Još je jedan val prosvjeda prošao ulicama nekolicine hrvatskih gradova. Ovaj put, prosvjedovalo se u znak podrške žrtvama seksualnog nasilja koje nisu adekvatno zaštićene od strane državnih institucija.
U subotu, 19.listopada, osim u Zagrebu gdje se okupilo nekoliko tisuća ljudi, simultani prosvjedi pod nazivom Pravda za djevojčice održani su u Splitu, Rijeci, Osijeku, Puli, Varaždinu, Zadru, Šibeniku, Čakovcu, Bjelovaru, Čazmi, Dugom Selu, Labinu i Korčuli. Ponukani slučajem koji zadnjih tjedana izaziva šok i zgražanje hrvatske javnosti, pri kojem su petorica osumnjičenika za opetovano silovanje, seksualno iskorištavanje, ucjenu te fizičko i psihičko zlostavljanje 15-godišnje djevojčice u Zadru pušteni da se brane sa slobode, prosvjednici diljem zemlje istaknuli su nekoliko zahtjeva.
Najprije, vezano za konkretni slučaj, traži se hitno premještanje sudskog procesa iz Zadra te osiguravanje uvjeta za pravično suđenje. Nadalje, zahtijeva se sveobuhvatan i na znanstvenim činjenicama utemeljen odgoj za ravnopravnost spolova, kao i uspostavljanje cjelovitog, javno financiranog sustava podrške žrtvama nasilja. I kao posljednje, inzistira se na hitnoj izmjeni Kaznenog zakona kako bi se postrožile kazne i konačno ukinula kategorija spolnog odnošaja bez pristanka. Jer silovanje je silovanje, a silovanje je zločin!
Iako su osumnjičeni mladići privedeni u istražni zatvor dva dana prije prosvjeda, oni su se ipak održali fokusirajući se na šire probleme seksualnog uznemiravanja koji uključuju način na koji odgajamo svoju djecu, posebice mušku, adekvatnu zaštitu za žrtve seksualnog zlostavljanja, postupanja nadležnih institucija pri takvim slučajevima te pravilan odnos prema žrtvama.
Organizatori prosvjeda, Platforma za reproduktivna prava, Inicijativa #spasime, Ženska soba – Centar za seksualna prava i Zaklada Solidarna, poslali su jasnu poruku: Moramo postati društvo podrške i promjene, a ne ostati društvo šutnje. Nadalje, Petra Karmelić iz Platforme za reproduktivna prava pojasnila je: Ovdje smo jer je sustav ponovno iznevjerio jednu od nas. Slučaj iz Zadra koji nas je sve zgrozio jasno pokazuje strukturnu i institucionalnu prirodu nasilja prema ženama, bezobzirnost nasilnika koja je veća što je njihova društvena, ekonomska i politička moć veća. Nažalost, ovaj slučaj samo je jedan u moru ovakvih.
Na zagrebačkom je prosvjedu posebno emotivne reakcije izazvalo pismo koje je prosvjednicima pročitala djevojčica, a koje je zaključeno riječima slavne feministkinje Rose Luxemburg: Bijah, jesam, bit ću, s dodatkom zajedno u nadi, prkosu, pobuni, nepokolebljivom otporu. Zajedno u borbi za pravedan svijet. Novi, drugačiji svijet za djevojčice.
Da je našem sistemu hitno potrebna promjena pokazuje i činjenica da se iza svakog prijavljenog nasilja krije 15 do 20 neprijavljenih slučajeva. Razlog tomu upravo je nepovjerenje prema institucijama, od kojih posebna odgovornost leži na pravosuđu koje je tek na 126. mjestu na svijetu po stupnju neovisnosti. Međutim, nisu presude sudova jedina problematična stvar, već su tu i brojni neprimjereni postupci za vrijeme procesuiranja ovakvih slučajeva, pri kojima žrtve često čuju pitanja poput Što si imala obučeno?, Jesi li bila pijana? ili Zašto si bila sama? Time se dio krivnje de facto prebacuje na žrtvu koja je time ponovo traumatizirana te krivi samu sebe za pretrpljeno nasilje.
Ovim valom prosvjeda pokazana je velika podrška hrvatske javnosti žrtvama zlostavljanja koje su mogle vidjeti i čuti da nisu same. Čak i kada institucije zakažu, brojne organizacije civilnog društva i dobronamjerni sugrađani spremni su ponuditi svoju solidarnost.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autoričini i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
