Plakati u današnjem društvu ne služe samo kao sredstva vizualne komunikacije, nego su i oblik umjetnosti. Kombinacijom ilustracija i teksta oni prenose poruke koje informiraju, ali često i oblikuju našu percepciju određenih tema ili zajednica. Razvoj plakata kao umjetničke forme započeo je u 19. stoljeću s pojavom litografije; Henri de Toulouse-Lautrec i Alphonse Mucha samo su neki od pionira umjetničkog plakata, koji je kao forma likovnog izražavanja postao važan dio umjetničkih pokreta poput Art Nouveaua, Art Decoa i Bauhausa. Plakati su time poslati ključnim alatom vizualne komunikacije – imaju moć privući pažnju i izazvati znatiželju za sadržajem kojeg predstavljaju, a osobito su bitni u reklamama različitih kulturnih sadržaja poput filmova, knjiga i predstava. Iako su na plakatima obično navedene samo najvažnije informacije, središnji element svake promocije je slika koja prenosi ono što riječima nije moguće izraziti. Slika na plakatu nije samo ilustracija, nego daje uvid u estetiku te poruku koja se želi prenijeti, čime pomaže gledatelju odmah procijeniti je li zainteresiran za sadržaj. Ali kroz njih je, nažalost, često prikazivana i negativna slika Roma, stvorena pod utjecajem raznih predrasuda i stereotipa, koji su nastavili oblikovanje već negativne društvene percepcije romske zajednice, pridonoseći daljnjoj marginalizaciji u društvu.
Stereotipi preslikani na plakat
Prikazi Roma na plakatima i ilustracijama od samih su početaka duboko obilježeni stereotipima koji su ih često predstavljali kao egzotične, divlje, pa čak i kao prijetnje društvenim normama, pa čak i društvu samom, primjerice u grafičkim prikazima s kraja 19. stoljeća, gdje su ilustrirani kao otimači djece.
Ovi stereotipi oblikovali su sliku Roma u javnosti, stvarajući trajne negativne percepcije koje su se odražavale na njihov svakodnevni život.
Jedan od najčešćih stereotipa je onaj o nomadskom životu Roma, koji su na plakatima često prikazivani kao lutalice. Takvi prikazi potom su povezivani s negativnim osobinama poput neurednosti, neodgovornosti i nepokoravanja društvenim normama. Romi su često bili prikazivani u tradicionalnoj odjeći, uz kolica, ciganske šatore i motore, uz želju za stvaranjem i poticanjem širenja dojma “primitivnog” načina života. Također su bili prisutni stereotipi o Romima zabavljačima i boemima, kroz koje su oni često prikazivani kao glazbenici ili plesači, čime se stvarala slika slobodnog i neobuzdanog, ali i društveno marginaliziranog naroda.
Nadalje, u drugom dijelu 20. stoljeća prikazi Roma na plakatima sve su se više povezivali s kriminalom i siromaštvom, često sugerirajući da su Romi skloni životu na rubu zakona, što je dodatno potpirivalo negativne stereotipe i predrasude.
Najpoznatiji filmski plakati
Ove predrasude nastavile su se kroz godine, a zamah su dobile s popularizacijom filmova, u kojima je romski narod sve češće bio prikazivan. Stoga su filmski plakati postali ključni u oblikovanju percepcije Roma kroz navedene stereotipe. Jedan od najpoznatijih primjera je plakat filma The Gypsy iz 1928. godine, u kojem je romska glavna junakinja prikazana u tradicionalnoj odjeći, uz naglašavanje prikaza egzotične, senzualne i “opasne” žene koja prijeti društvenim normama. Ovaj plakat korišten je za stvaranje slike žene koja je istovremeno zavodnica i opasnost. Slično je i s operom Carmen koja je ekranizirana u nekoliko navrata: od prvog plakata nastalog 1930. godine prikazuje Romkinju protagonisticu kao strastvenu i emotivnu ženu koja ne prihvaća društvene norme, što je dodatno učvrstilo stereotipe o slobodnim i neovisnim Romkinjama, koje odbijaju društvene okvire.
Na području bivše Jugoslavije filmski plakati također zadržavaju slične vizuale, iako se s prolaskom vremena sve više udaljavaju od stereotipnog prikazivanja. Jedan od najpoznatijih primjera takve prezentacije nalazi se na plakatu za film Ciganka iz 1950-ih godina, gdje je glavna junakinja prikazana u prvom planu, zanosno se osmjehujući. Odjevena u tradicionalno srpsko narodno ruho, svojim egzotičnim izgledom privlači pažnju gledatelja, dok je njezin tamburin, osim ukrasa i simbol glazbene dimenzije filma, koja je često isticana u percepciji romske kulture. U donjem desnom dijelu plakata su muški likovi, prikazani u hladnim plavim nijansama, nasuprot veseloj junakinji; svojim ozbiljnim izrazima lica djeluju kao kontrast, nagovještaj svojevrsne ‘zle kobi’, koja neminovno čeka pripadnike romskog naroda.
Sličnu dinamiku prikaza romske kulture možemo vidjeti na plakatima za film Hanka iz 1955. godine. Film je promoviran s različitim verzijama plakata, od kojih su neke realistično prikazivale kadrove iz filma, dok su druge bile stilizirane, koristeći osnovne boje i linearne oblike. Unatoč različitim stilovima, svi plakati dijele zajednički element – protagonistkinja Hanka prikazana je s crnom raspuštenom kosom, koja simbolizira njezinu povezanost s romskim identitetom, ali i snažnu, neovisnu ženu koja se protivi stereotipima.
Međutim, u razdoblju kasnih 1960-ih i 1970-ih dolazi do promjena u vizualnoj prezentaciji romskih likova na filmskim plakatima. Film Skupljači perja donosi nekoliko verzija plakata, a zanimljivo je da ni na jednom od njih nije korištena ilustracija, koja je bila dominantna u ranijim razdobljima. Umjesto toga, plakati su u potpunosti fotografskog karaktera, što odražava promjene u tehnici i pristupu dizajnu.
Prva verzija plakata prikazuje muškarca i ženu u trenutku nasilja, čija je težina dodatno pojačana crvenim slovima koja ističu ime redatelja i glavnih protagonista, stvarajući dojam drame i napetosti. Iako sam plakat ne sugerira izravno romsku pripadnost likova, na podsvjesnoj razini evocira stereotipe o muškoj dominaciji i patrijarhalnom ustroju života, koji se često povezuju s romskom zajednicom, ali i s primitivizmom mnogih drugih kultura. Slikovni prikaz sugerira divljačko, afektivno djelovanje, što je često povezivano s romskim sklonostima prema strastvenom, impulzivnom ponašanju.
Posljednji plakat za Skupljače perja prikazuje portret stare Romkinje s lulom u ustima i maramom na glavi. Monokromatska pozadina stavlja naglasak na kontemplativnost žene, koja ostavlja snažan dojam ozbiljnosti i unutarnje snage. Takav prikaz stavlja Romkinju u središte, kao lik koji nije samo nositelj tradicije, nego i dubokog, promišljenog pogleda na svijet.
(Ne)stvarnost na plakatu
Prikazi Roma na plakatima tijekom 20. stoljeća bili su duboko obilježeni kulturnim predrasudama i stereotipima. Iako su postojali trenuci u kojima su Romi bili prikazivani kao zabavljači, romantične figure ili egzotične atrakcije, češće su bili doživljavani kao marginalizirani, kriminalni ili divlji likovi. Ipak, pomaci u društvenoj svijesti, uz napredak ljudskih prava, omogućili su pojavu pozitivnijih prikaza Roma, što je potaknulo smanjenje predrasuda koje su ih godinama pratile. Ovi plakati ne predstavljaju samo estetske prikaze filmova, nego igraju značajnu ulogu u oblikovanju percepcije romske kulture u popularnoj medijskoj industriji. Jednostavnim ali snažnim vizualnim komponentama plakati za filmove Ciganka i Hanka – osim što promoviraju filmove – prenose određene kulturne poruke, oblikujući način na koji gledatelji percipiraju romski narod.
Iako je put prema većoj ravnopravnosti još uvijek izazovan, plakati iz raznih razdoblja odražavaju dublje društvene i političke promjene u pristupu ovoj marginaliziranoj zajednici. Danas plakati nastoje prikazati suživot romske zajednice s drugim nacionalnostima, promovirajući poruke zajedništva i ravnopravnosti, poput plakata dječjeg filma Duh babe Ilonke iz 2011. godine, koji prikazuje romsku djevojčicu i neromskog dječaka u zagrljaju, kako očarano promatraju magiju pred sobom. Takav prikaz predstavlja poruku koju, nasreću, sve veći broj autora filma nastoji prenijeti – onu o ravnopravnosti i suživotu svih ljudi, bez obzira na njihovo podrijetlo.
