Siromaštvo i oskudica koji su bili dio svakodnevnog života Božice Muršić obilježili su njeno odrastanje i utjecali na formiranje socijalnih odnosa s okolinom u romskom naselju, ali i tijekom školovanja. Vedra narav i komunikativnost pomogli su joj da pronađe svoje ‘mjesto pod Suncem’ i zauzme se za sebe u svim situacijama u kojima bi doživjela nepravdu. Vrlo rano je odlučila da će nakon osnovne škole nastaviti obrazovanje iako nije znala definirati usmjerenje. Prvenstveno zbog toga da nastavi obrazovanje upisala je srednju strukovnu školu u Varaždinu smjer modnog tehničara iako se ni tada, a ni danas nakon završetka škole nije vidjela u tome. Meni to nije buduća struka, govori Božica, današnja maturantica. Pojedine stvari koje smo učili nisu mi bile zanimljive, kao što su bile zanimljive onima koji su u modi vidjeli svoje buduće zanimanje, ali sam ipak učila i općenito gledano zaključujem da mi je škola koristila, a u svakom slučaju dala mi je dodatno znanje. Eto, ako bude potrebe u životu moći ću sama sebi ili svojima skrojiti i sašiti odjeću, a zadovoljna sam i svojim maturskim radom. Od ideje, tehničke skice, krojenja i onda šivanja napravila sam poslovnu kreaciju od satena, hlače i bluzu, prema stilu poznatog kreatora Toma Forda. Kreacija je poslovna, ali i vrlo ženstvena.
Danas se nalazi pred izborom fakulteta i razmišljanjima što bi stvarno htjela raditi u životu, a to joj nije nimalo laka odluka. Ima više područja u kojima vidim sebe i moji interesi su zaista različiti, imam 18 godina i to mi se čini sasvim normalno da ne znam hoće li ono što izaberem danas biti izbor s kojim ću biti zadovoljna i za nekoliko godina. Oduvijek volim fizičku aktivnost, a danas se bavim sportom, kickboxingom pa sam najprije htjela upisati kineziološki fakultet. Onda sam vidjela da je plivanje na prijemnom, a plivanje mi ne ide. Sada su vojna ili policijska akademija moj uži izbor, govori Božena. Ono što joj pomaže u razmišljanju i odlučivanju je primjer i pomoć njezine starije sestre Biljane koja je završila Policijsku akademiju i koja joj je bila uzor u mnogočemu. Također, ona mora razmišljati o tome da tijekom školovanja ima siguran smještaj jer joj obitelj ne može financijski pomagati, ali ono što vidi kao prednost je njezina narav pa za sebe kaže: Ja sam borac i nikad ne odustajem, zato sam sigurna da, iako se radi o psihički i fizički zahtjevnom studiju, ja se mogu prilagoditi i ustrajati.
Ove njene osobine dolaze do izražaja i u rezultatima koje postiže u sportu. S prijateljicom, cimericom iz učeničkog doma, 2019. godine je došla u klub u kojem se trenirao savate box. Došla sam zbog nje da joj budem podrška, a na kraju je ona odustala, a ja sam ostala. Imala sam i ja prekide, ponajprije zbog situacije tijekom pandemije koronavirusa, ali posljednjih pola godine treniram u kontinuitetu i sa Savate i boksačkim klubom Omega iz Varaždina odlazim na natjecanja različitih klubova iz različitih mjesta. Trenerica je vidjela da imam potencijala i pitala me želim li sudjelovati na natjecanjima, a meni je to bio izazov, pomislila sam zašto ne. Na natjecanju različitih klubova borila sam se protiv djevojke koja je trenirala 13 godina i moram priznati da sam imala priličnu tremu. Nisam mogla ništa ni piti ni jesti prije nastupa. Trenerica me umirivala i bodrila rekavši kako je sigurna da ja to mogu i da me ne bi povela na natjecanje da misli da ja to ne mogu. To me motiviralo i umirilo. Izdržala sam do kraja.
Kategorija u kojoj se Božica Muršić natječe je kategorija seniorki od 45 do 48 kila, a u borbi se koriste ruke i noge kojima se zadaju lagani udarci, a potrebna je i odlična kondicija. Prve natjecateljske mečeve odradila je na spužvi, a zatim i u ringu za koji kaže da su potrebne dobre tenisice koje ona nije imala. Trenerica mi je posudila svoje stare tenisice koje su već bile dosta poderane i iskorištene pa mi je to otežavalo kretanje, ali sam i taj meč došla do kraja. Sudjelovala sam i na međunarodnom turniru na kojem su protivnice, posebno iz Italije, izgledale i borile se stvarno respektabilno. Tim više smo bile ponosne mi cure iz Hrvatske kad smo ih pobijedile. Naš klub je bio najbolji na tom natjecanju. To mi je bila itekakva motivacija za nastavak.
Tijekom razgovora Božica je nekoliko puta istaknula koliko joj je značila učenička stipendija koja joj je između ostalog omogućila i upis u sportski klub, a znatno joj proširuje i mogućnosti za nastavak školovanja jer može izabrati fakultet i u nekom drugom gradu. O tome što sve želi postići u daljnjem životu nerado priča jer kako kaže: Imam ja svoje želje i maštarije, ali smatram da tek kad je realizirana moja želja postaje predmet o kojem možemo razgovarati.
