Dafina Savić je 2013. godine osnovala Romanipe Montreal, neprofitnu organizaciju sa sjedištem u Montrealu, u Kanadi, čija je glavna zadaća obrana ljudskih prava i dostojanstva romskog stanovništva u Kanadi i šire. Uz to, Savić je i suosnivačica UENA agencije koja redefinira način na koji javne i privatne organizacije ostvaruju svoj puni potencijal uzimajući u obzir raznolikost perspektiva, društvene transformacije i utjecaj na okoliš kroz pluralne, kreativne i evoluirajuće komunikacije i usluge odnosa s javnošću. Savić ima više od deset godina iskustva u međunarodnim odnosima, ljudskim pravima i javnim poslovima te je stručna izaslanica kanadskog izaslanstva pri Međunarodnom savezu sjećanja na holokaust (IHRA) gdje savjetuje vladu o ljudskim pravima i obrazovanju o holokaustu.
Kakav je bio položaj Roma u Ukrajini prije rata? Koji im je bio najveći izazov koji je tijekom rata postao još naglašeniji?
U Ukrajini trenutno živi 400 tisuća Roma. Prije rata a i dan danas, veliki dio njih živi u jako teškim uvjetima poput siromaštva i socijalne isključenosti. Romi se svakodnevno suočavaju s diskriminacijom na više nivoa – od pristupa obrazovanju, zapošljavanju i zdravstvenim uslugama. Od 2014. godine primjećuje se porast nasilja i zločina iz mržnje prema Romima. U 2018. godini, nakon serije napada desničarskih grupa na romska naselja, ubijen je mladi Rom.
Prema podacima Europske unije, najmanje 100 tisuća Roma pobjeglo je iz zemlje od početka rata. Jedan od najvećih izazova je rasizam i diskriminacija koju trpe Romi koji pokušavaju pobjeći od nasilja izazvanog ratom. U mnogim zemljama Romi su segregirani u izbjegličkim centrima. Smješteni su u nehigijenske centre rezervirane za Rome, a predrasude prema Romima također dovode do diskriminacije u pristupu pomoći. Lokalno stanovništvo odbija ponuditi smještaj romskim obiteljima, a neki su odbili prihvatiti izbjeglice u autobusima koji prevoze ukrajinske obitelji van zemlje.
Jedan od problema koji pogoršava ranjivi položaj Roma u Ukrajini je činjenica da prije rata mnogi Romi nisu imali osobne isprave. Procjenjuje se da 10 do 20 posto Roma u Ukrajini nema potrebnu dokumentaciju za dokazivanje ukrajinskog državljanstva, što ih izlaže dodatnim preprekama.
Mediji diljem Europe navode primjere diskriminacije romskih izbjeglica. Kako komentirate tretman ukrajinskih Roma koji bježe od rata prema drugim europskim zemljama?
U Češkoj, Mađarskoj i Moldaviji, Romi su se odvajali i smještali u nehigijenske centre, ponekad bez vode za piće i hrane. Primjećena je i diskriminacija od strane lokalnog stanovništva. Volonteri su odbili pomoći izbeglicama koje su bježale iz Ukrajine pošto su saznale da su Romi, i rekli: ‘Ne želimo Cigane.’ Vozači autobusa su također odbili voziti ukrajinske Rome u Kijevu koji su pokušavali pobjeći. Prijavljeno je nekoliko slučajeva uskraćivanja pristupa humanitarnoj pomoći. Jedan od ovih slučajeva prijavio je predstavnik Ureda ombudsmana. Prema podacima Ureda, jednoj Romkinji sa sedmoro djece odbijena je humanitarna pomoć.
Prema lokalnim nevladinim organizacijama, mnoge romske porodice koje su otišle u Poljsku ili Češku vratile su se u Ukrajinu zbog pretrpljene diskriminacije. Pokrenuli smo proceduru prema lokalnim i međunarodnim vlastima i nadamo se da će poduzeti mjere za rješavanje situacije.
Diskriminatorski tretman ukrajinskih Roma je u suprotnosti sa principima pravičnosti u međunarodnom pravu koji kaže da svako ljudsko biće mora biti zaštićeno u vrijeme rata. Ako pogledamo situaciju Roma, postoji jasna povreda tog prava.
