Romi – drevna indijska dijaspora

0
185
Foto: SRRH "KALI SARA"

Različita povijesna dokumentacija pokazuje da je romski narod živio na sjeverozapadnom dijelu Indije te su upravo s tog područja krenule migracije u nekoliko faza. Točno vrijeme početka migracija, kao i teorije o uzroku, još uvijek su predmet razmatranja znanstvenika. Primjerice, prema Donaldu Kenricku (1929 – 2015), jednom od najznačajnijih svjetski  poznatih autora koji su proučavali romsku povijesti i o njoj pisali, do migracija Roma iz Indije došlo je u 3. stoljeću za vrijeme vladavine perzijskog šaha Ardašira I. (224 – 240) zbog nesigurnosti života na prostoru svjeverozapadne Indije. Među znanstvenicima je popularna i Kannauj teorija  prema kojoj je vojska perzijskog sultana iz grada Ghaznija (danas u Afganistanu) krenula  u zimi 1018. godine u osvajački pohod na grad Kannauj u Indiji. U gradu je živjelo oko 50 000 stanovnika koji su većinom bili plemići, umjetnici i obrtnici. Osvajači su zarobili cjelokupno stanovništvo, bogate i siromašne, svijetle i tamne, odrasle i djecu. Robove iz Kannauja prodavali su u Ghazniju i Kabulu, a neki kasniji povijesni izvori govore da su robovi preplavili Khorassan i Irak. Ova teorija nije u potpunosti prihvaćena jer, uz ostale nedostatke koje povjesničari navode, pokušava generalizirati i pojednostaviti kompleksne uzroke romskih migracija iz Indije. Ima i onih koji početak migracija vide u 5. stoljeću tijekom invazije Aleksanda Velikog koji je pri povratku iz Indije u Perziju sa sobom poveo veliki broj nomadskih skupina među kojima su bili i Romi kao vješti zanatlije, posebno kovači, oružari, potkivači i slično. Kako god, svi znanstvenici koji su ovom povijesnom istraživanju posvetili svoj znanstveni rad slažu se da je bez obzira na vrijeme početka migracija romski narod živio u Indiji te je njegovo indijsko podrijetlo neupitno.

Povezanost Roma i Indije u političkom i diplomatskom smislu, iako smanjenog intenziteta, postojala je tijekom povijesti. Tako je, primjerice, 1983. godine Indira Gandhi kao tadašnja premijerka prisustvovala Konferenciji Roma u Candigarhu te iskazala bliskost s ovim narodom i obećala svoju podršku u predstavljanju Roma u UN-u. Godine 2001. na velikoj Međunarodnoj konferenciji Roma organiziranoj uz podršku indijske vlade tadašnji premijer Atal Bihari Vajpayee se susreo s čelnicima romske zajednice, što je također predstavljalo diplomatski i politički angažman Indije po pitanju Roma. Godine 2016. indijska ministrica vanjskih poslova Sushma Swaraj održala je govor na Međunarodnoj konferenciji i festivalu kulture Roma istaknuvši kako su upravo Romi bili ”savršeni pronositelji indijskog etosa”. Iste je godine član indijskog parlamenta Bhola Singh potaknuo pitanje – jesu li Romi indijska dijaspora i predložio razmatranje povijesnih znanstvenih studija o njihovim indijskim korijenima.

Prilikom svog diplomatskog posjeta Republici Indiji 2018. godine Veljko Kajtazi, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik Hrvatsko-indijske međuparlamentarne skupine prijateljstva, ponovo je aktualizirao pitanje priznavanja Roma kao indijske dijaspore. Nakon intenzivnih razgovora s članovima organizacije ARSP (Antar Rashtriya Sahyog Parishad), koja se primarno bavi povezivanjem Indije s indijskom dijasporom u svijetu, s predsjednikom Indijskog vijeća za kulturne odnose predsjednika Indije, s direktorom Indijskog vijeća za kulturne odnose i članovima Indijskog parlamenta te veleposlanstvom Republike Indije u Hrvatskoj inicirao je održavanje Međunarodne konferencije ”Romi kao indijska dijaspora – neraskidive veze” u Zagrebu. Konferenciju je od 10. do 12. travnja 2022. godine organizirao Savez Roma u Republici Hrvatskoj ”KALI SARA” uz podršku Vlade RH te u partnerstvu s Institutom društvenih znanosti ”Ivo Pilar” i Institutom za migracije i narodnosti.

