Poštovani slušatelji, dobro vam jutro. Dobrodošli u program uživo, u program Vedrog radija, malog radija velikog srca, malog radija koji okuplja dvadeset i dvije nacionalne manjine, koliko ih Republika Hrvatska broji. Moja malenkost je Vedrana i kao svakog radnog dana u mojem ste društvu do kraja radne smjene, javlja se iz svog studija Vedrana Šajn iz Pitomače, voditeljica i nositeljica prvog (i jedinog) internetskog radija posvećenom nacionalnim manjinama.
Ove godine Vedri radio proslavio je četvrti rođendan, a u razgovoru s Vedranom prisjetili smo se kako je sve započelo. Nakon dugogodišnjeg volontiranja u Udruzi Roma Lovara u Bjelovaru Vedrana se zaposlila na lokalnom radiju u Pitomači na manjinskom djelu programu. Uslijedila je promjena posla pa se Vedrana i ovaj put našla na radiju, kao voditeljica marketinga, ali je tada već znala da želi pokrenuti vlastiti posao.
Rad na lokalnom radiju bio je zanimljivo iskustvo, s nekim i lošim situacijama jer ja nisam nikad krila da sam Romkinja iako su se neki iznenadili jer ne izgledam kao pripadnica manjine – štogod to značilo. U početku mi nije bilo lako, počela sam usvajati radne navike, a bilo mi je i teško zamislivo da sjednem ispred mikrofona, da netko sluša moj glas.
U tom periodu Vedrana je aktivna i kao predsjednica Centra za savjetovanje i prosvjetu mladih. U svom volonterskom radu često pomaže djevojkama u obradi i usvajanju školskog gradiva u pripremi za upis na fakultet. Jednog dana priopćila je roditeljima da želi vlastiti radio te ih zamolila za miraz, imovinu koju djevojka dobiva od roditelja prilikom udaje.
Miraz mi je bio potreban kako bih ga uložila u radio, ništa nisam imala i kretala sam od nule, a državni poticaj koji sam dobila nije bio dovoljan.
Na drugi rođendan radija, 2018. godine, organizirala je prvi Festival nacionalnih manjina ugostivši razna kulturno-umjetnička društva iz Hrvatske, a godinu kasnije i iz regije. U razgovoru mi vesela i raspričana Vedrana pripovijeda o trenutku kada je kupovala radijsku opremu pa joj prodavač nije htio prodati istu jer mu je djelovala premlada, a stereotip da se žensko nema što igrati sa tehničkom opremom Vedrana je srušila vrlo brzo. Tako umjesto da se igra, Vedrana njome vješto barata. Nema tehničku podršku u studiju pa sve obavlja sama.
Naučila sam se da se mogu izboriti za sebe te da se na pristojan i kulturan način mogu dokazati. Nadam se da sam druge roditelje potaknula da podrže svoju djecu, osobito žensku, u obrazovanju, da žensko ne znači biti uskraćeno i stajati sa strane čekajući da netko odluči umjesto tebe.
Vedrana dolazi, kako ona voli reći, iz “miješane” obitelji. Majka joj je iz romske skupine Lovara, tata iz skupine Kalderaša, a njegovanje tradicije i običaja pretvorila je u hobi pa se bavi i skupljanjem narodnog blaga. Njegovanjem romskog jezika putem frekvencije i kroz volonterski rad Vedrana se bori za njegovo očuvanje jer iz rada s ljudima primjećuje kako se on sve rijeđe koristi.
Da ne volim svoj posao bilo bi mi puno teže jer se ne mogu zamisliti da radim bilo što drugo.
I dok radijski program uglavnom ispunjava programske obveze, prema izvješćima Hrvatske radiotelevizije to nije slučaj s televizijskim programom koji je jos uvijek daleko od adekvatne zastupljenosti nacionalnih manjina u svojem programu. U regiji, u Srbiji i na Kosovu, emitira se radijski program na romskom jeziku. Na Radio Beogradu prva radio emisija Romano Them emitirana je 2001. godine i jedna je od deset najslušanijih na tom radiju. Na Radioteleviziji Kosovo osim radijskih, pripremaju se i televizijski prilozi.
