Istraživanje koje je nedavno objavila Agencija Europske unije za temeljna prava pokazalo je da si četvrtina Roma i Putnika u zapadnoj Europi ne može priuštiti grijanje ni zdravu hranu, a i do 20 posto njihove djece odlazi u krevet gladno. Prema nalazima istraživanja, životni vijek ovih zajednica je i do 10 godina ispod predviđenog životnog vijeka ostatka populacije.
Ovo istraživanje po prvi puta donosi usporedive podatke o životnim uvjetima Roma i Putnika u šest zemalja – Belgiji, Francuskoj, Irskoj, Nizozemskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Uvjeti života, rada i stanovanja, kao i pristup odgovarajućim zdravstvenim uslugama, presudni su elementi kvalitetnog i dugotrajnog života, pa se upravo te aspekte svakodnevice istraživalo među Romima i Putnicima.
Istraživanje je pokazalo da četvrtina romske djece i djece Putnika (23 posto) živi u kućanstvu koje si ne može priuštiti zdravu hranu ili grijanje, ima problema s plaćanjem stanarine, u usporedbi sa sedam posto opće populacije. Situacija je najgora u Švedskoj gdje više od polovice djece Roma i Putnika (51 posto) živi u kućanstvima koja su u stalnoj financijskoj neizvjesnosti.
S obzirom na pandemiju koja ove nejednakosti samo produbljuje, ovo istraživanje služi kao hitan podsjetnik vladama Europske unije da djeluju i da ono što će napraviti ne bude minimalno ispunjavanje forme, već uistinu pomogne Romima i Romkinjama.
Diskriminirani kad traže posao, odlaze u bolnicu, ulaze u dućan
Romi i Putnici u šest promatranih zemalja imaju znatno niži životni vijek od opće populacije – u prosjeku za 9,8 godina za žene i 10,2 godine za muškarce. Kod žena je najveća razlika u Belgiji (13,6 godina), a najmanja u Velikoj Britaniji (7,1 godina). Kod muškaraca je najveća razlika u Belgiji (14,2 godine), a najmanja u Francuskoj (7,9 godina).
Otprilike svaki deseti Rom i Putnik doživio je diskriminaciju prilikom pristupa zdravstvenoj zaštiti u posljednjih godinu dana. Nesigurni životni uvjeti također povećavaju zdravstvene rizike. Zdravlje gotovo svakog trećeg (29 posto) Roma i Putnika ograničava njihove svakodnevne aktivnosti, u usporedbi s jednom od četiri osobe među općom populacijom. Zdravlje također utječe na zapošljavanje, posebno za muškarce: 36 posto muškaraca je reklo kako posao ne mogu naći zbog svog zdravstvenog stanja. Za žene i mlade situacija sa zapošljavanjem je posebno teška, ali iz drugih razloga – zbog manjka obrazovanja i diskriminacije pri traženju posla, odlasku na burzu rada, itd.
Kada je u pitanju pristup ostalim osnovnim uslugama, poput pitke vode ili javnog prijevoza, situacija se razlikuje ovisno o zemlji stanovanja. Primjerice, svaki treći Putnik u Belgiji (32 posto), 14 posto Putnika u Francuskoj i 16 posto u Velikoj Britaniji nema pitku vodu iz slavine u svojim mobilnim kućicama.
Više od 90 posto Putnika u Irskoj, Belgiji i Nizozemskoj smatra da nemaju dovoljno prostora za stanovanje. Četiri posto ispitanih reklo je da su bili deložirani barem jednom u posljednjih pet godina. Diskriminacija je također problem kada traže stan za najam. Gotovo polovica ispitanika osjećala se diskriminirano u potrazi za stanom u posljednjih pet godina.
Kod pitanja o obrazovanju, gotovo trećina roditelja rekla je da su njihova djeca verbalno maltretirana u školi upravo zato što su Romi ili Putnici. Dvije trećine mladih Roma i Putnika završilo je samo minimalne razine obrazovanja.
Mnogi se ispitani žale na probleme u svom neposrednom okruženju. Otprilike polovica Roma u Nizozemskoj (51 posto) i romskih i putničkih domaćinstava u Švedskoj (51 posto) spominje zločine, nasilje i vandalizam u svojim četvrtima. Gotovo polovica ispitanika (45 posto) osjećala se diskriminirano u godini koja je prethodila istraživanju. Najčešće kada su ulazili u trgovinu (33 posto), odlazili u restoran, noćni klub ili hotel (27 posto) ili kada su tražili posao (23 posto). Dodatno, mlađi ispitanici osjećali su se češće diskriminirano od starijih ispitanika.
Napade ne prijavljuju jer ne znaju kome i ne vjeruju da bi se išta promijenilo
Problem je i što sve ovo ispitanici premalo prijavljuju i o tome zapravo nikome ne pričaju, osim među sobom. Većina Roma i Putnika (93 posto) nikome nije prijavila događaje u kojima su bili diskriminirani. Više od polovice (53 posto) nikad nije prijavilo napad jer su mislili da se ništa neće promijeniti ako to učine. Romi u Nizozemskoj i Romi i Putnici u Švedskoj imaju najvišu stopu neprijavljivanja od svih anketiranih skupina, s gotovo svim fizičkim napadima koji nikad nisu prijavljeni.
Problem je i manjak informiranosti. Tek svaki drugi Rom i Putnik (53 posto) svjestan je zakona koji zabranjuju diskriminaciju na temelju boje kože, etničkog podrijetla ili vjere. Samo trećina ispitanika (33 posto) zna za barem jednu instituciju koja se bavi pitanjima diskriminacije i (ne)jednakosti u njihovoj zemlji.
U preporukama koje navode provoditelji istraživanja ističe se kako bi države članice EU trebale omogućiti Romima i Putnicima da slijede svoj stil života, ali uz jednak pristup svim javnim uslugama. Prioritet je poboljšanje zdravstvene zaštite i prilika za zapošljavanje, te smanjenje siromaštva. Države članice, napominje se, trebaju prilagoditi obrazovanje potrebama Roma i Putnika, dodjeljivanjem posebnih pomoćnika u nastavi gdje i kada je to potrebno, te podržavanjem školovanja na daljinu i školovanja od kuće kod Putnika.
Nalazi ovog istraživanja trebali bi pomoći u osmišljavanju novih inicijativa i strateških okvira EU-a o jednakosti i uključivanju Roma nakon 2020. Godine. Hoće li stvarno biti tako – vidjet ćemo.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
