Obitelj Pamele Palko iz sela Torjanci u Osječko-baranjskoj županiji promijenila je svoju svakodnevicu posljednjih nekoliko tjedana. Pandemija korona virusa donijela je novu stvarnost ljudima diljem svijeta, strah od neizvjesnosti i paniku kao i nastojanje da se svi prilagode na drugačije organiziranje dana – možda nešto mirnijeg, ali i dalje ispunjenog obavezama i aktivnostima.
Moja dva školarca koja pohađaju razrednu nastavu, a slijedom propisane samoizolacije trenutno ne idu u školu, imaju i kući dosta obaveza. Osim školskih zadaća i praćenja nastave uključila sam ih u sve kućanske aktivnosti, od čišćenja do kuhanja, tako da moji mali pomagači dobivaju na važnosti. Ipak, nedostaju im školski prijatelji i učitelji i iako vjerojatno neće biti moguće, oni se ipak nadaju da će se ovo proljeće vratiti u školske klupe.
Iza njih su četiri tjedna nastave na daljinu, a kao i mnoge obitelji s djecom pokušavaju se prilagoditi novoj situaciji najbolje što znaju. U nečemu smo uspješni, u nečemu manje uspješni, ali svakako se trudimo iznalaziti najbolje metode u svemu što radimo, navodi Palko, predsjednica romske udruge Sara koja bi krajem svibnja trebala obilježiti tri godine rada.
Unutar obitelji organizirali su vrijeme za školu, koje provode pred TV-om, na mobitelima ili u pisanju domaćih zadaća, ali također i ono za aktivnosti koje se odvijaju u stvarnom, a ne virtualnom svijetu. Osim svakodnevnog učenja i igranja obitelj provodi vrijeme i u prirodi koje u Torjancima ne nedostaje. Osjeti se strah među stanovnicima naselja, ljudi se boje biti u blizini s drugim ljudima, a kada izlaze to je onda samo do trgovine ili u kratke šetnje. Mi također provodimo vrijeme na svježem zraku, kratko i bez grupiranja. Znam da se ponekad sve čini crno ili bijelo ili pak sivo, ali stvarno nije. Nekada samo malo trebamo pomaknuti prst koji nam je pred nosom i naći ćemo pokoju veselu boju u svemu što nam se događa.
