INTERVJU – Velimir Srića: Romska zajednica i potencijali za razvoj poduzetničkog duha

0
52
Foto: velimirsrica.com

U sklopu predstavljanja projekta pod nazivom “Romi u poduzetništvu” u organizaciji Otvorene medijske grupacije profesor Velimir Srića održao je predavanje na temu poduzetništva te s nama porazgovarao o pozicioniranju Roma i Hrvatske u poduzetništvu.

“Zamislite da u romska naselja dovedemo profesore informatike i djecu i mlade inspiriramo da se bave vrhunskim tehnologijama i da uče najaktualnija znanja. To nove generacije itekako mogu.”

Srića je redoviti profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i gostujući profesor na UCLA (University of California at Los Angeles).  Vodio je Radnu grupu za strategiju informatizacije Hrvatske te je jedan od osnivača Hrvatsko-američkog društva i Hrvatskog europskog pokreta.

Koje osobine, prema Vašem mišljenju, čine “poduzetnički duh”? Postoje li razlike između “inovativnog” i “poduzetničkog” duha?

Živimo u doba u kojem poduzetnički duh mijenja svijet, svakodnevno sudjelujući u stvaranju osobnih i poslovnih uspjeha. Svih šest najvrednijih kompanija na svjetskoj burzi (Apple, Google, Amazon, Microsoft, Tencent i Facebook) nastalo je kao poduzetnički pothvati jednog ili nekoliko pojedinaca, doslovce “u garaži”.

Poduzetnički duh je u velikoj mjeri sinonim za inventivnost, a kao takav je suprotstavljen birokratskom duhu. Birokratske sredine vole poštivanje pravila i procedura dok su poduzetničke usmjerene na promjenu pravila i ostvarenje rezultata. Za kršenje pravila u birokratskoj sredini ste kažnjeni, a u poduzetničkoj dobivate nagradu za inovaciju. Poduzetnički duh traži nagrađivanje prema ostvarenjima, čime se poboljšava motivacija onih koji rade. U birokratskim sredinama nagrađuje se vrijeme provedeno na radu, bez obzira na zalaganje i rezultate. Zato u poduzetničkoj organizaciji radiš da zaradiš, a u birokratskoj radiš da odradiš.

U birokratskim sredinama dominira nadglasavanje, iskustveni pristup poslu i poštivanje hijerarhije. Poduzetnički se sustavi odlikuju sklonošću odlučivanja konsenzusom, težnjom inovaciji i organizacijskim ustrojem temeljenim na znanju, inicijativi i participaciji. U birokratskoj si sredini dobar ako se sviđaš šefu, a u poduzetničkoj ako se sviđaš klijentu. Poduzetnički se duh bavi stvaranjem nove vrijednosti, dok je birokratski zaokupljen preraspodjelom postojećega. Poduzetnici žive u budućnosti i za budućnost dok su birokrate zaokupljeni prošlošću. Zato poduzetnici tu budućnost stvaraju dok im birokrate pritom, više ili manje, smetaju.

Kako u okviru tog “poduzetničkog duha” uklopiti romsku zajednicu? Kroz koje elemente romske kulture prepoznajete potencijal koji bi Romi mogli iskoristiti u poduzetništvu?

Svjestan sam silnih problema koje ova zajednica ima u svojoj borbi za integraciju u poslovno, ali i svako drugo okruženje, od obrazovanja do kulture i politike, ali pokušat ću biti optimist i pozitivan. Kao jedna od najvećih etničkih manjina u Europi, koja broji 12 do 15 milijuna ljudi od kojih 70% živi u Istočnoj Europi, a oko 1 milijun u SAD-u, romska zajednica ima ogroman potencijal, pod pretpostavkom da se ujedini i poveže. Najuspješnije poduzetničke nacije poput Židova ili nešto manje uspješne, poput naših susjeda Albanaca, veliku energiju za poduzetništvo i gospodarski uspjeh crpe upravo iz činjenice da su “u dijaspori”, odnosno da su raseljene i raspršene širom regije i svijeta. Kad se dobro povežu, mogu prenositi znanje, koristiti umrežavanje za jačanje poslovanja i napredovati zajedno, umjesto svatko za sebe.