Kakvu to poruku šalje Romima koji su još uvijek u ratom razorenoj zemlji?
Nažalost, onu koja je oduvijek postojala prema Romima, da nismo dostojni ravnopravnog i humanog tretmana ni u vrijeme rata. Ovo nije prvi put da se Romi suočavaju sa dvostrukom diskriminacijom u vrijeme rata. Sličan trend smo vidjeli i u balkanskim ratovima 1990-ih. Mnogi Romi i danas trpe posljedice. Uprkos tome, važno je istaknuti podršku koju su dobili od mnogih neromskih organizacija i pojedinaca koji su napravili stvarnu razliku u pomaganju Romima Ukrajincima. Ovu poruku solidarnosti i humanosti moramo širiti.
Na koji su način Romi uključeni u mirovne napore, samoorganizaciju i pomoć zajedno s drugim sugrađanima?
Od početka rata, romske organizacije civilnog društva su uglavnom vodile napore da pomognu romskim izbeglicama. Zbog antiromskog rasizma, mnogim Romima je onemogućen pristup autobusima koji su prevozili ukrajinske izbjeglice u susjedne zemlje, humanitarnoj pomoći koja im pružena. U posljednjih pet mjeseci romske i neromske organizacije civilnog društva širom Europe mobilizirale su se da pomognu obiteljima koje pokušavaju pobjeći od rata organiziranjem prijevoza. Stotine volontera svakodnevno je prisutno na granicama Slovačke, Rumunjske, Moldavije, Češke i Poljske kako bi dokumentirali situaciju, podržali obitelji u administrativnim procesima, olakšali pristup stanovanju i pokušali osigurati nediskriminatorni tretman romskih izbjeglica. Također su organizirane akcije prikupljanja sredstava za pomoć obiteljima. Ovdje je moguće pročitati više informacija i donirati.
Uprkos izvjesnoj podršci lokalnih vlasti, glavni izvor podrške Romima u Ukrajini dolazi od romskog civilnog društva. Teško je zamisliti što bi romska populacija Ukrajine pretrpjela bez ove podrške.
Koja su najvažnija pitanja koja se nameću u kontekstu rata u Ukrajini i položaja romske zajednice kada je u pitanju budućnost Roma u Ukrajini?
Teško je ovo pitanje ograničiti na samo na jedan element, jer je položaj Roma, bilo u Ukrajini ili drugdje, višedimenzionalan. Glavno pitanje u sadašnjem kontekstu, međutim, ostaje činjenica da su Romi u Ukrajini podložni različitom tretmanu, nemaju isti pristup sigurnosti, zaštiti i humanitarnoj pomoći. Susjedne države moraju poduzeti konkretne akcije kako bi okončale segregaciju Roma u izbjegličkim centrima i osigurale jednak pristup humanitarnoj pomoći i smještaju. Situacija je dvostruko teža za Rome bez državljanstva unutar zemlje.
Kako komentirate položaj manjinskih zajednica u Kanadi? Kakva iskustva imate vi i kolege u UENI kada je riječ o radu na temama inkluzije i inovacija?
Uprkos međunarodnoj reputaciji Kanade, postoje problemi sa socijalnom uključenošću manjina i starosjedilačkog stanovništa koji nisu vidljivi izvana. Također, uočavamo razmak u pogledu pristupačnosti osnovnim uslugama kao što je zdravstvo, kao i u pogledu pristupa tržištu rada. Ono što vidimo je prije svega da pristup pitanjima socijalne (ne)jednakosti ostaje isti i to je ono želimo da se promenimo sa UEN-om. Radimo sa različitim industrijama kao što su sportski timovi, policija, općine ili kreativne agencije kako bismo ih podržali u sprovođenju dubokih promjena putem njihovog načina rada, razmišljanja i interveniranja kako bi postali bolje organizacije građana. Nedavno smo pomogli policijskom odjeljenju koje se bori sa optužbama za rasno profiliranje kako bi preispitao svoju praksu i uspostavio plan organizacijske transformacije. Jedna od akcija plana je i stvaranje jedinice socijalne intervencije za policijske intervencije kada je riječ o mentalnom zdravlju. Ovaj novi način rada ima za cilj opremiti policajce, smanjiti stigmu i pružiti inkluzivnu uslugu koja uzima u obzir različite realnosti.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
