Različita povijesna dokumentacija pokazuje da je romski narod živio na sjeverozapadnom dijelu Indije te su upravo s tog područja krenule migracije u nekoliko faza. Točno vrijeme početka migracija, kao i teorije o uzroku, još uvijek su predmet razmatranja znanstvenika. Primjerice, prema Donaldu Kenricku (1929 – 2015), jednom od najznačajnijih svjetski poznatih autora koji su proučavali romsku povijesti i o njoj pisali, do migracija Roma iz Indije došlo je u 3. stoljeću za vrijeme vladavine perzijskog šaha Ardašira I. (224 – 240) zbog nesigurnosti života na prostoru svjeverozapadne Indije. Među znanstvenicima je popularna i Kannauj teorija prema kojoj je vojska perzijskog sultana iz grada Ghaznija (danas u Afganistanu) krenula u zimi 1018. godine u osvajački pohod na grad Kannauj u Indiji. U gradu je živjelo oko 50 000 stanovnika koji su većinom bili plemići, umjetnici i obrtnici. Osvajači su zarobili cjelokupno stanovništvo, bogate i siromašne, svijetle i tamne, odrasle i djecu. Robove iz Kannauja prodavali su u Ghazniju i Kabulu, a neki kasniji povijesni izvori govore da su robovi preplavili Khorassan i Irak. Ova teorija nije u potpunosti prihvaćena jer, uz ostale nedostatke koje povjesničari navode, pokušava generalizirati i pojednostaviti kompleksne uzroke romskih migracija iz Indije. Ima i onih koji početak migracija vide u 5. stoljeću tijekom invazije Aleksanda Velikog koji je pri povratku iz Indije u Perziju sa sobom poveo veliki broj nomadskih skupina među kojima su bili i Romi kao vješti zanatlije, posebno kovači, oružari, potkivači i slično. Kako god, svi znanstvenici koji su ovom povijesnom istraživanju posvetili svoj znanstveni rad slažu se da je bez obzira na vrijeme početka migracija romski narod živio u Indiji te je njegovo indijsko podrijetlo neupitno.
Povezanost Roma i Indije u političkom i diplomatskom smislu, iako smanjenog intenziteta, postojala je tijekom povijesti. Tako je, primjerice, 1983. godine Indira Gandhi kao tadašnja premijerka prisustvovala Konferenciji Roma u Candigarhu te iskazala bliskost s ovim narodom i obećala svoju podršku u predstavljanju Roma u UN-u. Godine 2001. na velikoj Međunarodnoj konferenciji Roma organiziranoj uz podršku indijske vlade tadašnji premijer Atal Bihari Vajpayee se susreo s čelnicima romske zajednice, što je također predstavljalo diplomatski i politički angažman Indije po pitanju Roma. Godine 2016. indijska ministrica vanjskih poslova Sushma Swaraj održala je govor na Međunarodnoj konferenciji i festivalu kulture Roma istaknuvši kako su upravo Romi bili ”savršeni pronositelji indijskog etosa”. Iste je godine član indijskog parlamenta Bhola Singh potaknuo pitanje – jesu li Romi indijska dijaspora i predložio razmatranje povijesnih znanstvenih studija o njihovim indijskim korijenima.
Prilikom svog diplomatskog posjeta Republici Indiji 2018. godine Veljko Kajtazi, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik Hrvatsko-indijske međuparlamentarne skupine prijateljstva, ponovo je aktualizirao pitanje priznavanja Roma kao indijske dijaspore. Nakon intenzivnih razgovora s članovima organizacije ARSP (Antar Rashtriya Sahyog Parishad), koja se primarno bavi povezivanjem Indije s indijskom dijasporom u svijetu, s predsjednikom Indijskog vijeća za kulturne odnose predsjednika Indije, s direktorom Indijskog vijeća za kulturne odnose i članovima Indijskog parlamenta te veleposlanstvom Republike Indije u Hrvatskoj inicirao je održavanje Međunarodne konferencije ”Romi kao indijska dijaspora – neraskidive veze” u Zagrebu. Konferenciju je od 10. do 12. travnja 2022. godine organizirao Savez Roma u Republici Hrvatskoj ”KALI SARA” uz podršku Vlade RH te u partnerstvu s Institutom društvenih znanosti ”Ivo Pilar” i Institutom za migracije i narodnosti.
