Dana 30. studenog 2022. godine u hotelu Westin u povodu 30. obljetnice institucije pučkog pravobranitelja održana je konferencija “Zaštita ljudskih prava i vladavine prava”. Okupili su se brojni predstavnici vladinih institucija i organizacija, renomirani akademici i aktivisti, pojedinci angažirani oko promicanja ljudskih prava, a ujedinjeni u stavu da su ljudska prava temeljni imperativ svakog društva u cilju osiguranja slobode i egalitarnosti svih građana.
Na samom početku, aktualna se pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter osvrnula na obujam rada institucije Pučkog pravobranitelja, njezin razvoj i djelatnost u posljednjih trideset godina pa sve do danas. Ova institucija djeluje kao most koji okuplja, surađuje i komunicira s dužnosnicima, građanima, medijima i akademskom zajednicom. Proteklih trideset godina svjedoči o predanom radu i doprinosu svih dosadašnjih pravobranitelja, dakle u prvom redu ljudi, rekla je Einwalter i istaknula kako je Pučki pravobranitelj institucija s najvišim stupnjem neovisnosti, te iznimno širokim područjem rada i opsegom djelatnosti. Bavimo se utjecajem potresa ili pandemije na ljudska prava, nadalje pravima djece i starijih osoba, pravom na rad i diskriminacijom na tržištu rada, diskriminacijom temeljem etničkog i vjerskog podrijetla ili pak imovinskog stanja, utjecajem siromaštva na ljudska prava, pravima nacionalnih manjina i hrvatskih branitelja te mnogim drugim pravima u okviru ljudskih prava. To je pet institucija u jednoj, no s jednom jasnom i čvrstom vezom između svih mandata, a to je zaštita vladavine prava i ljudskih prava.
Premijer Andrej Plenković o ljudskim pravima i vladavini prava govorio je iz globalne perspektive i u suvremenom kontekstu u kojem je jamčiti zaštitu ljudskih prava sve izazovnije. Hrvatska je kroz pristupne pregovore s Europskom unijom dosegla najviše standarde u području ljudskih prava, te smo pored zakonskog okvira izgradili i ojačali neovisne institucije. Svjesni smo da se unatoč znatnom napretku Hrvatska i dalje suočava s područjima koja iziskuju dodatno promicanje i zaštitu ljudskih prava, posebno kada se radi o pravima nacionalnih manjina, pravima djece, ravnopravnosti spolova, kao i onih slabijih socio-ekonomskih prilika, rekao je Plenković te uputio jasnu poruku Pučkom pravobraniteljstvu da profesionalno i odgovorno nastavi štititi demokraciju i vladavinu prava kao dva najbitnija elementa pravnog poretka: Budite glas i zaštitnik građana te korektiv i ovoj i svim budućim vladama, poručio je.
Na panelu održanom u sklopu konferencije, a na kojem je pet sugovornika podijelilo svoja iskustva u području zaštite ljudskih prava govorila je i Rosa Oršuš, stručna specijalistica javne uprave koja je završila Pravni fakultet u Osijeku. U svom izlaganju ”Biti mlada osoba, biti Romkinja” govorila je o svom djetinjstvu, školovanju i studentskim danima u kojima je kontinuirano doživljavala diskriminaciju i povredu ljudskih prava. Ispričala bih vam danas jedno svoje iskustvo koje dobro prikazuje predrasude i diskriminaciju s kojima se susreću mladi Romi, započela je Oršuš i nastavila: Tražila sam studentski posao u jednoj prodavaonici, no kako imam tipično romsko prezime, posao nisam dobila, ali način na koji su me odbili natjerao me da posumnjam da je moja nacionalna pripadnost pravi razlog. Nakon što nisam dobila posao, svog sam partnera koji nije pripadnik nacionalne manjine zamolila da se prijavi za taj isti posao za koji sam ja prethodno odbijena. Otišao je i već je sljedećeg dana pozvan da počne raditi. Meni nije bila pružena prilika, čak ni ona da se predstavim na razgovoru za posao, a sve na temelju mog romskog podrijetla.
