U petak, 20. listopada, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, u organizaciji Centra za mirovne studije i Centra za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija (dalje CEDIM) povodom završetka ovogodišnjih aktivnosti organizirana je konferencija pod nazivom “Protiv rasizma i ksenofobije: za izbjegličku i etničku jednakost”.
Istraživački tim CEDIM-a je u periodu od veljače do listopada 2016. provedeo terensko istraživanje s četiri skupne aktera: općom populacijom, pripadnicima nacionalnih manjina, izbjeglicama i tražiteljima azila te dionicima sustava. Provedeno istraživanje sažeto je u knjižici “Stavovi i percepcije domaće javnosti o nacionalnim manjinama, izbjeglicama i migrantima” autora Vedrane Baričević i Viktora Koske. U istraživanju dio ispitanika smatra da je Hrvatska nedovoljno raznolika, a drugi dio njih vjeruje da je domaće društvo raznoliko zahvaljujući velikom broju nacionalnih manjina.
“Mislim da Hrvatska treba dopustiti doseljavanje stranaca, zapravo bilo koga zato što, mislim što ima s time izgubiti… nekako mi je paranoično da sada gledamo da nam ti ljudi otimaju radna mjesta il ne znam što… mislim da su ti ljudi koji dolaze imaju neki razlog zbog kojeg dolaze pa taj razlog može biti tipa, da, ne znam, oni žele osnovati familiju… otvorit, na primjer neki posao, meni sve to djeluje produktivno…”*
Među opasnostima/izazovima imigracije za društvo primitka, kao jedna od najzastupljenijih tema u razgovorima pojavljuje se problematika suživota različitih kultura, pri čemu se ispitanici gotovo isključivo referiraju na percipirane različitosti ‘muslimanskog istoka’ i ‘civiliziranog zapada’ (najčešće iskazane kroz pitanja rodnih odnosa).
“Ta jedna jedinstvenost Europe može biti ugrožena nekontroliranim izbjegličkim valom. Postoji mogućnost da doživimo stampedo useljavanja koji može dovesti do promjene čitave Europe, Europske unije, te njenog identiteta. Ako nam se dogodi izbjeglička kriza velikih razmjera to jest još većih razmjera nego što je bilo do sada, vjerujte mi, ni mi, ni Njemci niti jedna druga država u Europi neće znati što će biti sa svima nama.”*
Viktor Koska istaknuo je kako u društvu postoji iznimno negativno vrednovanje nacionalnih manjina kada se govori o srpskoj i romskoj nacionalnoj manjini.
“Ono što se posebice vrednuje jest što ostaju percepcije u javnosti, kako u manjinskoj zajednici tako i u većinskoj, da se bilateralni odnosi između Republike Hrvatske i tzv. izvanjskih matičnih etničkih domovina naših manjina itekako preslikavaju na svakodnevni diskurz i vrednovanje pojedinih manjinskih skupina u Hrvatskoj. Svaki incident koji se dogodi u bilateralnim odnosima između Republike Srbije i Republike Hrvatske ima za posljedicu razne aspekte neugodnosti u svakodnevnom životu pripadnika srpske nacionalne manjine. Ako Republika Srbija kao bilateralni partner u rješavanju manjinskog pitanja u Hrvatskoj ima svoju ulogu očito je da imamo populaciju koja nema izvanjsku etničku državu i riječ je o romskoj populaciji. (…) S romskom zajednicom je problem što ti okviri kroz koje se može djelovati na dugoročno poboljšanje tog prostora u startu ovise o volji većinske populacije da taj okvir za njih stvori. (…) Stereotip je o Romima kao osobama koje su drukčije na način da ugrožavaju čistoću, ekonomsku stabilnost, socijalne usluge, da su siromašni, da kradu i slično. Postoji legitimacija njihove ekonomske pozicije koja onda ponovo perpetuira negativne stavove i to ide u začarani krug”, dodao je.
Kako je navedeno u izvješću, među ispitanicima svih manjinskih kategorija u Hrvatskoj, Romi su prepoznati kao najugroženija i najmanje integrirana skupina u hrvatskom društvu. Kao i kod većinske populacije, prevladavaju stavovi da je riječ o marginaliziranoj populaciji koja ima nejednake šanse za uspjeh u hrvatskom društvu, ali da im sa druge strane država pruža širok raspon usluga i mehanizama za integraciju. Kao jednu od preporuka vezanu uz romsku nacionalnu manjinu autori navode da je potrebno razvijati modele integracije romske nacionalne manjine. Ti modeli trebaju se razvijati u skladu sa nacionalnim i međunarodnim primjerima dobre prakse, ali uvažavajući specifične potrebe i uz što širu suradnju nositelja vlasti, predstavnika romske nacionalne manjine i različitih kategorija pripadnika romske nacionalne manjine.
U drugom dijelu konferencije na panel diskusiji sudjelovali su Ivana Dragičević, novinarka i urednica, Sara Kekuš, voditeljica programa borbe protiv rasizma i ksenofobije iz Centra za mirovne studije, Drago Župarić Ilić, znanstveni novak pri Institutu za migracije i narodnosti te Lovorka Bačić, voditeljica programa Afirmacija nenasilja i transformacija sukoba. U pauzi između dva dijela konferencije prisutni su imali priliku kušati zalogajčiće zadruge za interkulturalnu suradnju, Okus doma.
*primjeri stavova ispitanika, Stavovi i percepcije domaće javnosti o nacionalnim manjinama, izbjeglicama i migrantima, Vedrana Baričević i Viktor Koska (CEDIM, FPZG)
