Pripojenje Austrije nacističkoj Njemačkoj, odnosno takozvani Anschluss, izvršeno 1938. godine označio je i početak progona Roma i Sinta u Austriji. Prve grupe deportirane su u koncentracijske logore iste godine, a ni kraj Drugog svjetskog rata i uspostavljanje Druge Republike Austrije žrtvama i njihovim obiteljima nije donio pravdu – isti nisu bili priznati kao žrtve koncentracijskih logora.
Do 60-ih godina prošlog stoljeća Ringelseeplatz u 21. okrugu Beča bio je središnje mjesto sastajanja Roma, Sinta i drugih skupina, a stariji ljudi u tom dijelu grada još se sjećaju njihovih karavana i kamp-kućica. Ipak, danas više ništa ne ukazuje na povijesni dio tog okruga. Zatvoreni bazen u Floridsdorfu, škole, sportski objekti, dječji vrtić, kao i zgrade zajednice i zadruge danas karakteriziraju gradski krajolik u kojem su Romi nekoć živjeli. Iako se mogu naći lokalna spomen-obilježja u Beču još uvijek ne postoji središnji spomenik ili spomen obilježje za Rome i Sinte poput onog ubijenim Židovima u holokaustu na Judenplatzu.
Simonida Selimović i Sandra Selimović iz udruge Romano Svato potaknute svim navedenim 2018. godine organizirale su prvi Međunarodni romski kazališni festival u Austriji koji služi kao privremeni spomenik, ali i mjesto samoreprezentacije stvarajući osnovu za političko sudjelovanje i razvoj zajedničkih vizija za budućnost. Ove godine, Romano Svato organizira drugo izdanje Festivala, koje će se održati u travnju 2022. godine u Beču na nekoliko lokacija.
Želimo Romima dati glas kroz kazalište i kulturu. Neophodno je poznavati i prepoznavati jedni druge, Rome i nerome, kako bismo pomirili naše povijesne kulturne razlike. Sastavili smo izbor predstava i performansa koji se vrte oko aktualnih problema i estetike ukorijenjene u dokumentaciji stvarnosti i mikropovijesti, navodi Simonida Selimović.
Festival se otvara participativnom audio instalacijom “Als alle Ohren hören konnten” (Kada su sve uši mogle čuti), a nastavlja se ostvarenjima iz Rumunjske (You did not see anything i Bambina, the queen of flowers), Mađarske (Frogtales), Srbije i Austrije (Bibi Sara Kali) te plesnim performansom sastava Marionobots.
Ovaj festival pod nazivom ‘E Bistarde’ ima jasnu društvenu poruku u smislu obrazovanja, svijesti i jačanja pozitivnog identiteta, a njegova kulturna raznolikost o i s Romima radi na promjeni stvari unutar romskih zajednica, kao i na njihovom usklađivanju s neromskom većinom, navele su sestre Selimović na svojoj stranici.
Vrlo aktivne u području filma, kazališta i glazbe sudjelovale su i u nedavno pokrenutom suradničkom projektu Europskog romskog insitituta za umjetnost i kulturu i inicijative Romane Romnja u kojem su u formi videoserijala pričale o svom odrastanju, iskustvu rada u kazalištima i na filmu, ali i osnovanju vlastite kazališne udruge. Sa Simonidom Selimović imali smo priliku razgovarati 2019. godine kada je za Phralipen, između ostalog, progovorila i o stereotipizaciji romskih ženskih uloga na filmskoj i kazališnoj sceni: Moja majka nije obrazovana žena, ali je ponosna Romkinja i za nju nikada nije bilo kompromisa kada je riječ o tome tko je i kamo pripada. Moj otac naučio je romski jezik od moje majke, a onda i mi ostali. Takve jake žene junakinje su naših priča.
