Prošloga je tjedna svemirom eurotehnokrata dominirala vijest o izborima za Europski parlament, na kojima je pobijedila 43-godišnja Maltežanka iz redova Europske pučke stranke (EPP) Roberta Metsola. Metsola je pobijedila u prvom krugu izbora s osvojenih 458 od 705 zastupničkih glasova, i time preuzela kontrolu nad zakonodavnim tijelom EU-a na dvije i pol godine. Najmlađa je osoba ikad izabrana na čelo EP-a i treća žena nakon Simone Veil (1979 – 1982.) i Nicole Fontaine (1999 – 2002.). Metsolin prethodnik bio je talijanski socijaldemokrat David Maria Sassoli koji je preminuo 11. siječnja.
U utrci za predsjednicu EP-a protukandidatkinje Metsoli bile su Šveđanka Alice Kuhnke (Zeleni/EFA) koja je osvojila 101 glas i Španjolka Sira Rego (Ljevica) koja je osvojila 57 glasova. Socijalisti su Metsolu podržali jer im je zauzvrat obećan niz istaknutih pozicija. Nije im, očigledno, smetalo što podršku daju kandidatkinji koja se u svom javnom radu kontinuirano protivi pobačaju i dosljedno podržava politiku u rodnoj Malti, jedinoj zemlji EU-a u kojoj je pobačaj još uvijek nezakonit.
Pobačaj je u Malti zabranjen čak i u slučajevima silovanja, incesta, fetalnih abnormalnosti ili ugroženosti zdravlja majke. Putovanje izvan zemlje kako bi dobile stručan i legalan zahvat mnoge si žene ne mogu priuštiti pa se jedino mogu osloniti na skupe i nepouzdane pilule, a naručivanje i korištenje takvih pilula je kazneno djelo kažnjivo s do tri godine zatvora. Nastavak takvih životnih scenarija pogubnih za žene s Malte Metsola podržava, a u Bruxellesu se usprotivila nekoliko izvješća i rezolucija kojima se tražilo da žene imaju pristup sigurnoj i dostupnoj usluzi pobačaja.
U svom je pobjedničkom govoru poručila da Europski parlament nikada neće prihvatiti one koji nastoje potkopati demokraciju, vladavinu prava, slobodu govora i temeljna ljudska prava, koji vide žene kao svoje mete, koji niječu prava naših LGBTIQ građana. Da takvo nešto izađe iz usta osobe koje je odavno odabrala žene kao svoje mete, u najmanju je ruku licemjerno. Osim na licemjerje Metssole kao (po)jedinke političarke, njen izbor ukazuje i na licemjerje Europskog parlamenta, iz kojeg su se lani dičili prihvaćanjem Rezoluciju o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Europskoj uniji. Zato Metsoli za vjerovati nije, čak i kada govori da će u svom predsjedničkom radu pratiti službenu politiku EP-a, a ne (dosadašnje) vlastite stavove. Zato ni Europskom parlamentu vjerovati nije, jer što je uopće njihova službena politika, koliko je dosljedna i na čemu (u)temeljena, ako su spremni na ovakve čelničke “kompromise”.
Treba, naravno, uzeti u obzir i da je Metsolina novostečena pozicija uglavnom ceremonijalna. Predsjedničke dužnosti uglavnom su na razini “predstavljanja institucije”, predsjedavanja plenarnim sjednicama i osiguravanja poštivanja parlamentarnog poslovnika. Utješno je, ako išta, da je rad Europskog parlamenta uglavnom poprilično nebitan. Međutim, ono što nije nebitno, i što jasno vrišti i iz ovog slučaja, jest to koliko se brzo i olako gazi po pitanju (reproduktivnog) zdravlja žena, i kako se preko ženskih tijela i života i dalje zbrajaju i oduzimaju politički poeni.
Dobro su to prokomentirale aktivistkinje feminističkog kolektiva fAKTIV, u čijoj reakciji stoji: Tijekom svoje političke karijere Metsola se ustrajno zalaže da države članice imaju potpunu nadležnost nad zakonodavstvom vezanim za pobačaj, protiveći se uplitanju Europske unije. Upravo je to jedan od razloga zbog kojega u Malti pravo na pobačaj ne postoji. I zato, dolje licemjeri iz europskih institucija koji svoje stavove prilagođavaju potrebama, dolje nasilje po pravilima Europske unije.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
