U sklopu Dana romske kulture organiziranih povodom Svjetskog dana romskog jezika u prostoru Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” održale su se dvije književne večeri. Na prvoj je predstavljena knjiga Romanipe – iz sjene na svjetlo, a na drugoj književnoj večeri gostovao je pjesnik i prozaist Alija Krasnići kojem su se pridružili Maja Jovanović te Nedžmedin Neziri, ovogodišnji dobitnici Nagrada za životno djelo “Šaip Jusuf” i “Ferenc Sztojka” koje im je dodijelio Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”. Voditeljica programa bila je Maja Grubišić, a iako je o Alijinom iznimnom književnom stvaralaštvu već mnogo toga poznato, o čemu smo u nekoliko navrata pisali i na našem portalu, upravo kratkim osvrtom na njegovo umjetničko djelovanje te njegov natprosječno bogat književni opus započela je ova večer poezije.
Alija Krasnići nedavno je proslavio jubilarnu 50. godišnjicu književnog stvaralaštva na materinjem jeziku, a prvu pjesmu, prvih osamnaest stihova koje je napisao davnih dana u Klani kraj Rijeke, posvetio je svojoj kćeri. Književna večer tako je započela njegovom anegdotom o počecima književnog djelovanja na koje ga je potaknuo prijatelj koji je tada pisao za zagrebački časopis Arena. Među svojim brojnim zbirkama pjesama za ovu prigodu Alija je odabrao knjigu Umoran sam od svega jer ona ima posebno mjesto u njegovoj, kako sam kaže, ranjenoj duši koja pati za istinom. Naslov zbirke izabrao je ogorčen nepravdom s kojom se susreće jer njegov književni rad i dalje je nedovoljno priznat usprkos pedeset godina književnog stvaranja za vrijeme kojeg je napisao više od sto pedeset knjiga, a među kojima se nalaze zbirke pjesama i priča, dramski tekstovi, pripovijesti o stradanju Roma, antologija o Jasenovcu te osamnaest rječnika. S druge strane, smatra Alija, neki se pojedinci afirmiraju kao pjesnici prema simpatijama, a neki i bez rezultata, s tek nekoliko napisanih stihova. Ovu zbirku prije svega je odabrao jer smatra da se u njoj nalaze njegove najbolnije pjesme o romskom narodu koji je i u 21. stoljeću nedovoljno etabliran i poštovan u odnosu na druge narode. U svojoj poeziji piše o životu svojih sunarodnjaka pa u stihovima progovara o čergama i prašnjavim drumovima, kosturima pradjedova u neobilježenim grobovima, nakovanju i čekiću, gladi i neimaštini, dalekoj zemlji pradjevdova te zaboravljenom vremenu kojemu je vjetar izbrisao svaki trag. Besmrtna piramida, Na bijelom konju, Tamnoputi lik, Vatrena romska noć, Pjesma nestaje – pjesnik tuguje, Umoran sam od svega i Da upoznaš jezik prirode bile su odabrane pjesme iz zbirke koje je na romskom jeziku čitao pjesnik Krasnići, a hrvatski prijevod voditeljica Grubišić.
Maja Jovanović, prva gošća večeri, rođena je u Odžacima u Vojvodini gdje je završila osnovnu i srednju školu. Bila je u prvoj generaciji studenata koja je završila Školu romologije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a na Filozofskom fakultetu u Beogradu položila je Romski jezik. Dvanaest godina radi kao nastavnica izbornog predmeta Romski jezik s elementima nacionalne kulture te kao pedagoški asistent u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Deronjama. Prije toga radila je kao spikerica i novinarka na lokalnim radiotelevizijskim programima, a od 2005. godine bila je urednica i voditeljica jutarnjeg programa na lokalnom radiju D-65 te voditeljica i urednica dvosatne emisije na romskom jeziku Krrlo e Romengo (Glas Roma).
U svojem obraćanju publici kazala je kako je počela pisati sa sedamnaest godina na nagovor svoga oca Ranka Rajka Jovanovića, također pjesnika, a koji joj je i dalje najveća podrška uz Aliju Krasnićija kojeg poznaje već petnaest godina. U dvadeset godina književnog stvaralaštva napisala je brojne pjesme za djecu i ljubavne pjesme, a njezina je poezija uvrštena u četiri samostalne zbirke te u dvadesetak zbornika poezije. Na ovoj književnoj večeri predstavila je svoju zbirku pjesama Lutajuće srce (Phirutno jilo) objavljenu 2018. godine, a koju je tako naslovila jer smatra da svi tragamo za nečim, primjerice za mirom ili ljubavi. Na naslovnici knjige nalazi se njezina fotografija zato što je čitalačkoj publici htjela pokazati jednu pravu romsku ženu. Na njoj je simbolično obučena u crvenu bluzu čime je pak željela poslati poruku da se Romkinja uvijek izdiže kao feniks bez obzira što proživljava. Na ovoj zbirci koja govori o životu, ljubavi i čovjekovom postojanju radila je od srednje škole te je kroz nju primijetila kako je tijekom tog vremena sazrijevala kao pjesnikinja i kao osoba. Također je kazala i da su upravo mnoge pjesme iz ove zbirke zaslužne za njezin izlazak iz anonimnosti te za dobivanje brojnih priznanja i nagrada, primjerice na Međunarodnom umjetničkom natjecanju “Amico Rom” u Lancianu u Italiji. Ovom prilikom izabrala je tri pjesme, Misli, Putnica i Krevet, koje je publici prvo pročitala na romskom, a potom na srpskom jeziku. Od svojih književnih uzora istanula je, primjerice, Miroslava Antića, Gordanu Đurić, Ginu Ranjičić, Ceiju Stojku i Bronisławu Wajs Papuszu, a kao cilj svoga cjelokupnog rada navela je postizanje boljeg položaja romske zajednice te suzbijanje stereotipa i predrasuda prema Romkinjama.
