Kraj je godine i vrijeme za standardnu analizu minulog jednogodišnjeg razdoblja. Iako mogu biti isfurane, takve su analize, olakšane ljudskom strukturiranošću vremena, korisne zbog mogućnosti uspoređivanja godina, promatranja događa li se u odnosu na ranija razdoblja napredak ili stvari u socijalnom, ekonomskom, političkom ili još kojem smislu nazaduju.
S obzirom na kontekst u kojemu se piše, pregled kojeg ćemo dati bit će smješten u perspektivu položaja romske zajednice u Hrvatskoj i Europi, a u posljednjem dijelu s još užom perspektivom Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” kao krovnom romskom organizacijom u državi.
Politički poraz koji veću odgovornost stavlja na civilni sektor
Pregled nećemo započeti kronološki, nego rezultatima jednih političkih izbora za koje smatramo da sabiru političku situaciju vezanu uz Rome, kao i političku klimu u Europi i generalno na Zapadu. Iako je velik dio manjih institucija Europske unije, osnovanih s posebnom svrhom bavljenja izazovima romske zajednice, opstao, na izborima u lipnju za Europski parlament po prvi put u 20 godina nije izabran nijedan romski zastupnik ili zastupnica. To se s pravom može tumačiti kao još jedan znak jačanja desnice u Europi, vidljivog, pored mnogočega ostalog, u općim rezultatima tih istih izbora. Romi su izgubili glas koji bi predstavljao njihove potrebe u jednom od najviših europskih političkih tijela, no sreća u nesreći je ta što bilo zakladnički bilo javnopolitički europski programi i financiranja namijenjeni unapređenju položaja Roma nastavljaju postojati, nerijetko u povećanom opsegu. Još veći angažman očekivat će se stoga od transdržavnog romskog civilnog sektora kako bi svojim inicijativama kompenzirao manjak prisutnosti u središtu europske politike te očuvao i nadogradio ono što se dosad postiglo.
Opće socijalno, ekonomsko i političko stanje Roma i dalje je izrazito teško. U segmentima kao što je obrazovanje ono se, ne samo u Hrvatskoj, zbog segregacije pogoršava, dok su problemi segregiranog stanovanja, nezaposlenosti, materijalne deprivacije, diskriminacije i kršenja ljudskih prava, posebno prava Romkinja, još itekako prisutni.
Nove struje u romskom feminizmu
Ali pomaci nabolje se nastavljaju događati. Ovdje možemo napraviti razliku između kolektivnih postignuća i individualnih proboja, iza kojih, doduše, također stoji nekakav zajednički rad i čiji se značaj prelijeva na širu zajednicu.
Premda povijest međudržavnog aktivističkog povezivanja Roma traje najmanje 50-ak godina, s prvim Svjetskim kongresom Roma kao jednim od najvažnijih događaja u tom smislu, zadnjih godina vodeću ulogu, pored već etabliranih kulturnih organizacija kao što je Europski romski institut za umjetnost i kulturu, sve više preuzimaju romske feminističke organizacije. Kao rezultat jednog takvog povezivanja početkom godine osnovana je Feministička knjižnica Romnja u čijem radu sudjeluje preko 30 istraživačica i aktivistica različitog profesionalnog profila. Moglo bi se reći da se radi samo o knjižnici, ali iza nje stoji mnogo više, ponajprije težnja da se kritičkim angažmanom preko unapređenja položaja najmarginaliziranije skupine europskog društva – Romkinja – unaprijedi položaj romske zajednice i europskog društva općenito. Slična tendencija vidljiva je i u našem lokalnom kontekstu gdje je projekt SRRH “KALI SARA” „Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice“ doveo do ideje organiziranja Međunarodne konferencije Romkinja u Zagrebu 2025. na kojoj bi se okupila jezgra romskog feminističkog i ženskog pokreta u Europi i radila na većoj institucionalnoj i financijskoj podršci Romkinjama u Europi.