Ova povreda prava na rad koju je iskusila Rosa Oršuš dogodila se unatoč postojanju Zakona o suzbijanju diskiriminacije koji je, vodeći se europskim direktivama donijela Republika Hrvatska. Također, Istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji Roma iz 2018. godine potvrdilo je da je čak polovica ispitanika bila izloženi diskriminaciji zbog svojega etničkog podrijetla, dok samo manji dio njih zna da postoji zakon koji zabranjuje diskriminaciju na temelju etničkog podrijetla prilikom prijavljivanja na posao. Unatoč tome što Povelja Europske unije o temeljnim pravima štiti pravo na rad, diskriminacija je jedan od primarnih čimbenika koji utječu na isključivanja romske populacije s tržišta rada i njihov niski udio u zaposlenosti, a o čemu govori i podatak iz istog istaživanja da je nezaposleno čak 62 posto romske populacije u Hrvatskoj.
U svom se govoru Oršuš osvrnula i na položaj Romkinja koje se susreću s intersekecijskom, odnosno višestrukom diskriminacijom, i to ne samo od strane šireg društva, već i u vlastitoj zajednici. Položaj Romkinje u romskoj zajednici nije bolji. Često se događa da muškarci imaju degradirajuću sliku prema nama Romkinjama. Percipiraju nas kao slabiji spol i ne shvaćaju da smo i mi sposobne potaknuti neku promjenu, da možemo raditi i doprinijeti, činiti velike stvari. Poznato je da mlade Romkinje u većem broju završavaju visoke škole i fakultete u odnosu na mlade Rome, pa ipak, svi mladi iz romske zajednice imaju kompleks niže vrijednosti.
Prema recentnom istraživanju nastalom temeljem prikupljanja baznih podataka te objavljenom 2020. u knjizi Uključivanje Roma u hrvatsko društvo – žene, mladi i djeca čak 17 posto Romkinja je nepismeno, svega 20 posto od ukupnog broja završava srednju školu, 50 posto ih je rodilo prvo dijete u maloljetničkoj dobi, od čega 17 posto u dobi mlađoj od 16 godina, te su one u Hrvatskoj u usporedbi s devet drugih europskih zemalja, najslabije zastupljene na tržištu rada. Lošem položaju Romkinja unutar zajednice doprinosi pak patrijarhalna struktura romskog društva, no i ovdje su, kao u slučaju Rose, vidljivi pozitivni pomaci koji nagovještaju transformaciju romskog društva u smislu sve veće uključenosti Romkinja u obrazovne procese.
Oršuš je kritički progovorila i o aktualnim projektima i aktivnostima koje se provode u cilju integracije Roma, no paradoksalno, još uvijek nedovoljno prepoznaju upravo mlade Rome kao ključne aktere u kreiranju manjinskih politika. Čak i u aktivnim projektima koji se bave romskim pitanjima, češće se angažiraju pojedinci iz većinskog društva, koji ponekad imaju manje kompetencija i nedovoljno poznavanje romske zajednice, pa tako i problematike kojom se bave. Ipak, osobno sam imala priliku surađivati s brojnim udrugama i organizacijama koje se bave tim pitanjem, a taj problem stavljaju pod povećalo i uvode ga u javni prostor, a sve kako bi se položaj romske zajednice unaprijedio, na čemu sam im izuzetno zahvalna.
U svom se govoru snažno zauzela za važnost participacije Roma u javnom prostoru i aktivnostima usmjerenim na njihovu inkluziju kao jedinom ispravnom načinu za sva sadašnja i buduća nastojanja u cilju poboljšanja uvjeta života Roma, ali i promicanja tolerantne koegzistencije većinskog i manjinskog stanovništva obilježene jednakim mogućnostima i ravnopravnošću za svakog pojedinca.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