Drugu prednost vidim u jezičnoj bliskosti romske zajednice Indiji, jednoj od rastućih nacija i u populaciji i u gospodarskom razvoju. Koliko znam, jezik Romani chib nalik je na Sanskrit i bio bi dobar temelj za razumijevanje te građenje poduzetničkih i gospodarskih mostova prema toj zemlji koja globalno ima veliku budućnost i rastuću važnost.

Sa stanovišta vrijednosti, romska zajednica ima osobine koje su kompatibilne s duhom modernog poduzetništva. Prije svega, to su obiteljske vrijednosti i bliskost u zajednici, solidarnost i uzajamno pomaganje. Zatim, tu je Rromano – ponašanje s dostojanstvom i poštovanjem – vrijednosni temelj svakog uspješnog poduzetničkog pothvata. Tradicija romskog života u zadrugama, “čergama”, skupinama, također se može dobro uklopiti u mentalitet poduzetništva koje nije vezano uz mjesto, već ga karakterizira fleksibilnost i pokretljivost. Konačno, tu je poznata romska velikodušnost koja u poduzetničkom okruženju može biti sjajna investicija u budućnost, kroz izgradnju dobrih odnosa s partnerima, dobavljačima, kupcima i ostalima.

Foto: 4film.hr

Kakav je odnos prema poduzetništvu u Hrvatskoj te odgovara li taj odnos općenitoj ulozi poduzetništva u razvoju društva (države)?

U Hrvatskoj se često na poduzetništvo gleda podozrivo, a na sve poduzetnike kao na tajkune, prevarante i manipulante. Umjesto da se sagleda njihova važnost kao pokretača gospodarskog i društvenog razvoja, izloženi su pritiscima i kritikama. Naravno da ima svakakvih primjera i da je naša pretvorba i privatizacija imala elemenata nepravde, kriminala i političkog voluntarizma, no ne valja sve stavljati u isti koš. Činjenica je da “proračunska Hrvatska” živi na račun “poduzetničke Hrvatske”, oni koji su na budžetu i troše zaštićeni su zakonima, sindikatima, političarima i pravosuđem, dok oni koji stvaraju, plaćaju ogromne poreze, prireze, parafiskalna davanja i grcaju pod teretom neefikasne države, neracionalne javne potrošnje i nedjelotvornog pravosuđa. Osim toga, napretku poduzetničkog okruženja smeta i duh logike jednakih trbuha. Ako su nam mozgovi različiti, želuci su svima isti pa imamo pravo na jednaku količinu hrane. Po tom se pristupu kreativni i sposobni ne smiju previše isticati niti poticati. Najbolje je da smo podjednako jadni pa se nitko neće dodatno loše osjećati. Inovacija i poduzetništvo ne idu dobro uz tradicionalni “hrvatski jal”. O tome govori vic iz pakla gdje se grešnici svake nacije kuhaju u istom, velikom kotlu, pod budnim okom rogatih čuvara s oštrim kopljima i zavinutim repovima. Njihov je zadatak da sve koji bi htjeli pobjeći, guraju natrag u vrelo ulje. Jedino hrvatski kotao nema čuvara. Vragovi su uočili da nije potreban jer, čim neki grešnik pokuša izaći van, ostali ga brzo zgrabe za noge i povuku natrag. U Hrvatskoj će ti sve oprostiti osim (poduzetničkog) uspjeha!

U Hrvatskoj se aktualiziralo pitanje potrebe za provođenjem obrazovne reforme – koje su, po Vašem mišljenju, bitne promjene u obrazovnom sustavu koje bi potaknule razvoj poduzetničkih osobina u mladim ljudima? Koje od tih obrazovnih metoda, po Vašem mišljenju, najbolje odgovaraju “romskom duhu”?

Problema je mnogo, a rješenja se sporo nalaze. Tradicionalno obrazovanje polazi od apsolutnih istina koje se vide kao “recepti”, dok kreativni i poduzetnički pristup uvažava sve moguće opcije i nema istina koje se ne mogu dovesti u pitanje. Obrazovanje je suviše birokratizirano, a to odmah znači manjak poduzetničkog duha. Tradicionalno učenje voli crno-bijeli svijet jasnih pravila i autoriteta, a polazi od znanstvenih istina koje se ne smiju propitivati. Dotle poduzetničko i inovacijama usmjereno okruženje opisuje otvoreni duh, istraživanje, eksperimentiranje i kritičnost, pri čemu se ništa ne uzima zdravo za gotovo. Birokratski odgojeni pojedinac traži i vidi rješenja onako kako su ga učili, a ne onako kako problemska situacija zahtijeva. Naši učitelji, odgajatelji, suradnici, roditelji i šefovi navikli su nas da od njih čujemo definiciju problema i objašnjenje načina njegovog rješavanja. Dakle, uvijek su nam govorili ŠTO treba raditi i KAKO to valja raditi. Zato ne gledamo na probleme poduzetničkim nego činovničkim očima. Poslušnost je ispred stvaralaštva.

Naš obrazovni sustav previše propisuje što je “pravo” znanje, koji je ispravni način razmišljanja i kako valja rješavati probleme. Ako se ne želimo pokoriti, riskiramo biti kažnjeni ili proglašeni čudacima. Zato najkreativniji pojedinci često imaju problema u školi i teško se uklapaju u sustav. Poznato je, na primjer, da je Albert Einstein bio najlošiji đak iz matematike i fizike, a glasovit je po izjavi da je pravo čudo što kreativnost uopće preživi u ljudima koji prođu kroz formalno obrazovanje.

Pripadnici romske zajednice, koliko znam, rijetko završe na fakultetima, a veliki broj otpadne iz obrazovnog sustava i prije kraja osnovne škole. Razlozi su brojni, od nedovoljne jezične pismenosti, preko kulturnih barijera i stereotipa, do manjka poticaja i viška nebrige čitavog društva. Romskom duhu odgovarala bi fleksibilna, moderna, kulturno otvorena, tehnološki atraktivna, duhovno poticajna i praktična nastava bez suhoparnih teorija i besmislenog štrebanja, no to bi odgovaralo i svim drugim učenicima i studentima pa u tom pravcu kurikularna reforma mora ići. Pred obrazovnim je institucijama teški zadatak  da se “otvore” prema novinama, da nađu pravu ravnotežu između teorije i prakse, između birokratskih pristupa, recepata, pravila i crno-bijelih istina s jedne strane i učenja kroz akciju, eksperiment, osobno iskustvo, zdravu sumnjičavost i kreativnost s druge strane.

Kako, s obzirom na današnju situaciju, vidite budućnost poduzetništva u Hrvatskoj?

Prije svega u skladu s idejom da budućnost možeš predviđati samo tako da je sam stvaraš. Na mladima svijet ostaje, oni ga moraju čim prije preuzeti u svoje ruke, kao radnici, roditelji, odgajatelji, poduzetnici ili političari. Nikad kao danas oni nisu imali više znanja o tehnologijama koje pokreću svijet. Generacija koja momentalno vlada gospodarskim, političkim, društvenim, kulturnim i znanstvenim životom manje razumije Internet, društvene mreže, pametne telefone, guglanje, multimediju, wikipediju i elektroničku trgovinu od svojih sinova ili unuka. Zato i za romsku zajednicu i za sve druge stanovnike Hrvatske vrijedi načelo da ono što nije pošlo za rukom roditeljima, valja zahtijevati od novih generacija.

Mladi budućnosti moraju se prema svim aspektima života postaviti “poduzetnički”, prije svega tako da se bore za punu nacionalnu, vjersku, rasnu, kulturnu, jezičnu i spolnu ravnopravnost. Umjesto zadrtosti, zatvorenosti i nacionalizma, mora se slaviti varijabilnost, ideja da je različito uvijek bolje nego istovrsno. Postavimo li se svi tako, pred nama stoji uzbudljiva budućnost u kojoj će inovacije postati i ostati glavni cilj i sredstvo napretka. Valja se podsjetiti da smo djeca prošlosti, ali roditelji budućnosti. Sutrašnji dan je početak ostatka našeg poslovnog i privatnog života koji možemo i moramo uzeti u svoje ruke. Možemo ga prihvatiti i prilagoditi se, ali ga moramo i mijenjati. Upravo o tom duhu prevlasti poduzetničkog nad birokratskim, dakle o duhu promjena, reformi, kreativnosti i inovacija ovisi u kakvom će svijetu živjeti naši potomci.

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime