Romske organizacije poručile su da su zabrinute za sudbinu romskog stanovništva Afganistana, koje u ovom teškom trenutku živi bez ikakve zaštite i u velikom strahu za svoje živote te pozvale Ujedinjene Narode, Vladu SAD -a i Europsku uniju da osiguraju hitnu humanitarnu zaštitu za romske stanovnike Afganistana.
Romi nemaju vlastitu državu, niti imaju potrebna sredstva za evakuaciju iz Afganistana. Štoviše, nisu priznati afganistanskim ustavom, navode. One stoga traže od UN-a, SAD-a i Europske unije da preispitaju status Roma u Afganistanu, da im pruže zaštitu i pomognu u njihovoj evakuaciji. Mnogi su Romi stradali u raznim ratovima – tijekom holokausta, tijekom Drugog svjetskog rata, oko 1,5 milijuna Roma izgubilo je živote – i često su im oduzimali svu imovinu, a da im nikada nije nadoknađena šteta u sklopu ratnih odšteta i drugih procesa pravnog lijeka, podsjećaju. Prema međunarodnim procjenama, dolina Panjshir, sjeverno od Kabula, mogla bi postati žarište nove krize, a na tom se području nalazi i dio pripadnika romske manjine.
Dječji fond Ujedinjenih naroda (UNICEF), koji koordinira distribuciju cjepiva u cijelom svijetu u sklopu programa Svjetske zdravstvene organizacije COVAX, obavijestio je Reuters da se nakon recentnih događaja u Afganistanu broj takvih cjepiva u Afganistanu smanjio za 80 posto. Dodatno, polovici doza cjepiva koje su prethodno isporučene Afganistanu uskoro će isteći rok, prenosi Reuters. Romi u Afganistanu također trebaju medicinsku zaštitu, podsjeća Dimov u zaključku priopćenja IRU-a.
Nepriznati i marginalizirani
Ne zna se točna brojka pripadnika romske manjine u Afganistanu, ali procjenjuje se da bi se moglo raditi o više od 50-ak tisuća ljudi, uključujući potomke prvih valova migracija iz pradomovine, kao i one koji su se tamo nastanili u različito vrijeme. Romi i Romkinje u Afganistanu dugo su bili nomadi. Živjeli su na vrhovima planina, a kada im je vrijeme to dopuštalo naseljavali su sušne stepe ove regije. Uglavnom su naseljavali i i još uvijek naseljavaju sjeverne dijelove Afganistana.
Kada su Amerikanci prije 20-ak godina okupirali Afganistan, život Roma iz lošeg je postao još gori. Romskom narodu humanitarna je pomoć stigla posljednja, a borili su se i s gladi i stravičnom sušom posljednjih godina. Neka od iskustva i priča Roma iz Afganistana dokumentirana su tijekom tog perioda. Nemamo hrane, domova, naša djeca nisu prihvaćena u školama, vrijeđa nas se i psuje u javnosti, a ljudi nas maltretiraju, ispričala je sedamdesetogodišnja Romkinja Mah Gul 2017. godine za IWPR. Od jutra do večeri toleriramo zlostavljanje od strane javnosti samo da bismo pronašli hranu, objasnila je.
Jedan od najvećih problema s kojima se Romi i Romkinje suočavaju je taj što nemaju nacionalne osobne iskaznice. To znači da nemaju pristup širokom rasponu osnovnih usluga, uključujući medicinsku skrb, stanovanje, obrazovanje i mogućnost glasovanja. Prije nekoliko godina Visoko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za izbjeglice odlučilo je pomoći Romima hranom i drugom robom, ali zbog činjenice da Romi nisu imali nacionalne osobne iskaznice, bili su lišeni čak i pomoći UNHRC -a. Članak četiri afganistanskog ustava Afganistana navodi više od 14 etničkih grupa koje čine državu, ali Romi u taj popis nisu uvršteni. Još 2006. godine predstavnici romske manjine podnijeli su zahtjev afganistanskom parlamentu za službeno pravno priznanje, ali do takvog priznanja nikada nije došlo.
Većina Afganistanaca Jogije (Rome) ne smatra sugrađanima, koliko god dugo bili u zemlji, kazali su romski sugovornici u razgovoru za pakistanski Express Tribune 2018. godine. Požalili su se da često ni političari neće govoriti u ime romske manjine iz straha da će uzrujati većinu javnosti. Teško je zamisliti da će situacija sada, uslijed dodatne nesigurnosti i polarizacije u zemlji, za Rome i Romkinje u Afganistanu napokon krenuti na bolje.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
