Tko ima pravo ići na more?

0
188
Otok Rab, Hrvatska. Foto: Flickr/Patty Ho

Već tjednima većina medija uglavnom se bavi brojanjem turista i ostvarenih noćenja u dosadašnjem tijeku sezone. Nervoza oko visine prihoda koje će turizam donijeti ove godine nije iznenađujuća znamo li da taj sektor danas čini čak petinu BDP-a Republike Hrvatske. Je li sezona podbacila ili su brojke ipak u granicama očekivanog i priželjkivanog kako uvjerava ministar turizma Gari Capelli postat će jasno kroz koji tjedan. S druge strane zbrajanja prihoda od iznajmljenih apartmana, ispijenih kava i pojedenih ribljih specijaliteta, ono što je znatno rjeđe dolazilo pod svijetla medijskih reflektora bile su priče onih koji o odlasku na ljetovanje mogu samo maštati. Između ostalih, među njih svakako spadaju i izbjeglice iz Afrike i Azije smještene u prihvatilištu Porin u zagrebačkim Dugavama. Zato je udruga Are You Syrious koja se već godinama bavi pomaganjem izbjeglicama, odlučila organizirati akciju prikupljanja sredstava, kako bi jedna mala grupa izbjeglica ipak vidjela more ovoga ljeta. Tako će šestero djece iz ovoga prihvatilišta potkraj mjeseca otići na svoje prvo putovanje na hrvatsku obalu. Nakon što je pokrenuta akcija, zahvaljujući brzoj reakciji brojnih solidarnih građana, u kratkom roku uspjelo se skupiti sve potrebno za ugodan boravak na moru – od ručnika i japanki do novca za sladoled i voće kojim će se djeca osvježavati za vrijeme boravka na obali.

No osim solidarnosti koju je ova akcija potaknula, bilo je i onih koji su izrazili svoje negodovanje. Tako je objava vijesti o kampanji Are You Syriousa na Facebook stranici N1 televizije izazvala niz komentara u kojima se postavljaju pitanja o tome što je s „našom djecom“ koja nisu u mogućnosti otići na more te nisu li ona zaslužila da im se pomogne prije nego li djeci stranaca. To da mnoga djeca u Hrvatskoj, koja žive u „normalnim“ uvjetima, a ne u izbjegličkim prihvatilištima, iz financijskih razloga ne mogu ići na more potvrdili su i podaci Hrvatskog zavoda za statistiku objavljeni u lipnju u priopćenju naslovljenom „Turistička aktivnost stanovništva Republike Hrvatske u 2018. godini“. Naime, u prošloj godini je tek 46,5 posto stanovništva RH otputovalo negdje u privatnom aranžmanu na više dana, što predstavlja nastavak trenda koji je bilježen i prethodnih godina. Drugim riječima, u osmoj najpopularnijoj turističkoj destinaciji u Europi, više od polovice građana ne može si priuštiti odlazak na ljetovanje. Većina onih koji nisu nigdje putovali kao glavni razlog navelo je nedostatak novca, a da je tomu tako vidljivo je i iz podatka kako je čak 65 posto noćenja ostvareno u „nekomercijalnom smještaju“, odnosno kod rodbine, prijatelja ili u vlastitim vikendicama.

Dakle, činjenica da mnoga hrvatska djeca doista nisu u mogućnosti ići na more, dio zainteresirane Facebook javnosti je u konkretnom slučaju iskoristio kao argument protiv pomaganja djeci izbjeglicama. No ovo nije prva situacija u kojoj dolazi do spora oko toga tko ima pravo, a tko ne uživati u ljepotama hrvatske obale, niti su izbjeglice iz Porina jedini koji su se našli na udaru zlobnih komentara zbog svoje želje da vide more na nekoliko dana. Tako su diskriminatornim opaskama u više navrata bili izloženi i turisti iz susjedne Bosne i Hercegovine, a jedan od tužnijih recentnih primjera predstavljaju nastojanja općinskih vlasti na sjevernom Jadranu da ograniče priljev umirovljenika iz kontinentalne Hrvatske koji si ne mogu priuštiti ništa više od jednodnevnih izleta do najbližih turističkih destinacija. Općine Crikvenica, Selce, Novi Vinodolski i Malinska-Dubašnica u zadnje su dvije godine uvele različite namete kako bi spriječili organizirane dolaske umirovljenika koji navodno premalo troše, pa ne donose nikakvu korist budžetima lokalnih vlasti ili privatnih ugostitelja, dok istovremeno stvaraju pretjeranu gužvu. Siromašniji građani starije životne dobi tako su pali kao jedna od žrtava dijeljenja turista na poželjne i nepoželjne koja je posljednjih godina pratila ekspanziju turističkog sektora u ljetnim mjesecima.

Ovi primjeri pokazuju da se pokoji dan uživanja u suncu i moru sve više tretira kao privilegija koja bi trebala biti dostupna samo onima koji se za nju mogu kvalificirati dubokim džepom i/ili „ispravnim“ nacionalnim identitetom. Pri tome možemo se nadati da oni koji su dio obespravljenih skupina, bilo da se radi o siromašnim umirovljenicima ili još siromašnijim izbjeglicama, neće pristati na logiku koja im druge marginalizirane skupine predstavlja kao neprijatelje i konkurenciju. Neka solidarnost, kao što je to bio slučaj s akcijom koju je organizirao Are You Syrious, bude jača od zavisti i kompetitivnosti.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime