U dvorani Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u Zagrebu održana je u četvrtak, 6. veljače 2025. godine, konferencija pod nazivom “Kažnjavanje siromaštva: Prisilni rad korisnika socijalne pomoći” u organizaciji Centra za mirovne studije (CMS) i Centra za mir, nenasilje i ljudska prava (CMN) iz Osijeka.
U panel diskusiji sudjelovali su Tatjana Vlašić, zamjenica pučke pravobraniteljice, predstavnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba Zorana Uzelac Bošnjak, socijalna radnica Mirjana Zvekić Pohanić, Danilo Ćurčić iz Inicijative A11 i Natalija Havelka iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek.
Prema riječima Tee Radović iz Centra za mirovne studije, mjera iz Zakona o socijalnoj skrbi (čl. 36-38) grubo krši ljudska prava korisnika zajamčene minimalne naknadne (ZMN) koja je u 2024. godini iznosila 150,00 eura. Naime, korisnici ZMN moraju se odazvati na rad za opće dobre bez naknade na poziv jedinica lokalne samouprave jer će im se u suprotnom ukinuti već ionako za život nedovoljna naknada.
Radović je naglasila kako su negativne posljedice te mjere neusklađenost sa standardima ljudskih prava, pa i diskriminacija, jer zbog svoje nedorečenosti minimalno 68,4 posto jedinica lokalne samouprave ne provodi mjeru, bez obzira na zakonsku obavezu, što govori o velikom opsegu neispunjavanja ciljeva mjere. Analizom je također utvrđeno da se mjera najviše provodi u županijama niskog stupnja razvoja te sa visokim udjelom pripadnika romske nacionalne manjine, što, prema riječima Radović, ukazuje na disproporcionalan utjecaj mjere na korisnike i potencijalnu diskriminaciju. Također u Sažetku prijedloga politike o ukidanju mjere rada za opće dobro, kojeg su Centar za mirovne studije i Centar za mir i nenasilje iz Osijeka pripremili za konferenciju, navedeno je kako se u praksi često ističe i da se mjera uvela kako bi se zadovoljili nezadovoljni glasovi javnosti koji negativno percipiraju korisnike ZMN kao neradnike i osobe koje iskorištavaju sustav. Ta je predrasuda posebno izražena kada su u pitanju romski korisnici, koji se u provedbi mjere i susreću s diskriminacijom.
Kako je upravo u tijeku javna rasprava o izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi, obje organizacije civilnog društva (CMS i CMN Osijek) traže da se odmah izbrišu sporne odredbe iz Zakona o socijalnoj skrbi te da se zatim provedu reforme punim uvođenjem usluge socijalnog mentorstva.
Tom stavu da se ukine mjera rada za opće dobro pridružuje se i ured Pučke pravobraniteljice, uime kojeg je na konferenciji sudjelovala Tatjana Vlašić, zamjenica Pučke pravobraniteljice. Ona je istaknula kako je ova rasprava dobro tempirana jer se upravo u e-savjetovanju nalaze izmjene Zakona o socijalnoj skrbi. Vlašić je također rekla kako su u Uredu Pučke pravobraniteljice imali različite situacije gdje su im se obraćali korisnici ZMN: Pritužbe koje su pristizale pokazivale su arbitrarnost u provođenju te mjere od strane jedinica lokalne i regionalne samouprave, bilo da se radilo o načinu na koji su ih pozivali, bilo da se radilo o neosiguravanju troškova prijevoza ili toplog obroka. Broj jedinica lokalne samouprave jest velik i one imaju različite kapacitete, što znači da neke jedinice lokalne samouprave pozivaju korisnike ZMN da odrade rad za opće dobro, a neke ne, što pak znači da neki korisnici nisu nikada ni bili u riziku da izgube ZMN, dok drugi jesu. Kada govorimo o onima koje pozivaju, ne postoje jasni kriteriji, pa će neki korisnici biti pozivani češće, a neki neće uopće biti pozivani. To sve govori da su korisnici ZMN stavljeni u nejednak položaj ispred zakona, jasna je Vlašić u ocjeni izazova provedbe te mjere.
Isto tako je naglasila da su različite situacije kada govorimo o višekratnom pozivanju na rad za opće dobro. Može se događati da se više zovu mladi i pripadnici romske nacionalne manjine. Stvarno nema jasnih kriterija zašto se netko zove manje, a netko češće, što isto stavlja korisnike ZMN u nejednak položaj. U daljnoj eksplikaciji izazova provedbe mjere, Vlašič tvrdi da se dio pritužbi odnosi na osobe koje su privremeno bile nesposobne za rad, a Zakon o socijalnoj skrbi ne prepoznaje tu iznimku, što znači da je osoba koja je bila pozvana da odradi tu mjeru rada za opće dobro, a bila je privremeno bolesna i nije mogla pristupiti, izgubila pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. U tom kontekstu je Ured pučke pravobraniteljice preporučio da se privremena nesposobnost za rad uzima kao jedan od uvjeta koji izuzima korisnike ZMN od rada za opće dobro.
O izazovima provedbe mjere rada za opće dobro na konferenciji je govorila i Mirjana Zvekić Pohanić, socijalna radnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad PU Novi Zagreb. Ona je istaknula kako je puno nezaposlenih osoba na Zavodu za zapošljavanje, a mi nemamo koga uputiti na izvršavanje mjere rada za opće dobro bez naknade. To su ljudi u kasnim pedesetim godinama, koji su bez škole, koji su radili težačke poslove dvadeset, trideset godina, koji su outsourceani iz firme jer su joj preskupi. Mi smo ih pitali jesu li spremni ići u taj outsourcing, ovi mlađi jesu, a ovi stariji nisu jer, kako objašnjavaju, ne mogu u tri sata očistiti dva kata, ne mogu nositi teške kante i zapravo su korisnici ZMN dok ne dosegnu dob da mogu ostvariti mirovinu. Tako da poslovi koji se nude u mjeri rada za opće dobro nisu prikladni za tu populaciju. Primjerice, dodala je Zvekić Pohanić, na sastanku s predstavnicima Grada Zagreba ponuđeni su zapravo težački poslovi, pomoćni poslovi koji nisu baš prikladni za sve osobe, tako da više mlade zovemo. Koliko smo shvatili, i Grad Zagreb se muči jer ni oni nemaju mnogo poduzeća koja bi se time bavila, dakle provođenjem te mjere. Oni rade nešto jer im zakon to propisuje ali teško pronalaze suradnike koji bi primili takve osobe, a onda i mi teško pronalazimo osobe koje bi išle na rad bez naknade. Dosta je velik problem trošak prijevoza, jer bez obzira što je netko prijavljen, recimo, u Novom Zagrebu, njemu je stan jeftiniji u Zaprešiću ili Velikoj Gorici i trošak puta mu je neplativ. Tako da ima raznoraznih situacija.
Natalija Havelka iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek iznijela je izazove provedbe te mjere iz iskustva pružanja besplatne pravne pomoći korisnicima ZMN kroz dvije godine u Osječko- baranjskoj županiji. U tom period javilo se 307 osoba, od čega 117 pripadnika romske nacionalne manjine i 32 ukrajinskih državljana koji su se tužili na provedbu mjere. Mnogo je pritužbi bilo vezano uz provedbu mjere u Belom Manastiru jer se mjera arbitrarno koristila, dok se u Kneževim Vinogradima jasno vidjelo da su neki korisnici zvani više puta, a neki nikada.
Iz svega što je na konferenciji rečeno, zaključno se može reći kako mjera rada za opće dobre bez naknade treba biti izostavljena nakon dovršetka javne rasprave u najnovijoj verziji Zakona o socijalnoj skrbi. U prvom redu ta mjera nema intenciju socijalnog uključivanja nezaposlenih osoba jer mjera ne predviđa aktivnosti osnaživanja korisnika ZMN za rad, što uzrokuje smanjenu motiviranost za uključivanje na tržište rada. Također, mogućnost uključivanja korisnika ZMN u rad obuhvaćena je mjerom javnih radova koja je dobrovoljna i plaća se, pa se prisilni rad za opće dobro bez naknade čini izlišnim, ako je to bila intencija mjere.
Sudionici konferencije smatraju kako je upravo učinkovita cjelovita usluga socijalnog mentorstva smislenija mjera, koja u individualnom pristupu korisnicima ZMN i boljoj koordinaciji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i poslodavcima ima potencijal doprinijeti pozitivnom ishodu društvene integracije i osnaživanja korisnika ZMN za tržište rada.
