U petak, 17. svibnja 2024. godine, održana je treća godišnja tribina posvećena stradanju Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju organizira Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” i Romski memorijalni centar Uštica na čelu s njegovim voditeljem Robertom Korenićem. Tribina se svake godine organizira povodom datuma 19. svibnja 1942. godine kada su ustaške vlasti donijele odredbu o tzv. konačnom rješenju za Rome u NDH, odnosno odredbu o deportaciji svih Roma iz NDH u logor u Jasenovcu. Nakon što je prva tribina bila posvećena kontekstu i posljedicama odredbe iz svibnja 1942., a druga terminima koji se u javnom i znanstvenom diskursu upotrebljavaju u kontekstu stradanja Roma u Drugom svjetskom ratu i kontekstu antiromske diskriminacije, ovogodišnja je tribina – po prvi puta održana na samoj lokaciji masovnog stradanja Roma u Uštici pored Jasenovca – bila posvećena usporedbi Samudaripena u NDH i Europi.
Osim Roberta Korenića kao moderatora, na tribini su sudjelovali Ivo Pejaković, ravnatelj Javne ustanove Spomen područja Jasenovac, Matea Horvat, studentica povijesti i hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Rijeci, i Danijel Vojak, znanstveni savjetnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar.
Ivo Pejaković u svom je izlaganju dao usporedbu logora u Auschwitzu s logorom u Jasenovcu. Kazao je da su se Romi najprije od 1940. deportirali u židovske getoe u urbanim sredinama, a masovne deportacije u logorski kompleks Auschwitz-Birkenau započele su tijekom prijelaza s 1942. na 1943. godinu kada je formiran zasebni logor za Rome koji su dopremani najviše s prostora Njemačke, Poljske i Čehoslovačke. Za razliku od dijelova logora namijenjenih drugim zarobljenicima, članovi romskih obitelji i skupina nisu razdvajani po spolu i dobi, nego su svi smještani zajedno u tzv. Ciganski obiteljski logor. Pored okrutnosti kojoj su bili izloženi, velikoj smrtnosti zatočenih Roma doprinijeli su iznimno teški uvjeti u barakama i stajama u kojima su boravili. Iako su nacisti posljednje Rome u Auschwitzu pokušali likvidirati u svibnju 1944. ali su zbog otpora Roma bili spriječeni, danas se svake godine 2. kolovoza obilježava sjećanje na posljednju skupinu zatočenih Roma i Sinta koji su na taj dan 1944. godine bili odvedeni u plinske komore i ubijeni.
Za razliku od nacističkog logora Auschwitz, procesi u NDH i ustaškom logoru Jasenovac, kazao je Pejaković, tekli su veoma brzo. Nezavisna Država Hrvatska uspostavljena je 10. travnja 1941. godine, a već 30. travnja iste godine doneseni su rasni zakoni protiv Židova i Roma i diskriminacijske odredbe protiv Srba. Do svibnja 1942. godine, Romi su stradavali kao kolateralne žrtve progona Srba. Masovna deportacija počinje odredbom 19. svibnja i formiranjem zasebnog dijela jasenovačkog logora u Uštici. Danas se o zločinima ustaških odreda nad Romima zna preko 21 otkrivene masovne grobnice i preko više od 16,000 poznatih imena ubijenih Roma i Romkinja.
U drugome izlaganju, Matea Horvat, jedina Romkinja studentica povijesti u Hrvatskoj, govorila je o Samudaripenu u Rumunjskoj. Dala je najprije povijesni pregled života Roma u Rumunjskoj do Drugog svjetskog rata u kojemu je posebno ukazala na njihov status robova sve do sredine 19. stoljeća. Rumunjska se Silama Osovine – Njemačkoj, Italiji i drugim zemljama – pridružila krajem 1940. godine, a deportacije Roma u sklopu stvaranja etnički homogene rumunjske države započele su u svibnju 1942. godine. Više od 20,000 tisuća Roma odvedeno je najčešće pješice u novoformiranu regiju Transnistriju koja im je prije deportacije lažno predstavljena kao obećana zemlja u kojoj ih čekaju posao i mjesto za stanovanje. Do sredine 1944. i velikog udara na nacističke kolaboracioniste, zbog okrutnosti i teških uvjeta ubijeno je i umrlo više od 10,000 rumunjskih Roma.
Treće izlaganje o Romima kao žrtvama masovnih zločina u NDH održao je povjesničar Danijel Vojak. On je najprije u osnovnim crtama predstavio zakonodavni okvir u Njemačkoj do odredbe Heinricha Himmlera iz prosinca 1942. godine o deportaciji Roma u logore, nakon čega je ukratko govorio o logorima u Auschwitzu i češkom mjestu Letyju. Svoje je predavanje potom posvetio progonu Roma u NDH i logoru Jasenovac te zločinima ustaških vlasti nad romskim stanovništvom na Baniji, Kordunu, u Jezeranama u Lici, u Bosanskoj Gradišci, u zagrebačkoj Dotrščini i u Hrastini. Osvrnuo se i na zločine koje su nad Romima u NDH počinile četničke i njemačke vojne jedinice. Kao ono najvažnije vezano uz stradanje Roma u NDH, Vojak je kazao da je njihov progon bio dio genocidne politike ustaške države, da je genocid nad Romima u NDH proporcionalno gledajući najveći genocid nad Romima u Europi tijekom Drugog svjetskog rata te da je taj genocid u općoj i znanstvenoj javnosti dugo bio zaboravljen i da je danas nedovoljno istražen.
Nakon izlaganjā, predsjednica SRRH “KALI SARA” Suzana Krčmar izlagačima je uručila zahvalnice, a zatim su svi okupljeni, među kojima su bili učenici i nastavno osoblje Prve gimnazije Varaždin, obišli Romski memorijalni centar Uštica i odali počast stradalima.
