Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta Konstantina Filozofa u slovačkom gradu Nitri početkom ljeta tiho je ugašen Institut za romološke studije – jedini akademski centar u zemlji posvećen sustavnom proučavanju romske kulture, jezika i položaja u društvu. Odluka, donesena u Nitranskom sveučilištu bez javne rasprave ili savjetovanja sa stručnjacima i romskom zajednicom, ali i akademskom javnosti, izazvala je ogorčenje u znanstvenim, ali i širim manjinskim krugovima jer bi dugoročno mogla oslabiti manjinsko obrazovanje.
Institut, koji je više od tri desetljeća bio referentna točka za obrazovanje budućih pedagoga, kulturnih posrednika i stručnjaka za rad u romskim zajednicama, prestao je postojati odlukom dekana, navodno zbog “reorganizacije” fakultetske strukture. No ono što je na papiru racionalizacija – smanjenje kadrova i spajanje sadržaja pod općenitiji odjel – u praksi je uklanjanje prostora za specijalizirano znanje i dugi dijalog s romskom kulturom koji se u toj instituciji vodio od kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća.
Romska zajednica nije bila obaviještena, a još manje uključena u odluku. Oglasili su se i predstavnici akademske zajednice, uključujući nekadašnje studente i stručnjake iz Slovačke akademije znanosti, koji su upozorili da se Institut već godinama suočava s pasivnom erozijom: sustavnim smanjivanjem broja zaposlenika, sve manjim financiranjem i gubitkom autonomije. Na kraju, kada je broj zaposlenih sveden na minimum, nestalo je i opravdanje za njegovo formalno postojanje. Nakon što je vijest objavljena, vladin povjerenik za romske zajednice Alexander Daško pokušao je intervenirati. Prema njegovim riječima, s dekanom je postignut privremeni dogovor o očuvanju institucije u nekom obliku. No nekoliko dana kasnije, taj je dogovor srušen, a Institut službeno ugašen.
U njegovu “zamjenu” najavljeno je formiranje novog Odsjeka za socijalni rad s romskim zajednicama unutar šire katedre. Ipak, kritičari ističu da je riječ o kozmetičkoj promjeni – budući da se broj stručnog osoblja dodatno smanjuje, sadržaji se generaliziraju, a romska perspektiva postaje tek jedan od dodatnih modula, ne više temelj. U pozadini ove odluke je aktualna politička klima u Slovačkoj, u kojoj sve češće slušamo poruke o “racionalizaciji manjinske politike”, “učinkovitosti” i “nacionalnim prioritetima”. No, za romsku zajednicu – koja se već desetljećima suočava s marginalizacijom, segregacijom u školama i visokom stopom siromaštva – ukidanje ovakvih institucija nije samo administrativna odluka, nego i duboko simbolički čin: poruka da njihov jezik, njihova povijest i njihova stručna edukacija nisu prioritet društva u kojem žive.
Ako Institut za romologiju u Nitri prestane postojati bez istinske zamjene, Slovačka će postati prva država u srednjoj Europi koja je izgubila akademsku instituciju posvećenu najbrojnijoj europskoj manjini. A to nije samo pitanje sveučilišnog organizacijskog dijagrama – to je pitanje društvenog smjera.
