Duh pripadnosti romskom narodu je zaista poseban osjećaj pripadnosti onima čija je povijest obilježena migracijama, neprihvaćanjem okoline, diskriminacijom, stigmatizacijom i mržnjom, onima koji su oduvijek u svakoj državi i društvenoj zajednici živjeli kao manjina.
Na prvom Svjetskom kongresu Roma 1971. godine po prvi je puta u povijesti ovaj narod zatražio da ga se naziva njegovim pravim imenom – romski narod. Bio je to čvrsti početak buđenja nacionalne svijesti. Sve nas povezuje ljubav i bratstvo kao očigledni znakovi jedinstva među Romima iz različitih zemalja, a čiji su predstavnici ovdje na Kongresu,rekao je Juan de Dios Ramírez Heredia, romski aktivist iz Španjolske, i sam sudionik prvog Svjetskog kongresa Roma održanog u Orpingtonu pored Londona, a koji je kasnije postao prvi europski parlamentarni zastupnik romske nacionalnosti u povijesti i nastavio: Ove nas poveznice nadahnjuju i ojačavaju u saznanju da smo jedno, da smo ljudi koji patnje i radosti svakog od naše braće smatraju svojim patnjama i radostima. Zavjetovali smo se da ćemo od sada pa nadalje širiti duh jedinstva u našem narodu.
Prisutni na ovom Kongresu, romski delegati iz devet zemalja te promatrači iz još šest zemalja, i sami su postali svjesni tog jedinstva te su snažno obuzeti osjećajem pripadnosti svome narodu svoju odlučnost i ustrajnost u postizanju društvene pravde i jednakosti naznačili sloganom ‘Opre Roma’. ‘Opre’, u nekim varijantama romskog jezika romani ćhiba ‘upre’, u prijevodu može značiti ‘iznad, gore, prema gore, prema vrhu, osvijestiti se, probuditi svijest’ i slično, a u kontekstu ‘Opre Roma’ značilo bi ‘ustajte Romi, dignite se ili naprijed Romi’. Također, riječ ‘opre/upre‘ slična je hinduskoj riječi ‘oopar’ koja u prijevodu znači ‘iznad’, objašnjava Benjamin Ignac romski aktivist, višegodišnji djelatnik ERRC-a (Europskog centra za prava Roma) te apsolvent na studijama javne politike na Sveučilištu u Oxfordu. Zanimljivo je kako je autor stihova romske himne Žarko Jovanović, a koji je također sudjelovao na prvom Svjetskom kongresu Roma 1971. u Londonu, prvotno zamislio da izraz ‘Opre Roma’, a koji se nalazi u četvrtom stihu, bude i naziv službene romske himne, međutim popularni prvi stih i naslov pjesme “Đelem, đelem” bio je u tom trenutku daleko prihvaćeniji pa je postao naslov, nastavlja Ignac.
Ovaj slogan i danas budi romski nacionalni ponos jer simbolizira proces narodne emancipacije pokrenut 1971. godine koji se više nije mogao zaustaviti. Odluka o uklanjanju ponižavajućeg naziva “Cigani” za pripadnike romskog naroda, a koji je obilježio stoljeća marginazlizacije i isključivanja, odjeknula je diljem svijeta. Svi Romi i Romkinje koji govore romskim jezikom romani ćhibom te koji su imalo politički aktivni upoznati su s njime jer se izraz vrlo često koristi, posebno u europskom transnacionalnom romskom pokretu. U nacionalnom kontekstu on se često koristi za poticanje nacionalizma, ponosa, slavljenje romskog identiteta i kulture, a u međunarodnom kontekstu za poticanje jedinstva, suradnje, napretka ili otpora, kazuje Ignac te dodaje kako postoje i brojne romske nevladine organizacije koje imaju ‘Opre Roma’ u samom nazivu, primjerice Opre Roma Srbija, Opre Roma Kosovo i Opre Roma Slovensko, a čije je osnivanje potaknuo fond Otvoreno društvo. U Mađarskoj su primjerice romski lideri osnovali nacionalnu političku stranku Opre Roma – Demokratska narodna stranka, a ovaj je slogan poslužio i kao naziv za dva dokumentarna filma: “Opre Roma” (2017) koji je režirao Paolo Bonfanti i “Opre Roma – Romi u Kanadi” (1999) koji je režirao Tony Papa. Nadalje, ovaj je slogan korišten i u brojnim drugim prilikama u kojima se proslavlja 8. travanj Svjetski dan Roma ili u kampanjama podrške u borbi protiv rasizma.
Onaj dio romske zajednice koji ne govori romani ćhibom, poput Roma Bajaša koji žive u Međimurju, južnoj Mađarskoj i Vojvodini i govore bajaško-rumunjskim jezikom, ne razumije doslovno značenje slogana ‘Opre Roma’. Međutim, oni politički aktivni, primjerice romski aktivisti, studenti, općenito mlađi i obrazovaniji Romi, čuli su za njega ili su ga čak i koristili u aktivističkom kontekstu. Ipak, među njima nema tako duboke povezanosti s ovim sloganom kao kod ostalih Roma jer ne govore izvornim romskim jezikom, a možda i zbog nacionalnog ponosa vezanog uz pripadnost bajaškoj romskoj skupini naroda, što je po mome mišljenju ironično jer i sam slogan potiče na jedinstvo, a ne na dijeljenje unutar romske zajednice, govori Ignac.
Za njega je slogan izvor inspiracije i ponosa što je Rom. Smatra ga vrlo motivacijskim jer potiče na borbu usprkos izazovima s kojima se Romi i danas suočavaju. On također potiče sve Rome da podržavaju i slave uspjehe svojih sunarodnjaka, govori i dodaje kako za njega ‘Opre Roma’ definitivno znači osjećaj pripadnosti većoj međunarodnoj zajednici otpornih ljudi. Ni ja sam ne govorim izvornim romskim jezikom jer pripadam skupini Roma Bajaša te iznimno cijenim jedinstveni aspekt našeg jezika i kulture, pa ipak slogan mi je blizak jer mi je najvažnije njegovo značenje kao i činjenica da ga koriste milijuni Roma diljem svijeta, a koji, poput mene, imaju slična iskustva u borbi protiv diskriminacije. Član sam paneuropske romske zajednice koja se proteže preko nacionalnih granica, kultura i jezika.
Na Međunarodnoj konferenciji “Romi kao indijska dijaspora – neraskidive veze” održanoj ove godine od 10. do 12. travnja u Zagrebu, upravo povodom 8. travnja Svjetskog dana Roma, okupljeni romski predstavnici iz 17 zemalja svijeta svoju su Deklaraciju o statusu Roma kao indijske dijaspore donijeli upravo jednoglasno uzvikujući ‘Opre Roma’!
Među njima su bili i mladi Romi i Romkinje koji su s ponosom pročitali tekst Deklaracije pronoseći duh zajedništva, manje ili više svjesni značaja prvog Svjetskog kongresa i slogana ‘Opre Roma’, a koji će zasigurno obilježiti i njihovo aktivističko djelovanje.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
