Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” je 2020. godine na inicijativu Veljka Kajtazija producirao dokumentarni film Romi u Domovinskom ratu u trajanju od 52 minute čija se promocija održala 7. studenoga 2020. godine u Valpovu, u sklopu obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika. Film je napravljen po istoimenoj knjizi povjesničara Borne Marinića u kojoj autor navodi čitav niz svjedočanstava i arhivske građe o sudjelovanju Roma u ratu devedesetih godina prošlog stoljeća.
Film započinje narativnim govorom koji ukratko kontekstualizira diskriminaciju spram Roma. Tako je izraženo kako su romsku povijest uvijek pisali drugi, a ona se uglavnom svodila na prikaze koji su podupirali isključive i štetne stavove. Naglašeno je i kako se stereotipi posebno javljaju tijekom ratova. Saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi taj je problem posebno istaknuo u uvodniku Marinićeve knjige na primjeru Kosova, napisavši kako završetkom tog sukoba romska zajednica do danas nastavlja biti meta napada zbog niza namjerno plasiranih dezinformacija o ulozi Roma u tom sukobu.
Nakon uvodnog dijela film prikazuje reportažu iz devedesetih godina u kojoj novinarka na bojištu intervjuira nekoliko romskih domobrana i jednu domobranku, koji, iako su pravoslavne vjeroispovijesti, sudjeluju u ratu na hrvatskoj strani. Međutim, u njihovim se odgovorima osjeća strah od diskriminacije od strane suboraca jer često ponavljaju da su Hrvati, da vole svoju domovinu i da su rođeni na prostoru Hrvatske. Na taj način film ukazuje na poziciju u kojoj se nalaze Romi za vrijeme rata, onu dvostrukog straha, od ratnog neprijatelja i od vlastitih sunarodnjaka.
Nakon uvodnog dijela, dokumentarac nastavlja s intervjuima preživjelih branitelja romskog porijekla. Upoznajemo Ibrahima Punuškovića koji se borio na prostoru između Nove Gradiške i Novske. Punušković je istaknuo kako je doživio puno omalovažavanja te se bojao ne samo suparnika nego i svojih suboraca zbog diskriminatornog ponašanja spram njega.
Neka svjedočanstva bivših branitelja romskog porijekla govore o iznimnoj hrabrosti i tjeraju gledatelje kojima ideja Hrvatske puno znači da još jednom razmisle o ulozi Roma u ratu devedesetih i hrvatskom društvu općenito. Pa tako saznajemo da je Željko Oršoš služio vojni rok u Gornjem Milanovcu u Srbiji tijekom 1990. i 1991. godine, a kada je počeo rat pobjegao kako bi ratovao na hrvatskoj strani.
Međutim, usprkos očitoj žrtvi, diskriminacija spram Roma je i tijekom i nakon rata bila prisutna.
Marijan i Ivica Bogdan naveli su kako su imali problema s dva zapovjednika jer su ih drugačije tretirali, a Marijanu do danas nije priznato sudjelovanje u ratu makar postoji izvještaj da su on i još dvojica nastradali od mine tijekom straže. Toj drugih dvojici neRoma je priznato, a njemu ne. Upoznajemo i Rome iz naselja Stolovica kraj Grubišnog polja koji su napomenuli kako nisu dobili nikakvo priznanje, ističući da su znali da novac neće dobiti, ali su se nadali kako će barem netko navesti da su sudjelovali u oslobođenju Grubišnog polja, Daruvara i Bjelovara.
Branitelj Hasan Delić, koji nema riješeno stambeno pitanje, naglasio je kako je većina branitelja maštala drugačiju Hrvatsku. U tom kontekstu, Branko Bogdan iz Valpovštine navodi kako su prije rata bili bolji uvjeti jer se moglo raditi i zaraditi. Njegov kolega Duško Mitrović ističe kako je prije rata znao možda dvije ili tri romske obitelji koje su primale socijalnu pomoć, a svi ostali su radili po firmama i dobro živjeli od rada.
Film kombinira nekoliko dokumentarističkih metoda. Koristi reportažu koja originalno nije napravljena u svrhu snimanja filma, uključuje niz podataka iz arhiva izvađenih u svrhu pisanja knjige, prikazuje intervjue s bivšim braniteljima te koristi narativni govor koji problematizira diskriminaciju spram Roma i iznosi arhivsku građu. U toj kombinaciji, film prikazuje prešućenu, nepriznatu i zanemarenu romsku stvarnost tijekom i nakon rata kojoj je trebalo gotovo trideset godina da iziđe na površinu. Također, dokumentarac mjestimično problematizira pretvorbu i privatizaciju koje su ostavile mnoge radnice i radnike bez posla. Na taj je način hrabrost Roma i posljedična nepravda koju su doživjeli proširena na problematiku nepravde koju su političke i tržišne elite učinile spram svih radnica i radnika, što uključuje i one koji su riskirali svoje živote kako bi stvorili Hrvatsku.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
