Projekt romskog naroda (The Roma People’s Project – RPP) je start-up osnovan prije dvije godine na Sveučilištu Columbia u Sjedinjenim Američkim Državama, kojem je cilj dopustiti pripadnicima romske manjine da javnosti predstave sebe i svoja iskustva te prošire romske studije putem ekstenzivnijeg istraživanja tema kao što su identitet, stigma, mobilnost i premještanje.
RPP želi postići digitalnu platformu koja identificira i proučava materijale o tome kako Romi definiraju sami sebe i kako su se kroz povijest javnosti predstavljali, a kako su ih drugi, govoreći umjesto njih, opisali, na taj im način nametnuvši niz stigmi. Osim identifikacije i kritičkog osvrta na društvenu sliku i informacije o Romima cilj je romsku problematiku pogurati u prvi plan akademske i šire javne svijesti.
Projekt ističe kako pronalaženje materijala o Romima predstavlja veliki izazov jer Romi nikada nisu imali vlastitu nacionalnu državu te su se uglavnom pojavljivali samo kao fusnota u materijalima vezanim za neka druga područja studiranja. Također, problem su i proračunska ograničenja na koje svaki projekt o Romima nailazi te manjak stručnjaka koji se bave navedenom tematikom. Kao rezultat toga, iznimno malo institucija daje prioritet pribavljanju materijala o Romima i organiziranju pronađenih podataka, a RPP-u je cilj upravo to. Digitalna arhiva ovog projekta ostvarila bi lako dostupne knjige, znanstvene dokumente i druge izvore vezane uz Rome.
Budući da je RPP baziran u SAD-u veliki dio tematike vezan je upravo za Rome u tom području i njihov kontekst, no naglašena je i nada da će projekt nadahnuti Rome širom svijeta da pokrenu slične pothvate.
Na internetskoj stranici ovog projekta nalazi se niz članaka koji problematiziraju sve oblike rasizma kojeg Romi proživljavaju, dopuštajući Romima i njima bliskim ljudima da iskažu svoja životna iskustva. Pa tako na stranici možemo pronaći tekstove koji iznose uvjete u kojima Romi žive zbog pandemije izazvanom koronavirusom, koji su mnogo teži i intenzivniji od uvjeta ostatka stanovništva. Tu je i zanimljiv iskaz jedne Rumunjke, aktivistice za romska prava, koja dijeli svoje iskustvo iz djetinjstva vezano uz Rome. Naime, njena baka joj je kao djevojčici napomenula da ne smije komunicirati s Romima, a njoj taj bakin zahtjev nije imao smisla pa ga je krenula problematizirati. Kroz taj tekst iskazana je snažna stigma koju većinsko stanovništvo redovito osjeća prema Romima koja opstaje iako se, recimo, zabrani javni govor mržnje. Tu je i članak o Ronaldu Leeu, romskom novinaru i autoru iz Kanade koji se cijeli život bavio romskom dijasporom u Kanadi, i još niz drugih tekstova, uglavnom iskustvenog sadržaja mladih Roma.
Projekt također uviđa potrebu za solidarnošću među svim svjetskim manjinama pa tako na svojoj stranici iskazuje solidarnost s prosvjedima u SAD-u, koji suočavaju javnost s policijskom brutalnošću nad osobama crne boje kože, ali i sa širim problemima kao što je privatni zatvorski sustav i zdravstvo, niska minimalna plaća te loša intervencija vlade uopće s obzirom na pandemiju koronavirusa koja je uzrokovala smrt, izolaciju i nezaposlenost nepotrebno velikog broja ljudi.
RPP na svojoj stranici u tom kontekstu iznosi sljedeće:
Kao zajednica usredotočena na podizanje i pojačavanje glasova Roma i njihovih saveznika, duboko razumijemo potrebu za međusobnom podrškom i solidarnošću. Ponosni smo što stojimo sa našim crnačkim prijateljima i kolegama dok oni podižu svoje glasove. Zamišljamo svijet u kojem jednakost nije samo pojam kojem treba težiti, već je živo iskustvo svih ljudi. Željeli bismo podsjetiti da RPP vodi Centar za pravdu na Sveučilištu Columbia, nevjerojatnu organizaciju koja pomaže zaustaviti masovno zatvaranje, te se na taj način bori protiv nepravde koja nažalost pogađa mnoge crnačke obitelji širom zemlje.
Međutim, iako RPP na svojoj stranici ističe važnost arhiviranja znanstvenih materijala o Romima, široj javnosti nije omogućen pristup njima, već samo dostupnost nekolicine tekstova o romskim iskustvima, susretima Roma iz svih dijelova svijeta te izvještaja o proslavi obljetnica postojanja projekta. Čak i komentari na znanstvene materijale izostaju te se stranica dojma vrlo praznom i nesupstancijalnom. Iako se mogu pronaći članci koji sadrže zanimljiva životna iskustva, pretjeran fokus na takav pristup ostavlja čitatelja željnim nečeg znanstvenijeg, pogotovo kada se radi o sveučilišnom projektu.
Usprkos kritikama, isticanje kobnih reperkusija trenutne pandemije na Rome, dopuštanje Romima da se čuje njihov glas i iskazivanje solidarnosti spram drugih manjina, vrijedni su potezi projekta. Nadajmo se da će u budućnosti popuniti širok prostor za napredak koji stoji pred njim.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
