Na ovogodišnjem obilježavanju Svjetskog dana Roma u Zagrebu doputovala je i Lilyana Kovatcheva iz Bugarske. Zadnji puta, prije 3 godine, posjetila je Zagreb kao dobitnica Nagrade za životno djelo Šaip Jusuf koju svake godine SRRH “KALI SARA” dodjeljuje povodom Svjetskog dana romskog jezika. Kako ona kaže, nagradu je dobila zbog izdavanja četiri knjige na romskom jeziku, no doprinos i aktivizam Kovatcheve može se mjeriti u desetljećima i još nekoliko knjiga napisanih na bugarskom i romskom jeziku.
I ove godine sam oduševljena dobrom organizacijom koju je SRRH “KALI SARA“ pokazala u organiziranju Međunarodne konferencije ‘Romi kao indijska dijaspora – neraskidive veze’. Bitno je sudjelovanje svih dionika u gradnji nečega, što je vidljivo u podršci Vlade Republike Hrvatske u suorganizaciji ove konferencije, ali i izgradnji Edukacijsko-kulturnog centra u svrhu afirmacije romske zajednice.
Slično je i u drugim europskim zemljama u kojima nacionalne vlade zajedno rade sa romskom zajednicom, jer je takva sinergija potrebna, nastavlja Kovatcheva. Knjiga O Rom dzhanel o drom (Rom poznaje put) izdana je 2000. godine, a predstavlja devetero eminentnih Roma na međunarodnoj razini koji su dugi niz godina radili na emancipaciji romske zajednice. Kovatcheva tako putem svojih izdanja mlađu generaciju upoznaje s istima, čiji su doprinosi često zaboravljeni. Njezina druga knjiga izdana na romskom jeziku je Autentičan romski folklor, a treća Shakir Pashov. O apostoli e romengoro 1898–1981 izdana 203. godine, a koja govori o prvom romskom zastupniku u bugarskom parlamentu te glavnom uredniku novina Romani esi (Romski glas). Posljednja, četvrta knjiga koju je napisala na romskom jeziku govori o njezinom boravku u Indiji.
Rođena u romskoj mahali Kyustendil u jugozapadnoj Bugarskoj Kovatcheva je bila prva žena u svojoj zajednici koja je stekla sveučilišno obrazovanje i prva Romkinja koja je doktorirala na bugarskoj obrazovnoj instituciji. Svoju karijeru započela je kao učiteljica u osnovnoj školi, a potom kao ravnateljica romske škole, a onda je karijerni put nastavila kao stručnjakinja za romski jezik.
U Bugarskoj je službeno priznato pravo na njegovanje materinskog jezika u osnovnim školama, kurikulumi su doneseni, u čijoj je izradi sudjelovala i Kovatcheva, te smatra da je osim literature nužno upoznavanje i educiranje nastavničkog kadra za služenje istom. Posljednjih tridesetak godina postoji izniman napredak u razvoju i njegovanju romskog jezika, a Kovačeva navodi podatak da osamdesetak posto mladih koristi romski jezik kao svoj prvi jezik, jer se on njeguje i koristi u obiteljskoj okolini. Ipak, to dovodi u neprilike one učenike koji pri polasku u školu ne znaju bugarski jezik, što im otežava školovanje i često bivaju dodatno marginalizirani i isključeni.
Ipak, taj nedostatak u početku se može sustići, i ja sam osnovnu školu upisala bez znanja bugarskog jezika, i naučila sam ga. Sad me poznaju po mojim knjigama i multilingualnosti, nasmiješeno je izjavila Kovatcheva.
Od ulaska u Europsku uniju, mnoge bugarsko-romske obitelji odlaze iz Bugarske u potrazi za poslom, i naseljavaju se u druge zemlje čiji jezik uče ne samo djeca, nego i čitave obitelji, u svrhu brže integracije. U takvim slučajevima vidljiv je rizik od zaboravljanja romskog jezika jer su u svrhu socijalizacije cijele obitelji prisiljene koristiti jezik zemlje u koju su se preselili što dovodi do potiskivanja materinskog jezika. Jezik je oznaka identiteta i svaki jezik koji se ne koristi se zaboravlja.
Ipak, Kovatcheva je optimistična kada je riječ o mladima i očuvanju romskog jezika, koji osim u okviru obitelji, koriste i u kreiranju kulturnih sadržaja. U razgovoru za Phralipen navodi kako je jednom prilikom u centru Beča vidjela osobu nalik njezinom stricu, prišla mu je i obratila mu se na romskom jeziku. Ispostavilo se da je on Rom iz bivše Jugoslavije, i da se razumiju.
S mojim, romskim ljudima je drugačije, nebitno iz koje zemlje dolazimo, mi govorimo između sebe na romskom jeziku. Mogu bez problema komunicirati s Romima iz više od tridesetak zemalja na materinskom jeziku, što je autentično i jedinstveno. Tako romski jezik za nas predstavlja prozor u novi svijet, onaj bez granica i nerazumijevanja.
