Romska udruga “Sara” inicira promjene u lokalnoj zajednici

0
173
Foto: Arhiva

Pamela Palko Ignac Romkinja je koja inicira brojne promjene u svojoj sredini. Predsjednica je novoosnovane romske udruge “Sara” iz Torjanaca u Osječko-baranjskoj županiji. Udruga je osnovana 2017. godine, a ima više od 50 članova različitih profila te različite dobi i nacionalnosti. U svojem djelovanju se, također, susreće s problemima.

Rad nam je otežan ponajprije zbog toga što je prostor doma u naselju premalen za relativno velik broj članova Udruge. Pokrenuli smo radionice za žene i igraonice za djecu, ali su se stanovnici u selu tome usprotivili. Iako imamo pravo na korištenje sale kao i ostale udruge, suočeni smo sa otporom jer kako nam govore mi smo ‘cigani s kojima ne žele imati posla’. Naše pritužbe načelniku i mjesnom odboru svaki puta su odbijene. O situaciji smo obavijestili saborskog zastupnika Veljka Kajtazija koji je tijekom razgovora s načelnikom dobio obećanje da će se problem riješiti. Ipak, do danas taj problem nije riješen.”

Palko Ignac ističe da se njihovu radu ne protive svi mještani, već jedna konzervativna skupina koju sačinjavaju i članovi mjesnog odbora. Ostali podržavaju rad Udruge, a neki su joj se i priključili. Udruga je, unatoč spomenutim poteškoćama, uspjela održati nekoliko radionica za djevojke i žene, koje su se umjesto u dvorani u domu održale u prostoru za treniranje nogometa. Te su se radionice s tematikom o pravima žena organizirale u suradnji s udrugom “Projekt građanske inicijative”.

Foto: Čedo Todorović

“Nezadovoljstvo zbog osnivanja Udruge u početku su izrazili i neki Romi te su odbijali bilo kakvu suradnju. Međutim, upornim organiziranjem zajedničkih druženja oni su tijekom razgovora uvidjeli koliko je važno da zajedno djelujemo u lokalnoj zajednici. To je posebno važno za žene jer je u našem mjestu velik broj nezaposlenih Romkinja. Ja sam završila trgovačku školu, no nisam radila u struci jer nisam imala iskustva te zbog predrasuda poslodavaca i kupaca koji su govorili kako neće netko s crnim rukama njima davati kruh. Uspjela sam se zaposliti tek kad sam došla u Zagreb, ali sam nakon mjesec dana zbog trudnoće prestala raditi. Vratila sam se živjeti u malo mjesto gdje je nama Romkinjama vrlo teško pronaći posao”, dodaje Palko-Ignac.

Unatoč svim spomenutim problemima s kojima se Udruga u svome radu susrela, razgovor smo završili optimističnim planovima za budućnost.

“Želja nam je da Udruga kupi kućicu, što nije velika investicija s obzirom na cijene nekretnina u ovom dijelu Hrvatske, a u kojoj bi bio ured udruge i kulturni centar. Planiramo uložiti i u plastenike i voćnjake. Nove aktivnosti vraćaju nam vjeru u bolje sutra.”

 

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime