Svake godine na Phralipenu zaključujemo kako je nezahvalno raditi rezime i borimo se s dilemama o stvaranju (dis)kontinuiteta kroz izdvajanja i naglašavanja pojedinih događaja, pogotovo iz manjinske perspektive. Pa ipak, i ove se godine upuštamo u neki pokušaj rezimiranja i osvrta na godinu iza nas.
Diskriminacija i dalje konstanta
Novi predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić izrazio je ove godine jasan stav o ustaškom pozdravu Za dom spremni oko kojeg je sudska praksa po pitanju kažnjavanja bila vrlo neujednačena. Jasno određivanje novog predsjednika Vrhovnog suda prema pozdravu ZDS važan je i poželjan korak ka micanju najprljavijih simbola ovdašnje prošlosti, ali, naravno, ZDS nije jedini problem.
Kako je ove godine upozoravalo i Vijeće Europe, u Hrvatskoj i dalje postoji diskriminacija nacionalnih manjina, posebice kad je riječ o Romima i Srbima. Vijeće je navelo kako je doneseno sveobuhvatno zakonodavstvo o suzbijanju diskriminacije te uspostavljene strukture za promicanje jednakog postupanja i rješavanje pojedinačnih slučajeva diskriminacije, ali da i dalje postoji općedruštvena diskriminacija posebno prema romskoj i srpskoj nacionalnoj manjini, uključujući i povratnike.
Tu su i dalje brojni egzistencijalni problemi i neadekvatni životni uvjeti za pripadnike romske manjine – još treba detaljno vidjeti i istražiti kako je i koliko i pandemija dodatno pogodila pripadnike manjina, među kojima je nezanemariv broj onih koji žive bez mogućnosti izolacije, bez pristupa čistoj vodi, struji i kanalizaciji. Tijekom godine upozoravali smo i na porast govor mržnje, brojne slučajeve govora mržnje u medijima i u političkom diskursu, ali i na zidovima ulica naših gradova.
Graničarenje van naših granica
Problemi romske zajednice nisu, naravno, rezervirani za hrvatska četiri zida.
Romske organizacije ove su godine upozoravale na sudbinu romskog stanovništva Afganistana, koje u dodatno teškim trenucima američkog povlačenja živi bez ikakve zaštite i u velikom strahu za svoje živote. Organizacije su pozvale Ujedinjene Narode, Vladu SAD -a i Europsku uniju da osiguraju hitnu humanitarnu zaštitu za romske stanovnike Afganistana, o čemu smo i pisali na Phralipenu.
Pisali smo i o tome kako i Romi prelaze Veliku rijeku. Krajem proljeća Reuters je izvještavao o velikim skupinama migranata i migrantkinja koji su na splavovima prelazili Rio Grande. Ono što je neke iznenadilo bilo je to što se nije radilo o migrantima iz Južne Amerike. Migranti s kojima su novinari Reutersa razgovarali rekli su da su Romi, da bježe od rasizma u Rumunjskoj i da se nadaju azilu u SAD-u.
O rasizmu prema Romima ove se godine progovorilo i u Bugarskoj. Europski centar za prava Roma (ERRC) poslao je pismo predsjedniku Vijeća za elektroničke medije u Bugarskoj, kako bi Vijeće obavijestili o diskriminatornoj oznaci Cigane u sapun, koju koristi bugarski portal Flagman. Slogan Cigane u sapun proteklih je godina bio korišten prilikom napada na romske zajednice diljem Bugarske. Poklič je to koji se može pronaći ispisan na zidovima i ulicama bugarskih gradova, a povremeno se može čuti i kako se Rome na ulicama doziva i oslovljava s Hej, sapunu!.
Češkom je pak ove godine protutnjao video u kojem policajac u gradu Teplice drži koljeno na ramenima i vratu uhićenog Roma Stanislava Tomáša, koji je kasnije umro. Tri su policajca okružila muškarca kako bi ga privela zbog remećenja javnog reda i mira. Svega nekoliko minuta kasnije uhićeni muškarac je ležao nepomično na pločniku. Članovi romske zajednice u Češkoj usporedili su situaciju sa smrću Georgea Floyda, crnog Amerikanca koji je umro lani nakon što je policajac više od devet minuta držao koljeno na njegovom vratu.
