I Romi prelaze veliku rijeku

0
28
Foto: pixabay.com

Reuters je u svibnju u više navrata svjedočio velikim skupinama migranata i migrantkinja koji su na splavovima prelazili Rio Grande. Ono što je neke iznenadilo bilo je što se nije radilo o migrantima iz Južne Amerike. Migranti s kojima su novinari Reutersa razgovarali rekli su da su Romi, da bježe od rasizma u Rumunjskoj i da se nadaju azilu u SAD-u. Američka carina i služba zaštite granica priopćili su da su ove godine do sada priveli 2.217 Rumunja, od koji su većina Romi i Romkinje. I ranije je bilo migranata koji su iz Rumunjske kretali prema SAD-a, ali trenutne brojke najviše su od 2007. godine (najranija godina za koju su dostupni podaci o državljanstvu pridošlica). Prema izvještajima rumunjskih medija, mnogi rumunjski migranti lete iz Pariza u Mexico City kao turisti jer im za ulazak u Meksiko nisu potrebne vize, a tada ih krijumčari autobusima odvezu do američke granice gdje na brodovima ili splavovima prelaze Rio Grande.

Christiana Grigore, koja je odrasla u malom gradu na jugu Rumunjske, a sada vodi projekt Roma People’s Project na Sveučilištu Columbia u New Yorku, istaknula je da je pandemija povećala razinu siromaštva među romskim zajednicama. Zbog toga nije iznenađena viješću da mnogi Romi putuju tisućama kilometara od Rumunjske do američko-meksičke granice. Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) također izvještava da su mnogi Romi u istočnoj Europi izgubili prihode tijekom pandemije, a antiromska retorika je u porastu. Prenatrpanost i skučenost romskih naselja  i nedostatak sanitarnih uvjeta povećali su zdravstvene rizike, a učenje na daljinu za djecu je bilo teško i nemoguće zbog nedostatka tehničke opreme i pristupa internetu. Govor mržnje i diskriminacija Roma i Putnika povećali su se tijekom pandemije, a u mnogim zemljama širile su se dezinformacije i Rome se krivilo za širenje virusa.

Najveća manjina u najvećim problemima

Činjenica da su se brojni Romi otisnuli na dug put prema južnoj američkoj granici pokazuje koliko su očajnički primorani da pobjegnu od okolnosti i uvjeta u kojima žive u Rumunjskoj. Romi su najveća etnička manjina u Rumunjskoj i čine više od osam posto stanovništva. Oko polovice romske populacije u Rumunjskoj su mladi. Procjenjuje se da je barem 150 tisuća Roma još uvijek bez rodnog lista, osobne iskaznice i drugih osnovnih dokumenata.

Valjda podsjetiti i da je do prije 165 godina u Rumunjskoj postojao sustav ropstva. Robovi su pola tisućljeća bili Romi i Romkinje. Pripadali su plemićima, zemljoposjednicima i manastirima, legalno ih se prodavalo, tjeralo na težak rad i kažnjavalo. Jedino na što su imali pravo bile su osnovna prehrana i odjeća – minimum kako bi dalje mogli raditi i prihodovati robovlasnicima.. Uobičajen tretman Roma, kako piše rumunjski povjesničar Neagu Djuvara, bio je ponižavajuć – govorilo se da ne možeš ništa dobiti od Cigana ako ne koristiš bič, a uobičajen nadimak za Rome bio je “vrane”, zbog uglavnom tamnije puti. Romi su obavljali brojne poslove, izrađivali nakit, kovali, radili u rudnicima, brinuli se za kućanstva i obrađivali polja

Romi su u mnogočemu i nakon ukidanja ropstva ostali građani trećeg reda. U početnoj fazi Covid-19 pandemije, kada se u Timisu, jednoj od najvećih županija u Rumunjskoj, doznalo da se virusom zarazio jedan romski učenik, u javnosti je sugerirano da infekciju učenika nije prouzročilo širenje virusa u učionici, već neko “drugo okruženje” jer je dijete “pripadalo romskoj obitelji“.  Nevladine organizacije također su u posljednjih godinu i pol dana skretale pažnju na zlostavljanja Roma na lokalnoj razini, uključujući policijska zlostavljanja i nametnuta ograničenja ulaska Romima u gradove, što se dogodilo u gradu Ponorâte. Valja spomenuti kod ovakvih narativa i mjera postoji jasan povijesni kontinuitet, kao što je primijetio i Nacionalni centar za romsku kulturu, podsjetivši na strah da će Romi tifusom kontaminirati “rumunjsku rasu” koji je dove do antiromskih mjera 1940-ih.

Rumunjski mediji iskorištavali su relativno velik broj potvrđenih slučajeva i smrtnih slučajeva od Covida-19 u Tandareiju, malom rumunjskom gradu, kako bi posijali strah i mržnju prema Romima. Kako navode istraživači u Health and Human Rights Journalu, mediji se nisu raspitivali jesu li, i ako jesu zašto, mladi Romi bez omogućenih osnovnih životnih uvjeta prekomjerno zastupljeni među zaraženima i mrtvima. S druge strane, nacionalne novine pogrešno su informirale javnost i riskirale živote Roma implicirajući da su Romi imuni na virus – što je opasna ideja utemeljena na rasističkoj pretpostavci urođene genetske rezistencije Roma na bolesti. Lokalne i nacionalne novine vodile su rasističku, mrziteljsku i po život opasnu kampanju antiromske propagande. Kao predvidljiva posljedica ovog izljeva rasističkog govora mržnje, pojavile su se nebrojene anti-romske, dehumanizirajuće, ponižavajuće i duboko uvredljive lažne objave i ‘vijesti’ i na Facebooku, navode iz Health and Human Rights Journala.

Nada u američko bolje sutra

Sve ovo samo pokazuje koliko su teški njihovi životi i diskriminacija s kojom se suočavaju. Mislim, stvarno, u Europi je reći da ste Rom gotovo kao kad kažete da ste zločinac, konstatira Christiana Grigore. Većina Roma u zemljama Europske unije živi ispod granice siromaštva, a 30 posto živi bez tekuće vode i 46 posto bez unutarnjeg WC-a ili tuša. Prisilne deložacije i prisilne migracije u potrazi za preživljavanjem rezultiraju visokom razinom beskućništva za mnoge Rome u mnogim europskim zemljama, uključujući Rumunjsku, Italiju, Švedsku i Dansku.

Unatoč evidentnoj i visokoj razini diskriminacije Roma u Rumunjskoj, dobivanje azila u SAD-u predstavlja težak izazov. Procjenjuje se da u Sjedinjenim Državama trenutno živi preko milijun Roma, ali vjeruje se da je taj broj i daleko veći jer je “neprijavljenih” mnogo. Grigore vjeruje da je rasizam prema Romima i Romkinjama manje izražen u SAD-u nego u Rumunjskoj, ali i u SAD-u diskriminacija i dalje postoji, pogotovo ona ekonomske naravi, kao i diskriminacija koja dolazi u obliku mikroagresije ili očitog neznanja i ignorantnosti. Pitanje je zato koliki će među pristiglima preko velike rijeke uspjeti dobiti azil i hoće li, kada i kako, Amerika Romima pružiti nešto (od) boljeg života.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime