U Dječjem vrtiću Remetinec u Zagrebu u utorak, 20. prosinca 2022. godine, premijerno su održane dvije izvedbe interaktivne dječje predstave Nebo, zemlja, kotač koja tematizira pitanje socijalne isključenosti romske djece. U režiji i izvedbi akademske glumice Svetlane Patafte, predstava je nastala u sklopu projekta “Multikulturom do kvalitetne kulture” kojeg provodi Teatar Puna kuća.
Za ovaj se program vrtić u Remetincu odlučio radi svoje višegodišnje uključenosti u humanitarne projekte UNICEF-a kojima se promiče tolerancija, razumijevanje i empatija prema drugim narodima i rasama, s naglaskom na rano osvještavanje važnosti razumijevanja kulturne raznolikosti i njezina uvažavanja. Naša suradnja s UNICEF-om traje već šestu godinu. Redovito organiziramo humanitarne akcije za vrijeme kojih se skupljaju sredstva za djecu iz Afrike. Prošle smo godine skupljali priloge za djecu s Madagaskara, a ove za djecu u Etiopiji te pritom mnogo naučimo o životu, kulturi i okolnostima u kojima oni odrastaju. Učimo i kroz dokumentarce prilagođene djeci njihova uzrasta, a u posjet nam dolaze i volonteri koji su imali priliku posjetiti glađu i permanentnim siromaštvom pogođena područja, istaknula je odgojiteljica Snježana Kovačićek.
Fokus njihovog predškolskog programa nije usmjeren samo na ranu edukaciju o zemljama u kojima je egzistencijalna bijeda temeljna odrednica života, već i na važnost razvijanja svijesti o različitostima ljudi u lokalnoj sredini s ciljem rane prevencije diskriminacije i stereotipa prema djeci pripadnicima nacionalnih manjina, djeci migranata i izbjeglica. Iako u našem dječjem vrtiću nema djece romske nacionalnosti, kao ni djece migranata i one izbjeglica iz Ukrajine, to nije slučaj u drugim zagrebačkim i hrvatskim vrtićima, rekla je Kovačićek naglašavajući da raste potreba da djeca većinskog stanovništva već u najranijoj dobi budu osnažena altruističkim vrijednostima nužnima za harmoničan suživot u dobu masovnih migracija te jačanja neofašističkih i ksenofobnih pokreta.
Tu potrebu prepoznala je i Patafta još 2010. godine, radeći kao suradnica Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”. U radu sam primijetila da je važno stvoriti sadržaj koji će tematizirati različitosti i suživot različitih ljudi te progovoriti u ime manjina koje žive među nama. Smatrala sam to mogućim ostvariti kroz umjetnost, kazalište. Željela sam da na taj način glas manjinskih naroda dopre do najmlađih građana našeg društva, djece. U okviru projekta dosad su nastale dvije predstave, jedna naziva “Biberče” koja je adaptacija srpske narodne bajke i druga “Ogledalce, ogledalce” inspirirana motivima iz židovske tradicije. Da posljednja u nizu bude posvećena upravo romskoj tematici, odluka je koju je autorica donijela uzimajući u obzir težak položaj romske djece u predškolskom dobu, kada ona na svojoj koži počinju osjećati isključenost radi očevidne razlike u tamnijoj boji kože.
Osobno gajim afinitet prema romskoj kulturi, no to nije bio ključan motiv zašto sam se odlučila raditi predstavu o romskoj problematici. Već godinama radim s djecom te iz osobnog iskustva znam da su vrijednosti koje se utisnu u dijete u najranijoj dobi ključne za razvoj njihova daljnjeg svjetonazora, pa tako i snošljivosti i razumijevanja prema različitim ljudima, navela je Patafta i dodala: Predstava govori o djevojčici tamne kože, Kali. Mislim da je to arhetipska priča kad govorimo o ljudima tamne kože i da se ona ne odnosi samo na Rome, no i da je to odrednica koja prati romski narod i dan danas. Svjesna sam koliko se kao društvo i nadalje moramo truditi da bi svi narodi hrvatskoga prostora bili jednaki i punopravni. Mislim da su ovakvi umjetnički projekti pomoću kojih djeca uče kroz iskustvo nužni, a ovakve interaktivne predstave, ključ su boljeg društva u budućnosti.
U predstavi za djecu uzrasta od 4 do 10 godina, osim glavne junakinje romskog podrijetla, nije zanemareno ni prikazivanje nezaobilaznih aspekata materijalne i nematerijalne kulturne baštine Roma. Kroz predstavu, djecu se upoznalo s elementima romske kulture, tradicije i jezika. Glavni materijal korišten u oblikovanju vizualnog identiteta predstave bile su marame, središnji materijalni izrazi romske narodne nošnje. U drugom pak djelu predstave poučnog, koliko i edukativnog karaktera, djeca su kroz aktivno sudjelovanje upoznata s romskim jezikom pomoću nekoliko osnovnih izraza i pojmova. Također, ukupni je dojam osnažen primjenom glazbe s romskim elementima. Svi ovi aspekti zajedno odaju dojam živahnosti i dinamičnosti romske kulture kojeg je, tvrdi Patafta, takvim oblikovanjem predstave željela postići.
Vidjeli smo da je predstava na njih ostavila dojam i da napuštaju prostoriju s nekom misli za koju vjerujem da je dobra, a koju trebaju nadalje nositi kroz život. To je ona da se čovjeka ne gleda u odnosu na njegovu pripadnost i kulturnu različitost, nego u odnosu na njegove kvalitete. To je ujedno i poanta ove predstave, istaknula je autorica.
Da ovakvi projekti imaju brojne odgojno-obrazovne benefite za djecu predškolskog uzrasta i doprinose kasnijem tolerantnom stavu prema različitostima, potvrdila je Kovačićek. Kroz ovakve su se programe polaznici našeg vrtića upoznali s posebnostima i različitostima. Također, ovo je primjer dobre prakse kako se od najranije dobi djecu dobrim primjerom može podučiti važnosti solidarnosti i empatičnosti. Upravo smo se zato odlučili za ovu predstavu. Potičemo ih na uvažavanje i poštovanje drugih, pa tako i prema romskoj zajednici koja odavno živi s nama. To nije jednokratan posao, već nešto što je potrebno graditi i na čemu treba kontinuirano ustrajati, navela je Kovačićek. Ovo je predstava u kojoj su djeca upoznala djevojčicu “crne” kože koja nema prijatelje, a koja u konačnici postaje njihova prijateljica unatoč fiziološkim razlikama. Autorica je vješto vodila predstavu navodeći djecu koja su i sama postajala likovi, na ispravno postupanje, učeći ih pritom modelu međuljudskih odnosa kojima se druge i drugačije ne isključuje i ne degradira.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
