Prema neslužbenim procjenama, u Sloveniji živi više od deset tisuća Roma. Romi u Sloveniji tradicionalno su naseljeni u Prekmurju, Dolenjskoj i Beloj krajini, gdje žive u izoliranim naseljima na rubovima sela ili gradskih naselja, a Romi doseljeni iz drugih dijelova bivše Jugoslavije uglavnom su nastanjeni u industrijskim centrima kao što su Maribor, Velenje i Ljubljana. Vera Klopčič, pravnica, istraživačica i stručnjakinja za prava nacionalnih manjina, sudjelovala je na konferenciji “Romi kao indijska dijaspora – neraskidive veze” povodom Svjetskog dana Roma u Zagrebu na kojoj je predstavila rezultate svog istraživačkog rada na temu “Romi u Sloveniji u kontekstu migracija Roma u Jugoistočnoj Europi“. Kločič ističe da su u bivšoj državi Romi imali više kontakata s većinskim stanovništvom nego što ga imaju sada, kada su zatvoreni u sklopu socijalnih naselja. Kada govorimo o položaju romske zajednice u Europi Klopčič navodi da je taj položaj vrlo raznolik, a da konferencije poput ove pokazuju sinergiju romske elite, većinskog naroda i institucija.
Zbog povijesnog isključivanja iz zajednice većinskih naroda, Romi su stvorili svoj paralelni svijet, Romano them, i tako zadržali unutrašnju koheziju, te izgradili obrambeni štit protiv neprijateljskih stavova većinskog stanovništva, ističe Klopčič u svom radu, te u razgovoru nastavlja: Povijest je bila takva da su Romi, osobito na području Slovenije i jednom dijelu Hrvatske, bili izolirani, getoizirani i da su bili prisiljeni stvoriti svoj paralelni svijet. Oni su bili prisiljeni na odbacivanje od većinskog stanovništva te u okviru svog društva stvoriti jedan vrijednosni sistem kao i nepovjerenje prema većinskom narodu. To se vidjelo i kroz proučavanje romskog jezika. Ima puno primjera gdje su Romi prevođenje romskih riječi ne-Romima smatrali jednim oblikom izdaje. To su bili odvojeni svjetovi. Ima puno romskih dijalekata, različito se govori, ali je riječ ‘gadža’, netko tko nije naš odnosno njihov, univerzalna i postoji u svim tim dijalektima i varijantama.
Upravo zato važna su okupljanja poput ovog na konferenciji, nastavlja Klopčič, jer kada romska zajednica napravi iskorak kako bi sudjelovala u institucijama, zajedno s pripadnicima većinskog naroda, a s druge strane čuva svoj integritet i identitet, riječ je o velikom pomaku.
Kroz povijest su se neki romski naučnici uključivali u život većinskih zajednica i odrekli svog identiteta, a sve zbog negativne percepcije i stigmatizacije. Proces koji je započeo od prvog Svjetskog kongresa 1971. godine označio je i osvješćivanje unutar romske zajednice, koja je mogla zadržati svoj identitet, a u isto vrijeme ući u dijalog s većinskim narodom.
U Sloveniji su tri glavna romska narječja, odnosno govori se romski jezik u Prekmurju, u Dolenjskoj i balkanski romski jezik. Zadnjih godina situacija je svakako bolja, od uvođenja instituta romskog asistenta, kreirao se fundus mladih ljudi koji znaju i romski i slovenski jezik, koji su spremni na daljnje školovanje. Uz to, postoje i tečajevi za romski jezik za određene službenike u javnim službama, iako iste uglavnom pohađaju ne-Romi, ističe ona, a romska kultura kao izborni nastavni predmet postala je sastavnim dijelom devetogodišnjeg osnovnoškolskog obrazovanja drurštvenog područja u višim razredima. Također, Savez Roma Slovenije 2014. godine objavljuje Romsko-slovenski rječnik objedinivši tri dijalekta rasprostranjena u Sloveniji.