Nedžmedin Neziri, drugi gost večeri, rođen je u Kosovskoj Mitrovici gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u Zvečanu te potom također u Kosovskoj Mitrovici. Zbog rata na Kosovu morao je otići iz rodnog kraja i prekinuti obrazovanje u Visokoj ekonomskoj školi strukovnih studija u Peći pa je diplomirao romski jezik i civilizaciju na Državnom institutu za istočne jezike i kulture (INALCO Institut) u Parizu, a svoj je znanstveno-istraživački rad na području jezika i civilizacijskih tekovina nastavio u Indiji. Neziri se bavi prevođenjem i lekturom, organizira seminare za Rome te istražuje povijest usko povezanu s Romima na Kosovu i njihovom prisilnom migracijom uslijed rata na tom prostoru, a o čemu priprema i knjigu. Također je osnivač Udruge Roma jugoslavenske dijaspore (URYD) i triju asocijacija koje djeluju u Francuskoj gdje živi i radi od 1992. godine. Objavio je nekoliko samostalnih zbirki pjesama, među kojima je i zbirka Ma bistar – Ne zaboravi, nagrađena na Međunarodnom natjecanju “Amico Rom” u Lancianu u Italiji. Njegove pjesme nalaze se i u zbirkama poezije drugih autora, primjerice Alije Krasnićija koji ga je u početku i poticao na pisanje, te Gillesa Eynarda, a samostalno i u koautorstvu s Krasnićijem objavio je i nekoliko proznih djela na romskom i srpskom jeziku. Svoju zbirku Ne zaboravi koja govori o modernom stradanju Roma iz Kosovske Mitrovice ovom prigodom predstavio je i zagrebačkoj publici, izabravši četiri pjesme, Svi smo mi braća, Sjenke, Most na Ibru i Svjetski poredak, koje je on pročitao na romskom jeziku, a zatim voditeljica Grubišić na srpskom. Alija Krasnići Nezirija naziva fotografom vremena jer već dvadeset i dvije godine prati povijest fabričke mahale koja se srušila, ostavljajući za sobom pisanu riječ, a ispred koje se nalazi i na naslovnoj fotografiji zbirke pjesama.
Nakon uživanja u poeziji Alije Krasnićija i njegovih darovitih gostiju, knjižvena večer završila je čitanjem još jedne Alijine pjesme Opet u bijedi, a mi smo potom gospodina Krasnićija zamolili i za kratku izjavu. On nam je ukratko ispričao o prijašnjim vremenima na kosovsko-metohijskim prostorima kada je njegovo ime bilo svima znano, a onda je 1999. godine izbio rat te od tada sve do ove književne večeri nije imao ni jedan samostalan književni nastup. Stoga, ova događaj njemu u čast mnogo mu je značio jer mu se time pokazalo da netko ipak cijeni njegov rad. Drago mu je što je pedest godina svoga stvaralaštva mogao obilježiti u Zagrebu te se zahvalio voditeljici programa Maji Grubišić, predsjednici Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” Suzani Krčmar, saborskom zastupniku Veljku Kajtaziju i svim organizatorima koji su ovaj događaj učinili mogućim, kao i publici koja je bila vidno oduševljena.
Ovaj skromni autor koji je dobio preko trideset domaćih i stranih nagrada te priznanja, među kojima je Nagrada predsjednika Italije te Nagrada za životno djelo “Šaip Jusuf”, nikada ne govori previše o sebi, već pušta da umjesto njega kazuju njegova djela. U prvom planu njegova stvaralaštva oduvijek je afirmacija i obogaćivanje romske književnosti te promocija romskog jezika, a s tom željom nesebično pomaže i potiče brojnu romsku mladež. Kako biste i vi uživali u dašku književne večeri, za kraj vam donosimo Alijinu pjesmu Da upoznaš jezik prirode.
Da upoznaš jezik prirode
Ne može svatko brojati zvijezde na nebu
Govoriti jezikom ptica
Pjevati o životu Čergara
O zelenim poljima s đurđevdanskim cvijećem
Pjesme o kostima neobilježenih grobova
Prijeđene daljine s putanje sunca
O čovječe, sa mnom se rodiše riječi bola
Izvedene na Homerovom teatru
Duša gori u plamenu za nepisanom legendom
Vijek je kratak za jedan preporod
O srećo moja udalji se poslije majčine smrti
Nesretnijeg ne možeš naći u bijelom svijetu
Dubine ne dozvoljavaju da ga dozoveš po imenu
Da povjeruješ mojim stihovima
Trebaš doživjeti moj život
