Održana tribina o stradanju Roma u NDH – 19. svibnja 1942.

0
29
Foto: SRRH "KALI SARA"

U prostorima Saveza Roma u Republici Hrvatskoj ”KALI SARA” u organizaciji Romskog memorijalnog centra Uštica i SRRH ”KALI SARA” održana je stručna tribina na temu “Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj – 19. svibnja 1942”. Na tribini koju je vodila Dunja Jakopović, kustosica Romskog memorijalnog centra Uštica, sudjelovali su Veljko Kajtazi, saborski zastupnik, Danijel Vojak (Institut Ivo Pilar), Vesna Teršelič (Documenta), Hrvoje Klasić (povjesničar) i Ivo Pejaković (Javna ustanova spomen područja Jasenovac).

Tribina je održana na osamdesetu obljetnicu donošenja odluke vlasti NDH o prikupljanju i deportaciji Roma u koncentracijski logor Jasenovac.

Tribinu je otvorio povjesničar Hrvoje Klasić s kontroverznim pitanjem utjecaja nacističke vlasti u Berlinu na odluku o prikupljanju i deportaciji Roma koju su donijele vlasti NDH. Istaknuo je kako u ranijim ustaškim dokumentima nije jasno koja sudbina čeka one koji nisu Hrvati, nema govora o antisemitizmu ili ‘anticiganizmu’. Klasić objašnjava kako je NDH prema Židovima postupala po uzoru na naciste kako bi se dodvorili Hitleru, ali prema Romima su postupali na svoju ruku. Naglasio je i kako se u našem društvu sjećanje na romske žrtve svodi na Jasenovac, a prava istina je da se teror nad Romima provodio i prije nego je logor i osnovan. Romi su ubijani po šumama i livadama, ali i u drugim logorima kao što je Jadovno, i bitno je skrenuti pažnju javnosti i na ta mjesta.

Danijel Vojak s Instituta Ivo Pilar započeo je s pitanjem zašto je odredba o prikupljanju i deportaciji Roma donesena baš 19. svibnja 1942. Navodi njemačkog povjesničara Alexandera Korba i njegovu teoriju da do odluke o deportaciji Roma u Jasenovac dolazi zbog završetka deportacije srpskog stanovništva. U to je vrijeme logor Jasenovac imao dovoljne kapacitete za prihvat većeg broja ljudi, a bio je i povezan s ostatkom zemlje željezničkom prugom. Vojak je naglasio i manjak kulture sjećanja i brige za stradanja. Ivo Pejaković, ravnatelj JUSP Jasenovac, započeo je pitanjem zašto je prošla godina dana od donošenja rasnih odredbi u NDH (30. travnja 1941.) do odluke 19. svibnja 1942. kada su počele masovne deportacije Roma. Razlog tome vidi zaokupljenost tadašnjih vlasti pitanjem progona Židova i Srba, pa je pitanje Roma bilo na marginama. Spomenuo je  i događaj koji se dogodio 8. svibnja 1942., kada su Srbi iz Jasenovca i Uštice su uhapšeni i deportirani, čime je dio sela postao napušten. Tako se donosi se odluka da veći dio Roma bude deportiran upravo na ovu lokaciju.

Vesna Teršelič govorila je o situaciji u Hrvatskoj i kakve mogućnosti imamo za stvaranje kulture sjećanja. Naglasila je važnost praksi koje ne iziskuju izgradnju spomenika, poput uključivanja studenata u istraživanja o stradanjima povijesti, kako hrvatskih tako i stranih, čime bi se doprinijelo i povećanju  broja doktorata i znanstvenih članaka i knjiga na tu temu. Na primjeru spomen-parka Dotršćina  Teršelič je još istaknula važnost uključivanje umjetnika kroz umjetničke intervencije koje bi privukle mlađu populaciju, medije i tako skrenule pažnju i široj javnosti pozornost na povijesne činjenice i mjesta stradanja. Smatra da su potrebna dva fokusa, jedan na istraživanje sudbine Roma, a drugi na ono što je zajedničko s drugim skupinama žrtava. Kao dobru praksu spominje spomen – šetnje koje organizira Documenta, za koje nije potrebno puno fizičkih oslonaca, a dobre su kao istraživačka i obrazovna priprema.