U svom radu Kločič tako spominje slovenskog filozofa i jezikoslovca Franca Miklošiča, koji je bio jedan od lingvista koji su u 19. stoljeća proučavali romski jezik i njegove dijalekte u Europi. Na temelju lingvističkih istraživanja i komparativnih studija, uglavnom temeljenih na sličnostima između romskih i sanskrtskih riječi, europski lingvisti pretpostavljaju da je pradomovina Roma u sjevernoj Indiji. Miklošič je napisalo četiri opsežne studije na tu temu, koje se sastoje od dvanaest svezaka, na oko osamsto stranica, a koje je objavila Austrijska akademija znanosti na njemačkom jeziku od 1872. do 1881. godine.
Franc Miklošič umjesto da piše na slovenskom jeziku on je tih osamsto stranica napisao na njemačkom jeziku i baš kroz tu korespondenciju sa jezikoslovcima Slovencima, odnosno govornicima svog, materinskog jezika. Oni su znali pisati knjige, a da nisu Roma ni vidjeli, to je bila egzotika, neko zlatno doba proučavanja, ali bez ikakve empatije o tome kako Romi uistinu žive. Iako je u kasnijoj korespondenciji, recimo sa Karadžićem, pisao na hrvatskom ili srpskom jeziku, sa Slovencima je pisao na njemačkom jeziku. Vjerujem da je i to primjer odricanja svog identiteta. Ako je nesrazmjeran položaj jezika u društvu onda imaš pojedinca koji će prihvatiti samo taj većinski jezik, a to je slučaj komuniciranja na njemačkom jeziku za koji se smatralo da ima viši status od slovenskog. Također, imamo primjer da se u ovom konkretnom slučaju Miklošič potpisuje kao Miklósich.
Miklošič je utvrdio, kako dalje navodi Klopčič, da Romi ili preuzimaju gramatiku i leksičke elemente iz većinskog jezika, ili preuzimaju većinski leksički fond i nastavljaju koristiti svoju gramatiku. Istraživanja i studije pokazale su da je pradomovina Roma u sjeverenoj Indiji o čemu je napisao posebno poglavlje pod nazivom “O indijskoj domovini Cigana i vremenu njihova odlaska iz Indije”.
Korištenje materinskog jezika u govoru i pismu iznimno je važno, dodaje Klopčić, pa je tim više Miklošičev potez pisanja na nematerinskom jeziku još izraženiji. Da je barem napisao to na oba jezika, i slovenskom i njemačkom jeziku podjednako.
Klopčič ne sudjeluje prvi put na događanjima povodom Svjetskog dana Roma ili Svjetskog dana romskog jezika u Zagrebu. Kada je 2008. godine krenula inicijativa iz Hrvatske da se 5. studeni proglasi Svjetskim danom romskog jezika, Klopčić je bila dio tima koji je podržao ideju, i zajedno s ostalim potpisala povelju. I evo sada, više od deset godina nakon toga, možemo vidjeti na ovoj konferenciji ljude koji govore romski, ali se njime i služe za pisanje radova i prezentacija. Veliki je to napredak.
Klopčič je u sklopu svog predavanja osobitu pažnju posvetila pojmu anticiganizma kao i činjenici da se u jezičnom kontekstu u Sloveniji upotrjebljavaju oba termina – i Cigan i Rom. Prema Lendavi se nalazi romsko naselje Kamenci u kojem poglavar tog naselja za sebe kaže da je ponosni Ciganin. To je utjecaj Mađarske jer se u njezinom jednom djelu upotrjebljava ta terminologija. Naravno, to je njegovo opredjeljenje, njegova želja. Službeno se upotrjebljava riječ Rom, kako je navedeno i u Ustavu Republike Slovenije, pa samim time i pojmovi romski jezik, romska kultura. Romi sami najbolje znaju kako žele da ih se naziva, to je njihova odluka, njihov osjećaj, navodi zaključno.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