Protesti i pomaci
Na Tomáševu smrt javnost je burno reagirala, odlučno organiziravši prosvjede u brojnim europskim gradovima, u Berlinu, Beogradu, Sofiji, Barceloni, Skoplju, Beču, Glasgowu, Londonu i Zagrebu s porukom “Pravda za Stanislava Tomáša” (“Justice for Stanislav Tomáš”). Prosvjednike i širu javnost dodatno je isprovociralo negiranje bilo kakve odgovornosti češke policije te reakcija češke Vlade koja je policiji izrazila podršku. Prosvjednici koji su se okupili u Zagrebu 12. srpnja ispred Veleposlanstva Češke Republike, među kojima je bilo mnogo pripadnika većinskog stanovništva, ali najveći broj Roma i Romkinja, jasno su istaknuli kako rasizam ubija te su pokazali da su spremni suprotstaviti se bilo kakvom obliku širenja netrpeljivosti.
Ustajanje protiv tlačenja Roma dogodilo se ove godine i u Španjolskoj. U Madridu je nastavila prosvjedovati obitelj Eleazara Garcíe, mladog Roma koji je uhićen i pretučen na vratima stadiona El Molinón u Gijónu u jesen 2019. godine. Više od dvije godine od njegove smrti, obitelj Garcia poručila je da još uvijek čeka pravdu. Istaknuli su kako su institucije slučaj ubojstva pokušale prikriti od samog početka sudskog procesa koji je pokrenula obitelj, te kako od traženja pravde neće odustati.
Nakon dugo vremena i upornog traženja pravde, jedan pomak ove je godine zabilježen u Češkoj. Početkom kolovoza češki predsjednik Miloš Zeman potpisao je zakon koji je u ljeto prihvatio češki senat, a kojim se omogućavaju jednokratne isplate osobama koje su posljednjih desetljeća nezakonito sterilizirane na teritoriju Češke. Time je nakon mnogo godina završena borba za reparacije žrtvama ilegalnih sterilizacija, među kojima je najviše Romkinja.
Sjećanje i otpor
Na području kulture istaknut ćemo dvije knjige objavljene u 2020. godini.
Promišljanje otpora Roma kroz povijest: priče o snazi i hrabrosti, knjiga je koja donosi jedinstvene priče koje se bave preispitivanjem recentne povijesti iz perspektive Roma. S naglaskom na proaktivnost Roma, knjiga prikazuje različite oblike otpora i strategije preživljavanja koje su Romi razvijali. Kroz više od četrdeset kratkih priča o Romkinjama i Romima iz čitave Europe, svjedočimo kolektivnom i individualnom otporu, hrabrosti i prkosu, djelima ljubavi i humanosti usred ratova i progona. Knjigu je objavio Europski romski institut za kulturu i umjetnost (ERIAC), a cilj im je bio pod svjetla reflektora staviti junake otpora Roma. Većina priča u knjizi pokriva period Drugog svjetskog rata u različitim europskim zemljama, ali nekoliko ih je vezano uz ranije progone Roma u Španjolskoj i dugi period ropstva u Rumunjskoj.
U izdanju SRRH “KALI SARA” objavljena je knjiga Romanipe, iz sjene na svjetlo, koja pak donosi deset narativno-novinarskih priča o Romima i Romkinjama iz Hrvatske i regije – umjetnicima, aktivistima. Radi se o jedinstvenoj publicističkoj pojavi na ovim prostorima. Kako smo već pisali, u svim su pričama autori i autorice istaknuli kolektivno podržavanje i povezivanje kao osnovu života – prepoznali nekoga tko im je dao vjetar u leđa, rekao lijepu riječ, podigao slušalicu i postavio pitanje koje treba postaviti, prošetao s njima mahalom, pregledao tekstove, dao savjet.
Treba za kraj spomenuti i kako je u studenom, na Svjetski dan romskog jezika, u Zagrebu postavljen prvi kamen spoticanja u spomen na stradale pripadnike romskog naroda na ovom području u Drugom svjetskom ratu. Kamen spoticanja postavljen je u Parku 5, studenog, na mjestu s kojeg je u logore odvedeno 69 Roma iz šest romskih obitelji – Nikolić, Lakatoš, Štefanović, Maleković, Kovačevići Šajnović. Njihova sudbina ostala je nepoznata, progutala ih je noć. Imena ćemo im pamtiti, urezana u kamen što svijetli.
