Stand Up, People, Gypsy Pop Songs from Tito′s Yugoslavia, 1964-1980 mala je, ali iznimna kolekcija romske glazbe s područja bivše Jugoslavije, album koji je nakon više godina istraživanja i prikupljanja raritetnih originala diljem Balkana rezultirao objavom 2013. godine.
Stand Up, People se oslanja na uspjeh serijala Asphalt Tango Recordsa Zvuci iz prošlog doba koji je prethodno objavio izgubljene dragulje rumunjske glazbe. ALbum donosi raznolike i gotovo zaboravljene zvukove 60-ih i 70-ih godina Srbije, Makedonije i Kosova, s devetnaest pjesama koje slave cvjetanje romske kulture. Pjesme je prikupio londonski duo Vlax Records (Philip Knox i Nathaniel Morris), a izvornike su pronalazili na raznim mjestima, od seoskih sajmišta do Nacionalne knjižnice u Beogradu.
Kombinirajući specifične romske ritmove s novim utjecajima bollywoodske filmske glazbe, turske psihodelije i britanskog i američkog pop-rocka, konačni rezultat je glazba sofisticiranih umjetnika koji su rado eksperimentirali s modernim, ali nisu izgubili iz vida stare (zapravo vječne) teme – ljubav, osamljenost, čežnju za domom, život na cesti. Sirovo je, prekrasno i iznenađujuće. Na ovom albumu imamo priliku čuti nevjerojatno rijetke rane snimke kralja i kraljice romske glazbe ovih prostora, Šabana Bajramovića i Esme Redžepove, a već se u njima jasno osjeti emocija i karizma koja je kasnije nosila njihove karijere. Otprilike u doba kad su u nastanku bile Bajramovićeve pjesme na ovom albumu (Kad zvona zvone i Džemile), njegova interpretacija Đelem, đelem je 1964. godine prihvaćena kao himna roma na Svjetskom kongresu Roma, a pjesmu je komponirao sam, na osnovu teksta kojeg je napisao Žarko Jovanović tijekom Drugog svjetskog rata.
Nekih osam godina ranije, 1956. godine, na prijedlog direktora škole, Esma Redžepova je pjevala na natjecanju školskih talenata za Radio Skoplje. Otišla je tamo bez znanja roditelja, koji nisu željeli da slijedi stariju sestru, koja je počela pjevati u kafanama od sedamnaeste godine života (muzička se karijera smatrala sramotom za neudanu djevojku). Vrlo brzo nakon toga krenuo je njen uspon i veliki hitovi – na ovom albumu čut ćete legendarni Esmin Đurđevdan, ali i nekima manje poznate Pesmu Šeher Sarajevu i Abre Babi Sokerdžan.
Stand up, People donosi pjesmu Selime Ternie još jedne legendarne Redžepove, Usnije. Usnija je, između ostalog, 25 godina glumila Koštanu, lik iz romana Bore Stankovića, u Narodnom pozorištu u Beogradu, u režiji Raše Plaovića, a brojni su upamtili i njeno pojavljivanje u filmu Derviš i smrt. Usnija i Esma, iako nose isto prezime, nisu bile rođakinje, ali su bile kao sestre i u kontaktu – kako je Esma rekla na Usnijinom pogrebu – do posljednjeg dana.
S dvije sjajne pjesme, Ramajana i Ramu, Ramu, na albumu je predstavljen Muharem Serbezovski. Rođen u Šuto Orizariju, najvećem romskom naselju u jugoistočnoj Europi, Serbezovski je prvi album objavio već sa 12 godina. Veliki je pjevač, ali i književnik i prevoditelj, poznat i kao prvi prevoditelj Kur’ana na romski.
Tu je i kosovska zvijezda svadbenih proslava, Nehat Gaši, s pjesmama Našti Tadav Ki Šutka Tedikav i Alo Dive Me Romja Te Mukav te Ansambl virtuoze Mede Čuna s posebnom jazz estetikom i predivnom slobodnom vožnjom ritmovima u pjesmi Žanino Kolo – gotovo je za ne povjerovati da je ova stvar snimljena 1980. godine, u zaista skromnoj produkciji. Srce mi je posebno zagrijala zabavna Ah Bre Devla predivne Ave Selimi, misteriozne pjevačice o kojoj je gotovo nemoguće pronaći više informacija, osim da je 1969. godine snimila ovu i još dvije pjesme. Stand Up, People radost donosi i s duetom Đurić i Runjajić, koji fantastično pjeva Amen Sama But Roma. Iako Živka Đurić nije imala ni sata formlanog muzičkog obrazovanja, za arhiv Radio Beograda trajno je snimila i sačuvala brojne narodne pjesme sa šireg balkanskog prostora, pjevajući ih često i u neponovljivom duetu sa sestrom Gordanom Runjajić. Na albumu je još nekoliko gotovo nepoznatih dragulja, ali ostavimo nešto i čaru individualnog otkrivanja, nije potrebno da sve obuhvatimo riječima.
Zaključno, album Stand Up, People ne samo da daje uvid u raznolikost romske glazbe na prostoru bivše Jugoslavije, ali i njenog prekrasnog simbiotskog duha (slušajući album imala sam osjećaj da pjevači jedni drugima pričaju, da se prijateljski druže), već je i svjedočanstvo progresivnosti, virtuoznog eksperimentiranja i širokog utjecaja koji je romska glazba imala na ovim prostorima.
Ovo je dokument vremena koje nitko ne može poreći, portret ljudi koje nitko neće moći zanemariti i zaboraviti, izbaciti iz kuće budućnosti. Ono što ostaje nakon višestrukog slušanja, jest osjećaj melankolije i lijepe tuge, ali i ponosa i borbe. Ustanite, ljudi!
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
