U izdanju Fonda za otvoreno društvo i Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine izdana je četvrta po redu Zbirka pod nazivom Rade Uhlik – Rromane paramiča / Romske priče. Zbirka sadrži stosedam priča u pet knjiga koje je na romskom jeziku sakupio, stenografom zabilježio, transkribirao i zapisao akademik i romolog Rade Uhlik (1899 – 1991) uvremenskom periodu između 1937. do 1960. godine na području bivše Jugoslavije.
Vođeni primarnim ciljem našeg rada koji se odnosi na oživljavanje i očuvanje romskih dijalekata i govora sa područja bivše Jugoslavije s posebnim osvrtom na gurbetski dijalekat kojim govore čergaške i autohtone grupe bosanskohercegovačih, crnogorskih i sandžačkih Roma radi uspostavljanja smjernica kvalitetnijeg i uspješnijeg procesa učenja romskog jezika i njegovog izučavanja, služimo se istom metodologijom rada koju smo koristili u radu prethodne tri objavljene zbirke: Rade Uhlik – Rromane paramiča / Romske priče, Zbirka I (2020), Rade Uhlik – Rromane paramiča / Romske priče, Zbirka II (2021) i Rade Uhlik – Rromane paramiča / Romske priče, Zbirka III (2022), navodi Hedina Tahirović-Sijerčić u predgovoru Zbirke.
Prevođenje priča, kao i do sada, nastavljaju književnik gurbetskog porijekla Ruždija Russo Sejdović iz Crne Gore, govornik gurbetskog dijalekta, takozvanog hakavskog govora (h-tipa) u svojstvu prevoditelja, i Hedina Tahirović-Sijerčić iz Bosne i Hercegovine, govornica gurbetskog dijalekta, takozvanog miješanog govora (h/s-tipa), u svojstvu prevoditeljice na reviziji prijevoda.
U ovoj četvrtoj Zbirci zagovaramo ‘Prevođenje kao alat za učenje romskog jezika’ koje u toku svog procesa komplementira postojeće znanje sa novim znanjem jezika, naglašava razlike i sličnosti između postojećeg i novog jezika, promoviše svijest o jeziku, pomaže učenje jezika i početnicima i onima koji ga već znaju i koji ga obogaćuju, utiče na opstanak jezika i olakšava zadržavanje vlastitog osjećaja identiteta na prvom, maternjem jeziku uz istovremeno omogućavanje procesa izgradnje novog dvojezičnog ili višejezičnog identiteta, dodaje Tahirović-Sijerčić, te nastavlja: Opravdanost našeg poziva na kontinuitet rada na romskim pričama pronalazimo u poziciji i situaciji romskog jezika kao manjinskog jezika u svim zemljama u kojima Romi žive. Nemogućnost obrazovanja na maternjem jeziku i o maternjem jeziku rezultat je, prije svega, nedostatka političke volje, a realizacija istog najčešće se osporava razlozima različitosti moći romskih dijalekata i neuspostavljanja standardizacije romskog jezika i nedostatka obrazovnog kadra Roma.
