Brahim Musić rođen je u Kosovskoj Mitrovici iz koje je, zbog nemogućnosti pronalaska posla kojim bi osigurao dostojan život svojoj obitelji, 1981. godine emigrirao u Francusku. U gradu Sevranu gdje danas živi, član je, s još šest savjetnika, Savjeta građana koji prati donošenje i realizaciju odluka u njihovoj općini.
Taj Savjet odobrava provođenje izvršnih dokumenata za realizaciju različitih projekata, primjerice vezanih uz gradnju, urbanizaciju ili edukaciju, prije nego što ih potpiše predsjednik općine.
Na ovogodišnjem, desetom, jubilarnom obilježavanju Svjetskog dana romskog jezika rekao nam je za Phralipen da uvijek s ponosom ističe da su Romi koji su u zemlje diljem Europe emigrirali s prostora bivše Jugoslavije među najobrazovanijim Romima u svijetu te da su iznimno aktivni u očuvanju njihovog materinjeg jezika i kulture pa i općenito u borbi za ostvarenje ljudskih prava i dostojanstva. Naglasio je važnost materinjeg jezika u životu svakog pojedinca te nužnost poznavanja i jezika zemlje u kojoj živi: U svakodnevnom životu uvijek govorim romskim jezikom te smatram da svako romsko dijete treba naučiti svoj materinji jezik, jezik zemlje iz koje je emigriralo, te jezik zemlje u kojoj živi i školuje se. To sam učio i svoju djecu i unuke. Iz tog razloga, u Kulturnom domu koji im je na raspolaganju u njihovoj općini u Francuskoj okuplja romsku djecu i mlade s kojima njeguje romsku glazbu, jezik i običaje kroz različite kulturne sadržaje. U posljednje vrijeme, sa suradnicima je suradnju proširio i na druge organizacije koje okupljaju pripadnike ostalih etničkih zajednica s kojima tamo žive, primjerice Arape, s ciljem da se međusobno bolje upoznaju i razviju poštovanje jedni za druge, a što je, kako sam kaže, preduvjet za kvalitetan suživot. Pripremili su i izložbe, primjerice izradili su 50 panoa veličine 80×100 cm koji prikazuju putovanje romskog jezika te koji su, između ostalog, bili izloženi i u holu zagrade u kojoj je sjedište Savjeta Vijeća Europe.
U Francuskoj još uvijek imaju velike probleme s tzv. Romima putnicima koji na tim prostorima žive preko sedamsto godina. Prema službenim podacima, u Francuskoj ih ukupno živi oko 600.000, ali gospodin Musić kaže da ih zapravo ima oko milijun. Oni ne znaju ništa o svojoj povijesti, izgubili su svoj jezik i identitet te su prepušteni sebi samima. Svoj nomadski način života oni poistovjećuju sa slobodom jer se, tobože, mogu slobodno kretati kad god to požele, a zapravo se radi o prividu. Nemaju nikakve osobne dokumente te su tehnološki i informatički potpuno nepismeni. Život im se svodi na preživljavanje i zapravo su stalno prisiljeni seliti se. – dodaje. Kad se dogodi neki incident ili bilo što društveno neprihvatljivo, ljudi počinitelje, tzv. putnike, poistovjećuju s Romima, a takvu situaciju potenciraju i mediji. Tako imaju svojevrsno opravdanje za postupanje prema Romima, a to je iznimno loše.
Budući da se radi o ljudima koji ne poznaju svoje korijene ni svoj materinji, romski jezik, Brahim Musić bio je uporan, djelujući kroz Europski romski forum i razne druge organizacije, u nastojanjima da društvo shvati važnost učenja romskog jezika za ovu brojnu skupinu. I na kraju je uspio, u velikom broju prihvatili su učenje romskog jezika i s ponosom ističe da se od 2020. godine u gradu Montalban u Španjolskoj otvara škola romskog jezika. Sada intenzivno rade na pripremama priručnika i knjiga na romskom i francuskom jeziku. U cijeli projekt je uključena i Jeanne Gamonet, porijeklom Romkinja iz plemena Sinta, koja je više puta sudjelovala na Međunarodnom simpoziju o romskom jeziku u Zagrebu. Godine 2011. Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” dodijelio joj je nagradu za životno djelo “Ferenc Sztojka” za izuzetan doprinos u radu s romskom zajednicom te za promicanje romskog jezika i kulture. Jeanne Gamonet je odličan poznavatelj sanskrta, najstarijeg poznatog indoarijskog jezika i jednog od najstarijih indoeuropskih jezika. Tako je krenula u istraživanje porijekla i povijesti Roma kroz etimologiju. Proučavala je porijeklo 764 romskih riječi pokušavajući rekonstruirati njihovu povijest – kada su ušle u jezik, iz kojeg izvora, kako su mijenjale oblik i značenje. Rezultat istraživanja sastavljen je u obliku znanstvenog teksta koji ima preko 300 stranica, a gospodinu Musiću i suradnicima želja je da ga objave kao znanstvenu knjigu koja bi bila od iznimnog značaja za Rome.
Prema službenim podacima u svijetu živi 23 milijuna 943 tisuće Roma (23 943 000), a taj broj je u stvarnosti daleko veći. Romski jezik njihov je zajednički identitet. Stoga, ne čudi da ga je 2015. godine UNESCO proglasio dijelom svjetske baštine, za što je uvelike zaslužan Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” i hrvatske institucije, posebno Ministarstvo kulture RH – Povjerenstvo za UNESCO, koje su pripremile cjelokupan projekt. S ponosom sudjelujem na ovogodišnjem, desetom, jubilarnom Svjetskom danu romskog jezika i još jednom od srca zahvaljujem “KALI SARI” i hrvatskim državnim institucijama na svemu što je učinjeno za Rome, ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj Europi jer Hrvatska je primjer svim ostalim državama. – kazao je Brahim.
Kratki razgovor zaključio je ovim riječima: Za kraj bih istaknuo još nešto što smatram dijelom romskog identiteta gdje god živjeli, a to je otvoreno srce iz kojeg proizlazi “drugačiji” osjećaj za čovjeka. On je u našim korijenima koje vučemo iz Indije iz grada Kannauja, u kojem smo po tzv. Kannauj teoriji o porijeklu i migracijama Roma živjeli sve do osvajačkih pohoda perzijskog sultana iz grada Ghaznija 1018. godine, gdje su Romi plemići, umjetnici i obrtnici vjerovali u čovjeka i u ljubav.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autoričini i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