Povezanost s Indijom za Rome je važno pitanje vezano uz identitet i pripadnost, posebno zbog činjenica da su Romi raštrkani po cijelom svijetu te da su proživjeli niz kolektivnih traumi tijekom povijesti, a posebno za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ovaj se narod povijesno susreo s predrasudama, nasiljem, rasizmom i diskriminacijom, a i danas su im u mnogim dijelovima svijeta uskraćene jednake mogućnosti na ostvarenje prava na zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb, prava na obrazovanje, na dostojno stanovanje i zapošljavanje kao i jednak pristup državnim uslugama i društvenim sadržajima, rekao je u razgovoru Veljko Kajtazi, zastupnik u Hrvatskom saboru, objašnjavajući važnost ove Konferencije održane u Zagrebu. Kada govorimo o romskoj zajednici onda govorimo o 25 milijuna ljudi raštrkanih po cijelom svijetu, a koji su, između ostalog, najbrojnija europska manjina tako da se njihov neravnopravan položaj nikako ne može minorizirati. Trebalo je proći puno, puno godina da se primjerice prepozna i prizna samudaripen, a s time se suočavamo još i danas, dodao je Kajtazi te postavio retoričko pitanje: Je li uopće potrebno objašnjavati koliko bi romskom narodu značilo priznanje porijekla i priznavanje kao dijaspore od strane njihove pradomovine Indije? Toga je svjesna i Međunarodna romska unija kao i brojni romski lideri koji pokušavaju promijeniti položaj svoga naroda kao članovi parlamenata i resornih ministarstava u svojim zemljama ili  kao predsjednici uglednih nevladinih organizacija i kulturnih institucija.

Formalna identifikacija Roma kao indijske dijaspore za romsku bi zajednicu značila otvaranje novih mogućnosti, primjerice za razmjenu s indijskim kolegama na području obrazovanja i zapošljavanja. Romi Indiju vide kao svoju povijesnu pradomovinu, a priznanjem statusa dijaspore samo bi se potvrdila već postojeća činjenica, objasnio je Kajtazi. Objašnjavajući pojam dijaspore za indijski portal indianexpress.com dr. Mohapatra, ugledni indijski znanstvenik, naveo je kako je i sam taj pojam evaluirao tijekom godina te kako on danas ne znači samo da se radi o grupi ljudi kojoj je cilj vratiti se u domovinu već da se radi o potrebi za komunikacijom i povezivanjem. Ljudi obuhvaćeni pojmom dijaspora također imaju zajedničke osobine potrebne za klasifikaciju, a što je slučaj i s Romima jer su oni migrirali iz Indije prije mnogo stoljeća, ali su usprkos integraciji u mnogim zemljama u kojima su se naselili zadržali svoje običaje i kulturnu praksu iz čega se vidi veza s indijskim potkontinentom. Dr. Mohapatra navodi kako postoji mogućnost davanja romskom narodu statusa proširene dijaspore ili drevne dijaspore, ali indijska vlada treba o tome napraviti detaljnu analizu i vidjeti kako bi to priznanje kolektivno pomoglo svim Romima.

Na Međunarodnoj konferenciji u Zagrebu romski predstavnici iz 17 zemalja jasno su izrazili svoj stav o tome da Romi trebaju imati status indijske dijaspore, a svoje su zaključke prezentirali u formi Deklaracije. Naša nacionalna emancipacija počiva i na jeziku koji smo, usprkos snažnim i brojnim utjecajima jezika drugih naroda s kojima živimo, uspjeli sačuvati i iz kojega je izrasla naša bogata usmena i pisana književnost kao krvotok i integrativni faktor suvremene romske nacije i njene bogate kulture. Naš je jezik s nama došao iz Indije, gdje i danas prepoznajemo i dobro razumijemo svoje jezične korijene, iako su mnogi od nas prisilnom, a nekad i dobrovoljnom asimilacijom, izgubili dodir s važnim odrednicama našeg identiteta – kao što je jezik – a na čijem očuvanju kontinuirano radimo, stoji, između ostalog, u Deklaraciji. Svojim osobnim potpisom svi predstavnici romskih organizacija iz čitave Europe, okupljeni na Međunarodnoj konferenciji ”Romi kao indijska dijaspora – neraskidive veze”, verificirali su na kraju Deklaracije naveden poziv i molbu Republici Indiji, prije svega Vijeću ministara Unije, parlamentu i predsjedniku Republike Indije kao njenim najvišim institucijama:

  • da Indija, kao pradomovina i kulturna matica romskoga naroda, službenim odlukama prizna romsku naciju u svijetu kao sastavni dio korpusa dijaspore Republike Indije
  • da s romskim narodom, njegovim organizacijama, institucijama i izabranim predstavnicima uspostavi i održava trajne i sadržajne odnose na području kulture, umjetnosti, obrazovanja, znanosti, praćenja i ostvarivanja zaštite ljudskih, nacionalnih i kulturnih prava romskoga naroda u zemljama u kojima Romi žive i koje su njihove domovine kao i na drugim područjima od zajedničkog interesa
  • da spomenute nacionalne dane romskog naroda (Svjetski dan Roma, Svjetski dan romskog jezika i Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu) prepozna i prizna kao datume od osobite važnosti te da putem nadležnih indijskih predstavnika i predstavništava doprinosi njihovu obilježavanju, sukladno svojim kulturno-identitetskim nastojanjima u održavanju veza s indijskom dijasporom u svijetu

Kako je i u najavi Konferencije kazao saborski zastupnik Veljko Kajtazi, ova je Konferencija pokazala da romski narod ima svoju bolju budućnost.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime