Pred Odborom za ljudska prava Ujedinjenih naroda izaslanstvo Republike Hrvatske obranilo je u Ženevi 2. i 3. srpnja 2024. Izvješće Republike Hrvatske o primjeni Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Voditelj izaslanstva bio je državni tajnik iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Juro Martinović, a kao članovi izaslanstva u obrani su sudjelovali i predstavnici drugih nadležnih ministarstava i Vladinih ureda, stalni otpravnik poslova Stalne misije Republike Hrvatske pri Uredu Ujedinjenih naroda i ostalim međunarodnim organizacijama u Ženevi Gordan Markotić te zamjenik glavnog državnog odvjetnika Dražen Jelenić.
U Izvješću koje obuhvaća razdoblje nakon 2015. godine i koje je Vlada RH prihvatila 18. veljače 2022. godine nalaze se odgovori na 22 pitanja UN-ovog Odbora za ljudska prava podijeljena u dva tematska poglavlja: opće informacije o situaciji u vezi ljudskih prava iz nacionalne perspektive, uključujući nove mjere i događaje povezane s provedbom Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te specifične informacije o provedbi prvih 27 članaka Pakta, osobito s obzirom na prethodne preporuke Odbora. Konkretno, neka od pitanja predstavljena u Izvješću tiču se prava nacionalnih manjina, rodne jednakosti, femicida, problematike trgovanja ljudima, migracija, borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti te osoba nestalih u Domovinskom ratu.
Nakon razmatranja Izvješća, Odbor za ljudska prava donio je na sjednici 18. srpnja 2204. godine svoje zaključke o navedenim pitanjima navevši njihove pozitivne aspekte zajedno s preporukama i razlozima za zabrinutost. U vezi prava pripadnika romske nacionalne manjine, Odbor pozdravlja usvajanje Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje 2021-2027, no iskazuje zabrinutost zbog de facto diskriminacije prema Romima, posebno povezane sa segregacijom u školama, niskom uključenosti u predškolski odgoj i obrazovanje te s visokom stopom napuštanja osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Zabrinutost također postoji u vezi segregacije u stanovanju, velikog broja Roma koji žive u romskim naseljima s neadekvatnom infrastrukturom, visoke stope nezaposlenosti i zbog diskriminacije s kojom se Romi suočavaju pri zapošljavanju.
Kršenje prava pripadnika romske nacionalne manjine navodi se i u zaključcima vezanim uz govor mržnje i zločine iz mržnje. Kao mjere za suzbijanje tih oblika diskriminacije, Odbor preporuča da se zločini temeljito istraže, počinitelji kazne, a žrtve obeštete; da se službenici za provođenje zakona educiraju kako bi adekvatno identificirali i procesuirali zločine iz mržnje; da političari i javni dužnosnici preveniraju i javno osude govore mržnje; da se ojačaju mjere za borbu protiv online govora mržnje; te da se preko javnih kampanja promovira poštovanje različitosti i podigne osviještenost o važnosti sprječavanja zločina iz mržnje.
Prava pripadnika romske nacionalne manjine posebno su adresirana i u slučajevima trgovanja ljudima, gdje Odbor poziva državne institucije da ulože dodatan napor u sustavno identificiranje, preveniranje i borbu protiv trgovanja ljudima, posebne djece iz ranjivih skupina kao što su romska manjina, migranti, izbjeglice i tražitelji azila.
Završno, kao značajnu prepreku u ostvarenju prava određenih pripadnika romske nacionalne manjine Odbor navodi problem bezdržavljanstva i poziva institucije Republike Hrvatske da pojednostave proces stjecanja državljanstva.
