Dana 8. prosinca 2022. godine, Senat Sjedinjenih Američkih Država donio je Rezoluciju kojom se “slavi naslijeđe američkih Roma“. Usvajanje tog povijesnog dokumenta rezultat je višegodišnjeg aktivističkog rada i lobiranja američke romske zajednice u cilju poštovanja i uvažavanja povijesti i kulturne specifičnosti Roma u SAD-u. Prema Rezoluciji, Romi zaslužuju pravo na uvažavanje jer su dio europske imigracije u SAD-u od kolonijalnog doba, a jednako tako i radi njihovog važnog doprinosa u mnogim područjima, uključujući poljoprivredu, umjetnost, obrt, književnost, medicinu, vojnu službu, glazbu, sport i znanost. Usvojenim dokumentom odlučeno je da će se njegovati kultura sjećanja na Holokaust i educirati o genocidu nad Romima za vrijeme nacizma, ali i podržati obilježavanje Međunarodnog dan Roma kao priliku za odavanje počasti kulturi, povijesti i baštini romskog naroda u Sjedinjenim Državama kao dijela veće romske globalne dijaspore.
Inicijatori Rezolucije pozivaju se na historijsku činjenicu prisustva romskog naroda na novootkrivenom kontinentu od samih početaka. Doista, Novi svijet dom je Roma još od 1498. godine kada ih je Kristofor Kolumbo poveo na svoje putovanje do Zapadne Indije, slučajnošću stigavši do novog kontinenta. Europski Romi postali su tako jedan od prvih naroda koji su kročili na obale novootkrivenog svijeta. No već od samih početka naseljavanja kontinenta, vršila se prisilna akulturacija različitih skupina imigranata kojom se gušio svaki kulturni pluralizam. Sjedinjene Američke Države i danas se stoga drže primjerom tzv. “melting pot-a”, metafore kojom se označava proces kulturne homogenizacije multietničkog društva. Radi prisustva brojnih etničkih skupina različiti su se kulturni elementi izgubili ili integrirali u zajednički identitet i kulturu. Sam je pojam i skovan u SAD-u kao odgovor na politiku asimilacije imigrantskih skupina prema dominantnom angloameričkom obrascu. Brojne su manjinske skupine, zahvaćene tim procesom, tako izgubile svoje izvorne značajke, dok se romska zajednica u američkom društvu snažno oduprijela tomu uspijevajući zadržati temeljne odrednice svog kulturnog identiteta.
Radi nanesenih im nepravda, one etničke zajednice koje su uspjele zadržati makar i fragmente svoje izvorne kulture, danas traže potvrdu vlastite kulture kao jedine mogućnosti očuvanja autentičnosti. Jedna od tih je i skupina američkih Roma koji su na novi kontinent deportirani iz svih dijelova Europe kako bi bili iskorištavani kao radna snaga na plantažama. Njihov je status, prema istraživanju Državnog povijesnog udruženja Teksasa, bio lošiji od statusa crnaca. Romi su bili ne samo roblje bijelaca, već i roblje oslobođenih crnaca. Pa unatoč svojevrsnom pokušaju kulturocida i ropskom položaju u koji su zapali, uspjeli su zadržati svoj tradicionalni životni stil, strukturu zajednice i ono najvažnije, romski jezik kao podsjetnik njihova indijskog kulturnog i jezičnog naslijeđa. Upravo se jezik i dan danas u američkih Roma prenosi s koljena na koljena bez opasnosti od izumiranja. Njihovo višestoljetno prisustvo na američkom kontinentu kojeg su obogaćivali svojom pojavom, poviješću, tradicijom i kulturnom jedinstvenošću doprinoseći kulturnom mozaiku Amerike unatoč svim preprekama, službeno je priznat Rezolucijom. Ipak, time borba romske zajednici u Americi nije okončana. Romski narod ne prestaje biti meta degradacije, diskriminacije i rasizma te “obećane zemlje”.