Saborski zastupnik Veljko Kajtazi zahvalio se svim nazočnima, a posebno je istaknuo dolazak Gorana Beus Richembergha i kolege saborskog zastupnika Borisa Miloševića. Govorio je o samim počecima komemoracija u Uštici, počevši od prvih dolazaka na mjesto romskog groblja, procesa pregovora i početka uređivanja prostora sadnjom 21 čempresa kojima se simolički obilježila 21 romska grobnica koja se nalazi na tom lokalitetu. Istaknuo je kako problemi nisu nestali ni nakon 2012. kada su se komemoracije počele održavati budući da je bilo komentara kako se Romi održavanjem ove manifestacije izdvajaju od jasenovačke komemoracije. Kajtazi se prisjetio i svojih napora za priznavanje termina Samudaripen, kao zamjena terminu porajmos, s kojim se najveći dio romske populacije nije identificirao.  Istaknuo je i činjenicu da je u kratkom roku izgrađen i Romski memorijalni centar Uštica, kao trajni svjedok romskim stradanjima. Na istoj je lokaciji izgrađen i Zid boli, na koji će se postaviti 150 ploča s imenima ubijenih Roma. Pritom je istaknuo važnost uključivanja i donatora u ovaj projekt, jer ako će za podizanje svih ploča biti zaslužan samo SRRH ”KALI SARA”, tada će to odaslati lošu poruku javnosti, da Rome i ovaj put nitko ne podržava. Kajtazi je naglasio i da Romi nisu nikada tražili ispriku za zlo koje im je učinjeno, za njih je isprika Romski memorijalni centar Uštica, te Zid boli pred kojim se svatko može pokloniti romskim žrtvama ustaških zločina.

Službeni dio tribine zaključio je Hrvoje Klasić isticanjem važnosti postojanja SRRH “KALI SARA” koji kao organizacija shvaća važnost uključivanja Roma. U vrijeme Drugog svjetskog rata  i Židovi i Srbi imali su neke organizacije, bilo političke, bilo vjerske, koje su pomogle jednom dijelu ljudi koji se spasio. Romi to nisu imali, te upravo zato trebaju čvršće biti vezani i organizirani. Kao drugu važnu stvar ističe obrazovanje, jer zajednica treba Rome koji će se baviti poviješću kako bi  istraživački rad dobio drugu dimenziju.

Komentarom iz publike okupljenima se obratio i Goran Beus Richembergh koji je govorio o dehumanizaciji Roma kao preduvjetu za udar od strane ustaških vlasti. O tome svjedoči i praksa da Romi u logorima nisu popisivani poput drugih skupina, ne postoje imena prezimena, već samo brojevi. U tom smislu vidi napore SRRH ”KALI SARA” da identificira sve romske žrtve ustaškog režima kao iznimno važnu inicijativu. Osvrnuo se i na trenutnu situaciju u Hrvatskoj, gdje se prema Romima ne provodi nikakva represija, ali se i dalje provodi praksa dehumanizacije, čemu svjedoči činjenica da postoji velik broj Roma koji se izjašnjavaju kao Hrvati. Prema njegovim riječima, to je svjedočanstvo da postoji strah od dehumanizacije, izjašnjavaju se Hrvatima jer znaju što znači biti Rom.

Predsjednica SRRH ”KALI SARA” Suzana Krčmar obratila se sudionicima sa zahvalom na stručnim doprinosom temi koja je izuzetno važna za romsku zajednicu i njen identitet. Obrađivanje povijesnih tema će se sigurno nastaviti i na međunarodnom planu, a u cilju osiguravanja jednakopravnih mogućnosti, a time i budućnosti cijele romske zajednice.

Tribinu je zaključio saborski zastupnik Veljko Kajtazi zahvalom sudionicima tribine i svim nazočnima, te pozivom da se sjećanje na romske žrtve ponovi i iduće godine na datum 19.05. kada je izdana okružnica kojom je određeno popisivanje i deportacija svih Roma s područja Nezavisne Države Hrvatske u jasenovački koncentracijski logor.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime