Nedavno je objavljen Balkanski barometar za 2020. godinu, godišnje istraživanje koje predstavlja percepciju građana Zapadnog Balkana koje je provelo Vijeće za regionalnu suradnju. Šesti put zaredom predstavljeni su i analizirani stavovi tisuća građana i tvrtki iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Republike Sjeverne Makedonije i Srbije kroz širok spektar socio-ekonomskih tema koje utječu na svakodnevni život. Vrijeme njegovog objavljivanja poklapa se s najvećom javno-zdravstvenom i ekonomskom krizom koju je regija i svijet, imala u nedavnoj povijesti. Kako je u publikaciji istaknuto bez obzira na golemu promjenu koju će pandemija COVID-19 nanijeti svim gospodarstvima u regiji, mnoga pitanja predstavljena u ovom izvješću i dalje će biti neizmjerno relevantna, možda čak i više nego prije. Jasna je potreba za većim suštinskim angažmanom vlada u regiji kako bi se poboljšalo ozbiljno poljuljano povjerenje javnosti u njihove institucije.
Kontrast je posebno vidljiv u Srbiji gdje postoji najniža stopa potpore u regiji kada je riječ o afirmativnim mjerama zapošljavanja za Rome (48 posto), te nešto viša za ostale manjine i raseljene osobe, a Republika Makedonija je također regionalni primjer gdje manje od polovice stanovništva podržava afirmativne mjere za raseljene osobe i izbjeglice. U međuvremenu, nesklad u stavu prema isključenim skupinama najmanje je izražen u Crnoj Gori gdje 91 posto ispitanika podržava inicijative za javno stanovanje osoba sa invaliditetom, a 74 posto to čini za interno raseljene osobe, izbjeglice i Rome te druge manjine.
Kako nadalje stoji u publikaciji, nakon nekoliko godina rezultata koji su, čini se, ukazivali na to da se jaz u percepciji različitih kategorija sužavao, ovogodišnje istraživanje pokazalo je kako se on i dalje proširuje. To je posebno vidljivo u pojedinim gospodarstvima kao što je Srbija, gdje se čini da se ukupni gospodarski rast i naglo zapošljavanje nisu pretočili u pogodnije izglede prema odabranim manjinskim skupinama. Trećina ispitanika ne bi radila za poslodavca Roma, te istom broju ne bi bilo ugodno kupovati proizvode od romskih prodavača. U međuvremenu, četvrtina svih ispitanih ne bi radila s Romima kao kolegama.
Ispitanici iz Republike Sjeverne Makedonije i Albanije najvjerojatnije bi odbili brak s pripadnikom/com romske zajednice (preko 70 posto). To dolazi posebno do izražaja obzirom da je Republika Sjeverna Makedonija dom najveće romske zajednice u regiji. U međuvremenu, ispitanici iz Crne Gore najotvoreniji su za ideju sklapanja braka ili da im djeca sklope brak s Romima (62 posto), ali također bi se trećina usprotivila radu s Romima kao kolegama. Također, Albanija i Bosna i Hercegovina najotvorenije su za radeći s Romima ili za romskog poslodavca. Nadalje, usprkos laganom padu, ipak, 15 posto rukovoditelja vjeruje da bi zapošljavanje romskog radnika negativno utjecalo na radno okruženje njihove tvrtke. Iako bi tri četvrtine ispitanika vjerojatno zaposlilo romsku osobu čija kvalifikacija ispunjava uvjete za posao, još uvijek postoji 9 posto onih koji to ne bi učinili.
Ono o čemu također aktivno govorimo kada god imamo priliku jeste da, prema procjenama, 63 posto svih radnika Roma nije prijavljeno, odnosno rade na crno, što automatski znači da nemaju pravo na zdravstveno osiguranje ili sutra na penziju. I u ovoj oblasti nemamo, nažalost, jasne statističke podatke i aktivno radimo s vladama kako bismo uspostavili mjerenja. Ako bismo samo ovo promijenili, odnosno taj nezakonit rad preobrazili u zakonit, dobili bismo ogroman skok zaposlenih, podijelio je u intervju za Phralipen Orhan Usein, voditelj projekta Integracija Roma Vijeća za regionalnu suradnju.
Ono što je posebno istaknuto kroz barometar za 2020. godinu jest da zadovoljstvo životom u regiji raste, potaknuto uglavnom očekivanjima za budućnost, ali i pozitivnijom ocjenom trenutne situacije ispitanika. Nadalje, nezaposlenost i razina gospodarskog razvoja i dalje su dva ključna problema s kojima se suočava regija, iako u znatno manjem stupnju nego prethodnih godina. Odljev mozgova znatno je izraženiji nego prošlih godina, a također je primjeran porast percepcije institucionalizirane korupcije. Ono što zabrinjava jest da je manje od dvije trećine diplomanata u regiji osiguralo zaposlenje u roku od tri godine nakon završetka obrazovanja, dok je samo četvrtina bila zaposlena u prvih dvanaest mjeseci nakon završetka studija. Nakon razdoblja relativne stabilnosti, Barometar bilježi novi porast interesa kada je u pitanju emigracija iz regije. Što se tiče broja ispitanika koji su voljni razmotriti preseljenje on je porastao u svih šest gospodarstava što ukazuje na širok regionalni trend.
Uz to, velika većina ispitanika podržava regionalnu suradnju u svrhu poboljšanja političke, ekonomske i sigurnosne situacije u njihovim matičnim zemljama te se gotovo dvije trećine svih ispitanika usredotočuje na ono što regiju okuplja, a ne razdvaja što dokazuje visoko ocijenjen osobni osjećaj solidarnosti. Postoji i široko rasprostranjena zabrinutost zbog kvalitete pružatelja javnih usluga, poput škola i bolnica. Ovaj će se trend vjerojatno povećati nakon pandemije COVID-19 i njezinog utjecaja na sustave javnog zdravstva i socijalne sigurnosti.
Vijeće za regionalnu suradnju navodi da je Balkanski barometar za 2020. zabilježio najviše pozitivnih osjećaja kako poduzeća, tako i građana, otkako su krenuli u ovaj poduhvat. Stoga bi možda najprikladniji naslov za ovogodišnji Barometar trebao biti – budućnost nije onakva kakva je bila, navodi se završno.