Povezanost s Indijom za Rome je važno pitanje vezano uz identitet i pripadnost, posebno zbog činjenica da su Romi raštrkani po cijelom svijetu te da su proživjeli niz kolektivnih traumi tijekom povijesti, a posebno za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ovaj se narod povijesno susreo s predrasudama, nasiljem, rasizmom i diskriminacijom, a i danas su im u mnogim dijelovima svijeta uskraćene jednake mogućnosti na ostvarenje prava na zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb, prava na obrazovanje, na dostojno stanovanje i zapošljavanje kao i jednak pristup državnim uslugama i društvenim sadržajima, rekao je u razgovoru Veljko Kajtazi, zastupnik u Hrvatskom saboru, objašnjavajući važnost ove Konferencije održane u Zagrebu. Kada govorimo o romskoj zajednici onda govorimo o 25 milijuna ljudi raštrkanih po cijelom svijetu, a koji su, između ostalog, najbrojnija europska manjina tako da se njihov neravnopravan položaj nikako ne može minorizirati. Trebalo je proći puno, puno godina da se primjerice prepozna i prizna samudaripen, a s time se suočavamo još i danas, dodao je Kajtazi te postavio retoričko pitanje: Je li uopće potrebno objašnjavati koliko bi romskom narodu značilo priznanje porijekla i priznavanje kao dijaspore od strane njihove pradomovine Indije? Toga je svjesna i Međunarodna romska unija kao i brojni romski lideri koji pokušavaju promijeniti položaj svoga naroda kao članovi parlamenata i resornih ministarstava u svojim zemljama ili kao predsjednici uglednih nevladinih organizacija i kulturnih institucija.
Formalna identifikacija Roma kao indijske dijaspore za romsku bi zajednicu značila otvaranje novih mogućnosti, primjerice za razmjenu s indijskim kolegama na području obrazovanja i zapošljavanja. Romi Indiju vide kao svoju povijesnu pradomovinu, a priznanjem statusa dijaspore samo bi se potvrdila već postojeća činjenica, objasnio je Kajtazi. Objašnjavajući pojam dijaspore za indijski portal indianexpress.com dr. Mohapatra, ugledni indijski znanstvenik, naveo je kako je i sam taj pojam evaluirao tijekom godina te kako on danas ne znači samo da se radi o grupi ljudi kojoj je cilj vratiti se u domovinu već da se radi o potrebi za komunikacijom i povezivanjem. Ljudi obuhvaćeni pojmom dijaspora također imaju zajedničke osobine potrebne za klasifikaciju, a što je slučaj i s Romima jer su oni migrirali iz Indije prije mnogo stoljeća, ali su usprkos integraciji u mnogim zemljama u kojima su se naselili zadržali svoje običaje i kulturnu praksu iz čega se vidi veza s indijskim potkontinentom. Dr. Mohapatra navodi kako postoji mogućnost davanja romskom narodu statusa proširene dijaspore ili drevne dijaspore, ali indijska vlada treba o tome napraviti detaljnu analizu i vidjeti kako bi to priznanje kolektivno pomoglo svim Romima.
Na Međunarodnoj konferenciji u Zagrebu romski predstavnici iz 17 zemalja jasno su izrazili svoj stav o tome da Romi trebaju imati status indijske dijaspore, a svoje su zaključke prezentirali u formi Deklaracije. Naša nacionalna emancipacija počiva i na jeziku koji smo, usprkos snažnim i brojnim utjecajima jezika drugih naroda s kojima živimo, uspjeli sačuvati i iz kojega je izrasla naša bogata usmena i pisana književnost kao krvotok i integrativni faktor suvremene romske nacije i njene bogate kulture. Naš je jezik s nama došao iz Indije, gdje i danas prepoznajemo i dobro razumijemo svoje jezične korijene, iako su mnogi od nas prisilnom, a nekad i dobrovoljnom asimilacijom, izgubili dodir s važnim odrednicama našeg identiteta – kao što je jezik – a na čijem očuvanju kontinuirano radimo, stoji, između ostalog, u Deklaraciji. Svojim osobnim potpisom svi predstavnici romskih organizacija iz čitave Europe, okupljeni na Međunarodnoj konferenciji ”Romi kao indijska dijaspora – neraskidive veze”, verificirali su na kraju Deklaracije naveden poziv i molbu Republici Indiji, prije svega Vijeću ministara Unije, parlamentu i predsjedniku Republike Indije kao njenim najvišim institucijama:
- da Indija, kao pradomovina i kulturna matica romskoga naroda, službenim odlukama prizna romsku naciju u svijetu kao sastavni dio korpusa dijaspore Republike Indije
- da s romskim narodom, njegovim organizacijama, institucijama i izabranim predstavnicima uspostavi i održava trajne i sadržajne odnose na području kulture, umjetnosti, obrazovanja, znanosti, praćenja i ostvarivanja zaštite ljudskih, nacionalnih i kulturnih prava romskoga naroda u zemljama u kojima Romi žive i koje su njihove domovine kao i na drugim područjima od zajedničkog interesa
- da spomenute nacionalne dane romskog naroda (Svjetski dan Roma, Svjetski dan romskog jezika i Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu) prepozna i prizna kao datume od osobite važnosti te da putem nadležnih indijskih predstavnika i predstavništava doprinosi njihovu obilježavanju, sukladno svojim kulturno-identitetskim nastojanjima u održavanju veza s indijskom dijasporom u svijetu
Kako je i u najavi Konferencije kazao saborski zastupnik Veljko Kajtazi, ova je Konferencija pokazala da romski narod ima svoju bolju budućnost.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