O razlozima negativnog stava američkog društva prema Romima, ali i na samu Rezoluciju u svom se članku za Al Jazeera-u osvrnula Margareta Matache, romska aktivistica i osnivačica romskog programa Centra za zdravlje i ljudska prava na Harvardu. Njezin članak ujedno je i njezino osobno svjedočanstvo, priča žene romskog podrijetla koja progovara o vlastitim iskustvima diskriminacije u SAD-u. Matache je rođena u Rumunjskoj, a u Ameriku je dovedena željom da studira na Harvardu gdje se bavila temama rasizma i ksenofobije, s naglaskom na antiromskom rasizmu. Vjerovala je da će je akademsko okruženje osloboditi predrasuda s kojima se susretala u Rumunjskoj, no ubrzo se ispostavilo da usprkos dubokom razumijevanju rasizma, njegovih ideologija i manifestacija, brojni njezini kolege spominju mit o “romskom kriminalu” kao činjenicu ili pak njime aludiraju na specifičan romski “stil života”. Koristeći se primjerima iz vlastita života, prikazala je kako se romski narod susreće sa štetnim stereotipima koji produbljuju njihovu marginalizaciju u SAD-u.
Usvajanje Rezolucije nesumnjivo je veliki iskorak ka priznavanju njihove posebnosti, pa ipak, američka romska zajednica još je uvijek predmet egzotifikacije, senzacionalizacije i stigmatizacije koju kontinuirano stvara popularna kultura, drži Matache. Kako nastavlja, u istraživanju koje je provedeno u sklopu harvardskog Centra za zdravlje i ljudska prava u suradnji s organizacijom Glas Roma, utvrđeno je da se […] dvije trećine intervjuiranih Roma Amerikanaca složilo da američke televizijske emisije negativno prikazuju Rome. Emisije poput ‘My Big Fat American Gypsy Wedding’ prikazuju nasilje, vulgarnost i rane brakove kao romske kulturne značajke. Epizode iz takvih serija nose naslove kao što su ‘Birthday Turns into a Massive Fight, G*psy Truck Fight’, pa čak i ‘Mama Bear Attacks the Bride’. Takve emisije ne samo da lažno predstavljaju romsku kulturu kao vulgarnu, inferiornu i nasilnu, nego je također eksploatiraju i senzacionaliziraju kako bi je iskoristiti za profit, tumači nadalje Matache. Takva medijska reprezentacija Roma povratno utječe na negativnu percepciju romske zajednice od strane američkog društva. Istim je istraživanjem utvrđeno da se američki Romi koriste etničkom mimikrijom kako bi svoju djecu u obrazovnom sustavu zaštitili od antiromskih predrasuda koje ih prate, a koje plasira popularna kultura. Autorica je svoj stav potkrijepila i izjavom američko-romskog redatelja Georgea Elia koji navodi da se Romi prikazuju kao mistična bića, vampiri, skitnice, nomadski prosjaci, kriminalci, lopovi ili džepari, održavajući tako holivudski stereotip “Cigana”.
Iako je Matache pozdravila Rezoluciju, kritički je progovorila o problemu reprezentacije Roma u popularnoj kulturi kao ključnom mehanizmu kojim se doprinosi kontinuiranom socijalnom isključivanju zajednice. Prema njezinom mišljenju, iako se Rezolucijom postavljaju temelji za pravednije društvo koje počiva na toleranciji i razumijevanju različitosti, ona je tek deklarativna sve dok se ne riješi pitanje negativne reprezentacije Roma u mainstream kulturi. Trebamo stati na kraj iskorištavanju romske kulture i širenju štetnih romskih stereotipa u popularnoj kulturi. Jedan od načina da se to postigne mogao bi biti osiguravanje da Romi preuzmu vodeću ulogu u pisanju, produkciji, režiji i glumi u TV serijama i filmovima. Molimo američke kreatore politike da poduzmu značajne mjere kako bismo mogli u potpunosti povratiti kontrolu nad svojim identitetom, poviješću i nasljeđem – i da se možemo, konačno, osjećati kao da su Romi Amerikanci cijenjeni i poštovani članovi američkog društva, istaknula je.
Borba američke romske zajednice za jednakost i poštovanje tako je ujedno i okršaj s popularnom kulturom koja doprinosi širenju, jačanju i produbljivanju antiromskih predrasuda održavajći netrpeljivost prema Romima unatoč svakom pravu da budu smatrani punopravnim članovima američkog društva. Povijesni 8. prosinac 2022. godine tako je tek početak borbe za prava američkih Roma.