S povijesne strane gledano, izdvojit ćemo tri događaja s kojima je načinjen velik iskorak u istraživanju i očuvanju romske povijesti. Jedan je objavljivanje internetske Enciklopedije nacističkog genocida nad Sintima i Romima u Europi. Na Enciklopediji je četiri godine radilo 90 znanstvenika iz 25 europskih zemalja, a ono što su stvorili po prvi put sustavno i sveobuhvatno pokazuje razmjere fašističkih zločina nad romskim narodom u Europi.
Drugi događaj otvorenje je Memorijalnog centra za romske i sintske žrtve Holokausta u Češkoj u mjestu Letyju u Píseku. Usprkos tome što bi se moglo čuti glasove da je to briga o mrtvima i da je smislenije trud i sredstva uložiti u aktualne probleme živih ljudi, stvar je kompleksnija: genocid nad Romima i Sintima u Drugom svjetskom ratu dugo je bio posve zanemaren i nevidljiv, što znači da je jedan od središnjih događaja romske povijesti bio ignoriran, što naposljetku znači da je prošlost romskog naroda – a onda i njegova sadašnjost – bila ignorirana. Da to ilustriramo, na mjestu izgrađenog Memorijalnog centra u Letyju desetljećima je, sve donedavno, stajala farma svinja. Također, od siječnja ove godine djeluje nova velika zaklada namijenjena osnaživanju Roma – Romska zaklada za Europu, čiji je predsjednik Željko Jovanović.
Uz povijest, umjetnost, kulturu te socijalni i politički položaj, za romsku je zajednicu važan i romski jezik. Velika je vijest uvođenje romskog jezika na Google Prevoditelj. Opet se može činiti kao mali korak, pogotovo s obzirom na tek početnu i još nerazvijenu fazu jezičnog servisa, ali on je svejedno značajan i zbog očuvanja tog inače ugroženog jezika i zbog njegove sada veće dostupnosti. U govoru o romskom jeziku trebamo spomenuti objavljivanje knjige Povijest romskog jezika i suvremeni ustroj znanstvenice s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Katarine Katavić, za koju kritičari kažu da je jedan od najboljih priručnika o romskom jeziku uopće objavljenih.
Među individualnim postignućima na europskoj razini napravljen je još jedan veliki simbolički iskorak. U proljeće su glazbenici otac i sin Spinelli, Santino i Gennaro, nastupili u svjetski poznatoj glazbenoj kući, milanskoj Scali, i tako postali prvi Romi kojima je pripala ta čast.
Nažalost, krajem godine napustio nas je velikan romske književnosti Alija Krasnići, preminuvši u 72. godini. Iza sebe je ostavio desetke književnih, lingvističkih, etnoloških i drugih djela, koja svakome tko odluči razvijati romsku pisanu riječ mogu biti od velike koristi.
Alternativni pristupi
U travnju 2024. u Hrvatskoj su održani parlamentarni izbori na kojima su se birali i predstavnici nacionalnih manjina. Kao predstavnik romske manjine zajedno s još 11 manjina izabran je u svom petom mandatu Veljko Kajtazi. Novost izbora ulazak je u parlamentarnu većinu Domovinskog pokreta kao tada treće najjače stranke u državi, čime se i Hrvatska pridružila trendu jačeg skretanja udesno u Europi.
Nova politička kretanja ipak nisu omela provođenje državnih mjera za poboljšanje položaja romske nacionalne manjine. U sklopu Nacionalnog plana za uključivanje Roma, Vlada Republike Hrvatske nastavila je s implementacijom Programa za unapređenje infrastrukture na područjima naseljenim pripadnicima romske nacionalne manjine pa su tako dodijeljena nova 23 ugovora vrijedna 1,35 milijuna eura namijenjena poboljšanju kvalitete života u općinama i gradovima gdje žive Romi. Drugim, manjim implementacijama Nacionalnog plana treba dodati vijest da je Grad Zagreb po prvi put nakon tri godine donio vlastiti trogodišnji Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana. Uz saborskog zastupnika Kajtazija, značajnu ulogu u ovim procesima na državnoj i gradskoj razini imao je SRRH “KALI SARA”.
Već standardno i simbolički značajno, SRRH “KALI SARA” je i ove godine na visokoj razini organizirao obilježavanje triju najvećih romskih praznika – Svjetskog dana Roma u travnju, Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu / Samudaripena u kolovozu i Svjetskog dana romskog jezika u studenom. Ti događaji iz godine u godinu rade na očuvanju romskog identiteta i na njegovoj većoj vidljivosti u široj javnosti. Da u tome uspijevaju, pokazuje sve veći broj država u Europi i svijetu koje ih obilježavaju.
Stvaranju drugačije, pozitivnije slike o Romima i otvaranju novih mogućnosti bilo je posvećeno nekoliko novih aktivnosti SRRH “KALI SARA” u ovoj godini. Na prvo mjesto stavit ćemo projekt „Putujem i čitam“ u kojem su njegove voditeljice u pratnji profesionalnih glumaca kombijem posjetile 15-ak romskih naselja po Hrvatskoj. U socijalno isključena naselja putujuća ekipa je kazališnim predstavama i knjigama unijela sliku nekog boljeg svijeta za koju se nadamo da će se trajno usaditi u malu i veliku publiku koja je ekipu ugošćivala.
Alternativan je bio i naš „Escape Rom“, verzija Escape Rooma prilagođena podučavanju starijih školaraca o povijesti, jeziku i kulturi Roma. Ova edukativna igra u 2024. je godini posve zaživjela; i ne samo to, toliko je uspješna da ju se navodi kao model modernog pristupa obrazovanju.
Od ostalih značajnijih proboja i aktivnosti u polju kulture, navest ćemo siječanjsko gostovanje narativno-novinarsko zbirke Romanipe u poznatom književnom klubu Booksi, sudjelovanje SRRH “KALI SARA” predavanjima i radionicama u međunarodnom projektu „MHE Roma – Europsko povijesno sjećanje Roma“, čiji će krajnji rezultat biti kazališna predstava 2. kolovoza 2025. u Uštici, te objavljivanje opsežne monografije o romskim velikanima Tragovima romske kulture – zaslužni među nama i pravnog priručnika Romi u Republici Hrvatskoj autora Mate Arlovića i Branke Arlović.
Kao potvrda vrijednosti dosadašnjeg rada i svojevrsni ovogodišnji highlight, početkom svibnja smo u Beču nazočili ceremoniji na kojoj je Phralipen, glasilo romske nacionalne manjine koje izdaje SRRH “KALI SARA”, osvojioprestižnu međunarodnu SozialMarie nagradu za socijalnu inovaciju.
Realna utopija
U rujnu su članovi SRRH “KALI SARA”, projektno povezani s Institutom za strane jezike Vigdís Finnbogadóttir, posjetili Island, zemlju za koju bi mnogi pomislili da nema nikakve neposredne veze s Romima. Međutim, posjet je ispao poput oživotvorenja starog poznatog djela Thomasa Morea Utopija. Ostavivši druge netipično domišljate stvari po strani, Island je, slobodno se može reći, revolucionaran po svom pristupu problemima s kojima se Romi svuda po Europi suočavaju. Kada su se Romi zadnjih desetljeća doselili na Island, domicilno stanovništvo je primijetilo da prema njima na temelju sekundarnih izvora – ponajprije medijskih priča iz drugih država – razvija negativne stereotipe i predrasude. Zato je odlučilo temeljito se educirati i izgraditi obostrano konstruktivne odnose. Umjesto da Rome po njihovom dolasku ksenofobnim pristupom izmjeste negdje na marginu, Islanđani su Rome primili kao pravi domaćini, s rijetkom, gotovo nigdje drugdje nepostojećom, socijalnom osjetljivošću.
Za 2025. godinu, ali i godine nakon nje, i sebi i drugima želimo da budemo mnogo islandskiji, kako prema Romima tako i prema ostalim ugroženim skupinama koje se već nalaze na našem ‘otoku’ ili na njega tek namjeravaju doći.
