Svjetski dan Roma – Sa themesko dives e Romengo: Ususret 50. obljetnici

0
113
Foto: Arhiva

Ove godine 8. travnja obilježit će se 50 godina od održavanja Prvog svjetskog kongresa Roma održanog 1971. godine u Orpingtonu  u jugoistočnom dijelu Londona. Budući da se do tada politički i društveni položaj Roma stoljećima definirao izvan romske zajednice, ovaj je događaj označio prekretnicu u povijesti romske borbe za vlastiti identitet te društveni, ekonomski i kulturni razvoj. Svoju odlučnost i ustrajnost u postizanju društvene pravde i jednokosti naznačili su sloganom Opre Roma (Naprijed Romi).

Visoko istaknuvši romsku zastavu, delegati iz četrnaest zemalja svijeta otvorili su Prvi kongres i za predsjedavajućeg na plenarnom zasjedanju izabrali Slobodana Berberskog, književnika i društveno-političkog radnika iz Beograda. Pozdravni govor u kojem se on osvrnuo na ponašanje većinskog stanovništva prema Romima tijekom prošlih stoljeća, a koja su obilježili progoni, obespravljenost i degradiranost unutar društvenih zajednica u gotovo svim zemljama u svijetu čiji su građani, započeo je riječima: Povijesni značaj prvog Svjetskog kongresa Roma prije svega je činjenica da se kongresom obilježava početak odlučnog, za svagda stvarnog stupanja na povijesnu pozornicu, koje nikada nitko više ne može potisnuti u visokom stupnju organiziranosti svijesti o sebi i neminovnosti puta koji vodi u integralnost ljudskog roda, samodostojanstvo – a ne u smeće života. Boreći se da izađemo iz blata života i stanja degradiranosti i neravnopravnosti, borimo se istovremeno da objelodanimo veliko još uvijek zapretano sunce za sve ljude svijeta.

Nastavljajući svoj govor izrazio je želje i afinitete prisutnih Roma koji su svoje odobravanje jasno izrazili opetovanim lupkanjem po stolovima tijekom njegova govora. Svrha ovog Kongresa ujediniti je i aktivirati Rome širom svijeta; dovesti do emancipacije u skladu s našom vlastitom intuicijom i idealima – postići napredak tempom koji nama odgovara. Puno se toga mora raspraviti i razraditi i ne možemo odmah kazati koje ćemo metode koristiti ili kojim ćemo smjerom krenuti. Ali što god učinili – dat ćemo tome naš vlastiti pečat – amaro Romano drom, naš romski put.

Ono protiv čega se moramo boriti pretjerana je birokratizacija. Činovnički aparat koji je danas prekomjerno porastao u svim državama, čudovište je koje želi istisnuti ljudske osjećaje, monopolizirati odlučivanje i zagušiti inicijativu – osobine koje su sama srž našeg bića. Administrativna mašinerija koja se bavi standardizacijom i kontrolom, po svojoj prirodi ne može razumjeti proces nacionalnog osvješćivanja – kolektivnu želju da budemo ono što jesmo – a to je izvor koji jedini može osvježiti i obnoviti svijet. Naša borba da se razvijamo prema vlastitim sposobnostima, ista je borba za oslobođenje koja se vodi diljem svijeta – s ciljem da spriječi opustošenje kontinenata, eksproprijaciju i loše upravljanje.

Naš se narod mora udružiti i organizirati za lokalno, nacionalno i međunarodno djelovanje. Naši su problemi svugdje isti: moramo uspostaviti vlastite oblike obrazovanja, očuvati i razvijati romsku kulturu, unijeti novu dinamiku u naše zajednice i stvoriti budućnost u skladu s našim životnim stilom i vjerovanjima. Dovoljno smo dugo bili pasivni i vjerujem da možemo uspjeti – ako počnemo već danas. Rasprave ovog Kongresa od povijesnog su značaja za naš narod. Svatko od nas mora dostojanstveno i ponosno prihvatiti svoj dio odgovornosti, moramo se međusobno ohrabrivati, pomagati i savjetovati kada je to potrebno.

Govornici su se nastavili izmjenjivati te su svi redom vrlo emotivno iznosili iskustva iz svojih krajeva, a vezana uz način života Roma i odnos prema njima. Rad su nastavili putem pet komisija, za obrazovanje, socijalna pitanja, ratne zločine, kulturu i jezik, a čiji su predstavnici izvještaje o radu, koji su zapravo bili podloga za zajedničku rezoluciju, podnosili Kongresu.

Komisija za obrazovanje istaknula je značaj borbe protiv nepismenosti među Romima te upotrebe romskog jezika u školama u kojima je to izvedivo, napominjući kako bi bilo poželjno da se u tim školama zaposle i romski nastavnici koji bi djeci dodatno pomogli. Također, istaknula je kako je za djecu predškolskog uzrasta potrebno osnivati vrtiće radi što bolje pripreme za upis u državne škole.

Komisija za socijalna pitanja svoj je rad fokusirala na izradu nacrta vrlo obimna izvještaja o socijalnom položaju Roma, a s namjerom da se takav sveobuhvatni izvještaj uputi Savjetu Europe, UNESCO-u i UN-u, organima zaduženim za zaštitu ljudskih prava.

Komisija za ratne zločine izvijestila je prisutne o radu male studijske grupe u kojoj su bili Faik Abdi, Grattan Puxon i Donald Kenrick, a koja je u ime Međunarodnog komiteta Roma tri godine istraživala nacističke zločine počinjenje nad romskim narodom. Ovu je grupu Komisija definirala kao jezgru za nastavak rada na proučavanju neobjavljenih arhivskih materijala prikupljenih u Institutu za suvremenu povijest u Londonu, kao i na istraživanjima koja će obuhvatiti period od 14. do 20. stoljeća, a u kojima će im pomoći Centar za istraživanja kolektivne psihopatije na Sveučilištu u Sussexu. Nadalje, Komisija za ratne zločine odlučila je ustrajati na pregovorima o ostvarivanju nadoknade i kompenzacije za ubijene Rome za vrijeme nacističkog režima te na njegovanju sjećanja na njih podizanjem spomenika i obilježavanjem odgovarajućih datuma.

Komisija za kulturu istaknula je da je romska kulturna tradicija veoma stara i izuzetno bogata te iako je uspjela zadržati svoj izvorni oblik postoji opasnost da je potisnu druge dominantne kulture. Stoga je u svom zaključku navela kako je potrebno uspostaviti jedan centralni institut za kulturu koji bi se bavio sakupljanjem povijesne i aktualne građe, istraživanjem informacija i osiguravanjem njihove dostupnosti. Značajnim su također smatrali održavanje Svjetskog romskog festivala barem svakih nekoliko godina s ciljem kulturno-umjetničke suradnje Roma iz brojnih romskih zajednica diljem svijeta.

Komisija za jezik dogovorila je da će nastaviti s još intenzivnijim radom na standardizaciji romskog jezika, poštujući različitosti u vodećim dijalektima. Također, radit će na usvajanju jednog univerzalnog fonetskog sistema i redovnom objavljivanju časopisa koji će pratiti i podržati ovaj rad.

Pored počasnog predsjednika Slobodana Berberskog, Jan Čibula imenovan je za specijalnog predstavnika u Ženevi te su imenovani i članovi stalnog sekretarijata koji će koordinirati daljnji rad komisija i pripremati izvještaje za UN, UNESCO i Savjet Europe te za Komisiju za ljudska prava u Ujedninjenim narodima.

Iako se većina prisutnih nije međusobno poznavala prije tog dugog vikenda u travnju 1971. godine trasirali su novi politički put za Rome, a sve što se događalo ušlo je u legendu koju i danas prenose zajednice raštrkane na četiri kontinenta, rekao je Grattan Puxon u svom osvrtu na Prvi svjetski kongres Roma kada je kao predavač gostovao u okviru romskog programa na Sveučilištu u Harvardu 2019. godine.

Proces pokrenut na Prvom kongresu Roma 1971. godine više se nije mogao zaustaviti. Odluka o uklanjanju ponižavajućeg naziva Cigani za pripadnike romskog naroda, a koji je obilježio stoljeća marginazlizacije i isključivanja, odjeknula je diljem svijeta, kao i odluke o proglašenju Romani ćhiba službenim jezikom, romske zastave i romske himne Đelem, đelem te 8. travnja Svjetskim danom Roma. Od te godine do danas održano je devet svjetskih kongresa Roma – 1978. u Ženevi u Švicarskoj, 1981. u Göttingenu u Njemačkoj, 1990. u Serocku u Poljskoj, 2000. u Pragu u Češkoj. 2004. u Lancianu u Italiji, 2008. u Zagrebu u Hrvatskoj, 2013. u Sibiu u Rumunjskoj te 2015. u Rigi u Latviji.

Od 2012. godine u Hrvatskoj se Svjetski dan Roma obilježava zajedničkom centralnom svečanošću koju svake godine organizira Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” pod pokroviteljstvom saborskog zastupnika Veljka Kajtazija. Romi su na teritoriju Hrvatske nastanjeni preko 650 godina, a kroz cijelo to vrijeme sve do nedavno strah, predrasude, nasilje, segregacija i diskriminacija bili su pojmovi najčešće vezani uz njih, ističe u svojim prigodnim govorima povodom ovog romskog blagdana zastupnik Kajtazi te uvijek iznova podsjeća kako je romska nacionalna manjina jedna od rijetkih koja nema svoju matičnu državu pa ako promjene ne pokrenu romski predstavnici u suradnji s državnim organima i institucijama neće nitko drugi. Ovogodišnja središnja svečanost održat će se 8. travnja s početkom u 10 sati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu uz smanjen broj gostiju i pridržavanje epidemioloških mjera uslijed pandemije koronavirusa.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime