Ispravljena pogreška vezana uz ustaški masakr u Mariji Gorici 1945. godine: Pedesetak masakriranih osoba bili su članovi artističke grupe Roma/Sinta u Hrastini

0
33
Foto: SRRH "KALI SARA"

Predstavljanje knjige Masakr nad Romima i Sintima u Hrastini 1945. godine- zločini luburićevaca u zaprešićkom kraju održano je u srijedu, 24. studenog 2021. u Mariji Gorici pored Zaprešića, gdje se na mjesnom groblju nalazi spomen- ploča romskim  žrtvama ustaškog zločina masakriranima pred sam kraj rata 24/25. travnja 1945. godine.

Romsko stanovništvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata gotovo je demografski uništeno. Osim genocida nad Romima u logoru Jasenovac i sabiranja u ostalim logorima, nasilje i ubojstva Roma događala su se širom Nezavisne Države Hrvatske. Prema dostupnim izvorima, ustaše su ubrzo nakon dolaska na vlast počele s masovnim ubijanjem romskog stanovništva. Tako je već u srpnju 1941. likvidirano 15 Roma u Ivanović Jarku kod Karlovca, a njih 11 u Donjoj Bučici na Kordunu krajem iste godine. Početkom 1942. godine ubijena su 74 Roma u Rakovu Potoku, njih 24 kod sela Skakavac te 41 Rom iz sela Popovići u šumi Domaći Lug. Romi su često stradali i u sukobima ustaša sa srpskim stanovništvom. Masovna uhićenja Roma odvijala su se od svibnja 1942. do kraja srpnja iste godine, a njihov krajnji cilj bila je deportacija u logor Jasenovac.

Ipak, 76 godina od kraja Drugog svjetskog rata,  romske žrtve i dalje su zanemarene u znanstvenom i memorijalnom smislu. Masakr nad artističkom grupom Roma/Sinta u Hrastini  jedan je u nizu primjera prakse kulture (ne)sjećanja na romske žrtve Drugog svjetskog rata te njihovog trpanja u  koš s „ostalim žrtvama fašističkog režima“.

Upravo zato, istraživački rad višeg kustosa Memorijalnog muzeja Jasenovac Đorđa Mihovilovića i istraživača Marija Šimunkovića ukalupljen u knjizi Masakr nad Romima i Sintima u Hrastini 1945. godine – zločini luburićevaca u zaprešićkom kraju predstavlja ogroman doprinos hrvatskoj historiografiji na temu romskih stradanja te ispravlja pogreške vezane uz masakr u Hrastini. Istražujući građu u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Župnom uredu u Mariji Gorici, Udruzi antifašističkih boraca i antifašista u Zaprešiću i u njemačkim arhivima autori su naišli na brojne dokumente i izjave svjedoka koji se dovode u vezu s ovim događajem.

Spomenik na mjesnom groblju u Mariji Gorici izrađen je  1977. godine. Na njemu je uklesan tekst: 24. travnja 1945. poginuli su kao žrtve fašističkog terora rasno i politički progonjeni boreći se za slobodu i ravnopravnost. Dakle, tekst ne otkriva žrtvu i počinitelje zločina. Dugo se mislilo da se radi o pripadnicima židovske zajednice iz Austrije i Njemačke, zbog prezimena poput, primjerice, Bamberger, Hedel, Schmidt, Winter. Također, u literaturi i dostupnoj dokumentaciji Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije (SUBNOR),  koji je spomenik i podigao, kao izvršitelji zločina navedeni su pripadnici SS-a, tj. dio vojnih snaga njemačkoga okupatora, iako je zločin počinila jedna od ustaških jedinica iz Jasenovca, Prvi ustaški obrambeni zdrug, tzv. luburićevci. Ta ustaška skupina zvjerski je ubila  skupinu od 43 Roma/ Sinta u Hrastini, selu pored Marije Gorice, kilometar udaljeno od samog spomenika.

Prema izvorima, romska/ sintska artistička odnosno cirkuska skupina “Braća Winter”, nazvana po braći koja su je predvodila, bila je skupina od 12 obitelji (50-ak članova) koja se iz  pravca Klanjca smjestila pored Marije Gorice, da bi zatim krenula u pravcu Slovenije. Najvjerojatnije se radi o pripadnicima njemačkih i austrijskih Sinta (romska skupina porijeklom iz središnje Europe). Skupina je putovala kolima i konjima, a uz osobne stvari posjedovali su cirkus, garderobu, kompletan kino aparat, muzičke instrumente i dr. Nepoznati razlozi, a najvjerojatnije motiv pljačke, naveo je luburićevce da na imanju partizanske obitelji Janjčić sadistički ubiju 43 ljudi.

Masakr koji se dogodio 24./25. travnja 1945. godine nedaleko od hrvatsko-slovenske granice, u selu Hrastina u blizini Marije Gorice jedan je od  najvećih ustaških zločina nad Romima koji su počinjeni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Nesretna grupa na kraju rata naišla je na luburićevce koji su već bježali prema Bleiburgu. Ionako nepoznat događaj, do ove knjige bio je i pogrešno interpretiran kao zločin SS-a nad židovskom grupom.  Bio je to možda i posljednji masovni zločin nad Romima i Sintima na tlu okupirane Europe u periodu Drugog svjetskog rata.  Posmrtne ostatke ubijenih ljudi mještani su prenijeli u zajedničku grobnicu.

Uz autore, na promociji su o problematici stradanja, traumi, komemoraciji i kulturi sjećanja na romska stradanja pričali ravnatelj JUSP Jasenovac Ivo Pejaković i saborski zastupnik Veljko Kajtazi.

Riječ je nedvojbeno o važnoj temi  za suvremenu hrvatsku povijest. Knjiga donosi mnogobrojne podatke i dokumente koji doprinose istraživanju naslovljene problematike i poticaj su za daljnja istraživanja. Obzirom na relativizaciju karaktera ustaškog režima  i zločina u posljednjih trideset godina, ova knjiga sigurno će potaknuti buduća nastojanja u osvjetljavanju povijesti Roma u Hrvatskoj.

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime