Najstarija dvogodišnja međunarodna izložba suvremene likovne umjetnosti ove se godine u Veneciji održava šezdeseti put i nosi naziv Stranci posvuda. Iako na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu nema zasebnog romskog paviljona, romski umjetnici i stručnjaci za umjetnost prisutni su u trima programima – “Umjetnici u opasnosti”, “Druga sesija” i “Rroma Lepanto”.
Na panelu “Umjetnost u doba sukoba i (dez)informacija” održanom 19. travnja sudjelovala je istaknuta romska povjesničarka umjetnosti i kustosica suvremene umjetnosti te predstavnica Europskog romskog instituta za umjetnost i kulturu (ERIAC) Timea Junghaus. Panel je služio kao otvorenje paviljona “Umjetnici u opasnosti” koji spojem umjetnosti i zaštite ljudskih prava i uz potporu UNESCO-a ukazuje na važnost istoimenog globalnog rezidencijalnog programa za životom ugrožene umjetnike. Ovaj je program aktivan već deset godina i dosad je u za njih sigurne prostore smjestio više od 850 umjetnika i umjetničkih stručnjaka, a venecijanski paviljon osmišljen je kao mjesto za okupljanje sadašnjih i bivših korisnika i partnera kako bi se dodatno umrežili te prikazali vlastitu umjetnost i razgovarali o njoj.
Drugi dio Venecijanskog bijenala u kojemu su sudjelovali romski umjetnici i stručnjaci bio je program “Druga sesija – Umjetnička sloboda pod povećalom”. Izravan povod programa obilježavanje je sedamdesete godišnjice Europske kulturne konvencije Vijeća Europe, povelje kojom se, polazeći od lokalnih kultura, htjelo ojačati jedinstvenu europsku kulturu i promovirati vrijednosti univerzalizma, pravā i različitosti. U programu “Druga sesija” umjetnici, stručnjaci i politički predstavnici su kroz panele i izvedbe ispitivali stanje aktualnih umjetničkih sloboda, što je sve kao priprema trebalo poslužiti za razmatranje formiranja zasebnog paviljona koji bi se zvao “Drugi” i koji bi bio posvećen zanemarenim i prešućenim umjetničkim glasovima, praksama i idejama. Na jednom od panela u sklopu programa ponovno je sudjelovala Timea Junghaus, a umjetnica Luna De Rosa svojim je performansom ispitivala pojam nacije bez granica, kao i sam pojam nacije.
U sklopu istog programa, od 20. travnja do 24. studenog u Palazzo Bembo postavljen je najobimniji doprinos romske umjetnosti ovom izdanju Bijenala, instalacija “Rroma Lepanto”. Radi se o kolektivnom djelu Lune De Rose, Manola Gómeza Romera, Dariye Kanti, Damiana Le Basa, Brunna Moraisa, Girolama Porra, Alfreda Ullricha i Kálmána Váradyja kojim staru povijest Venecije prikazuju u sasvim drugom svjetlu. Naime, u čuvenoj Bitci kod Lepanta 1571. godine, gdje je Sveta alijansa Mletačke Republike, Malte i Španjolske pobijedila otomansku flotu, kao porobljeni veslači na španjolskim i mletačkim brodovima sudjelovalo je nekoliko stotina Roma. Da povijesna slika bude potpunija, kao veslači su bili prisutni i na otomanskoj strani. Ideja instalacije „Rroma Lepanto“ usmjerena je na nekoliko stvari: prvo, želi ukazati na skrivenu povijest tih Roma, zatim na njihov nepriznat doprinos u političkom i ekonomskom uzdizanju Venecije te, naposljetku, isticanjem ovog slučaja želi pokazati da su teški oblici diskriminacije postojali i u ranoj fazi boravka Roma u Europi. Dodatno, jedan od zapovjednika u lepantskoj bitci bio je Giovanni Bembo, pripadnik čuvene venecijanske plemićke obitelji po kojoj i sama palača u kojoj se održava izložba nosi ime. Za dan kada se u Veneciji svečano obilježava pobjeda u bitci, 7. listopada, umjetnici koji su radili na instalaciji „Rroma Lepanto“ pripremaju poseban performans.
Ovogodišnje sudjelovanje romske umjetnosti na Venecijanskom bijenalu peto je po redu. Prvo sudjelovanje bilo je 2007. godine kada je uspostavljen prvi romski paviljon naziva “Izgubljeni raj”. Romski umjetnici u Veneciji su zatim izlagali 2011., 2019. i 2022. godine. No, povrh toga, s obzirom da Romi nemaju vlastitu nacionalnu državu kao podršku najviše razine i da im nedostaje vlastitih umjetničkih prostora s adekvatnom infrastrukturom, kod romskih umjetnika i ERIAC-a kao organizacijskog predvodnika postoji snažna inicijativa da se u sklopu Venecijanskog bijenala osnuje trajni romski paviljon gdje bi romska umjetnost mogla biti prikazivana u punom kapacitetu.
