Romkinje i žene drugih nacionalnosti okupljene u Savezu Roma u Republici Hrvatskoj ”KALI SARA” izražavaju svoju podršku Irankama u njihovoj borbi za jednakopravni položaj u društvu i slobodu izražavanja svog rodnog identiteta u svim njegovim obilježjima.
Smatramo da je eskalaciju kršenja ljudskih prava koja se događa u Iranu potrebno odmah i trajno zaustaviti i osuditi kao i sve represivne mjere usmjerene prema onima koji su digli glas protiv nepravde i koji su javno iskazali svoje neslaganje s diskriminacijom i terorom prema ženama, a koje provodi vlast i ‘moralna policija’ u Iranu.
Solidarnost Romkinja proizlazi iz svijesti o pravu svakog čovjeka da ostvari svoja ljudska prava zagarantirana Općom deklaracijom o ljudskim pravima koju su Ujedinjeni narodi donijeli još 1948. godine, a u kojoj između ostalog stoji: Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima (čl. 1); Svakome pripadaju sva prava i slobode bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status(čl. 2) ; Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni(čl. 5). Naša solidarnost također proizlazi i iz položaja i iskustava koje osobno proživljavamo, osjećajući svakodnevno diskriminaciju na vlastitoj koži, poručile su.
Od samog začetka u ženi raste svako ljudsko biće, i muško i žensko. Žena-majka nesebično daruje život, a njezina uloga raste iz dana u dan s odgojem i obrazovanjem djeteta – ‘malog čovjeka’. Koji prirodni ili ‘božji’ zakon može opravdati nasilno ponašanje tog istog djeteta kada odraste prema vlastitoj ili nečijoj tuđoj majci, sestri ili supruzi?
Agresija prema drugom ljudskom biću iskazivanje je vlastite slabosti i nesigurnosti te u fokus dovodi pitanje – tko je jači spol i u čemu se ogleda snaga čovjeka, odnosno kolika je snaga onih kojima kosa žene predstavlja nepremostivu kušnju za vlastiti identitet i karakter?
Život počinje od žene, a ona između ostalih svojih uloga ima i ulogu majke. Pa opet, događa se da muškarci ‘vladaju’ svijetom, iako se često ističe kako u demokratskim društvima svi imamo jednaka prava, što u svakodnevnom životu nije tako. Žena će teže naći posao i za isti će biti manje plaćena od muškarca, a ljepota joj je puno puta teret jer, kako stereotipi kažu, ako je lijepa sigurno je manje inteligentna. Često se na žene gleda kao na objekte, prečesto, govori Suzana Krčmar, predsjednica Saveza Roma u Republici Hrvatskoj ”KALI SARA” i nastavlja: Duboko me dirnula smrt mlade djevojke Mashe Amini i sve što se događa djevojčicama, djevojkama i ženama u Iranu. Kao Romkinja mogu razumjeti kroz što prolaze jer su poput nas od rođenja diskriminirane. Ali, hvala Bogu, mi kroz aktivnosti Saveza Roma u Republici Hrvatskoj ”KALI SARA” takvo stanje mijenjamo, evo i na ovom 3. Kongresu mladih Romkinja i Roma djevojke i žene pokazale su koliko rado sudjeluju u radionicama, koliko novih ideja imaju, koliko su aktivne i sposobne u želji da doprinesu promjenama u društvu te koliko vole život. Na kraju krajeva i muškarcima i ženama žena daruje život.
Da Romkinje stoje uz sve žene ovog svijeta koje na bilo koji način proživljavaju diskriminaciju ili isključivanje u svakodnevnom životu slaže se i Lea Oršuš: Svaka žena ima slobodu izražavanja i kroz vjeru i kroz svoje obrazovanje i kroz status u društvu, a njeno pravo odlučivanja o vlastitom životu, kao i njeno dostojanstvo ne može joj se oduzeti.
Romkinje su od rođenja diskriminirane, prvo jer su žene, a zatim i zbog svoje nacionalnosti, dodaje Anesa Šabani. One se bore za svoj položaj u obitelji, u sustavu obrazovanja, a onda i na poslu, bore se za prava koja im pripadaju kao ljudima, isto kao što se žene u Iranu bore da tu maramu zamotaju na drugačiji način od onog na koji su drugi ljudi navikli da se mota.
Žene, život, sloboda! – uzvikivale su prosvjednice na ulicama iranskih gradova, a pridružili su im se i mnogi muškarci ističući da se hidžab ne smije koristiti u političke i druge svrhe kao sredstvo prisile ili opresije jer on to jednostavno nije. Otac sam četiriju kćeri i jedna od njih, Rajna Racz, stajala je prošlu subotu ispred iranskog veleposlanstva zajedno s Irankama i ostalima koji su podržavali pravo Iranki na slobodu onako kako je one zamišljaju, govori prof. dr. Aleksandar Racz i nastavlja: Sretan sam da i ja, kao član Saveza Roma u Republici Hrvatskoj ”KALI SARA”, mogu podržati inicijativu koju Savez pokreće za potporu svim ženama svijeta.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije