Liječnik po profesiji, talentirani pisac i odgajatelj po pozivu Henryk Goldschmidt poznatiji pod imenom Janusz Korczak bio je najveći borac za prava djeteta u modernoj povijesti pedagogije. Potječe iz dobro stojeće obitelji asimiliranih Židova u Varšavi, židovstva se nikada nije odrekao živeći u uvjerenju da se istovremeno može biti i Židov i Poljak. Biografkinja Joanna Olczak-Roniker govori da je njegov životni put bio određen već ranim djetinjstvom, kada se morao početi brinuti za majku i mlađu sestru jer mu je otac psihički obolio. Kao mladi liječnik počeo je pisati romane za djecu te je pod pseudonimom Janusz Korczak pobijedio na jednom književnom natjecanju i to je ime zadržao čitav život. Prema riječima Joanne, Korczak je poznavao strahove i patnje djeteta iz vlastitog iskustva i to je iskustvo htio prenijeti roditeljima.
U prvim godinama svog profesionalnog djelovanja radio je kao liječnik pedijatar u dječjoj bolnici te se već tada isticao dodatnim dobrotvornim radom liječeći djecu varšavske sirotinje. U književnosti se pojavio prvo kao pisac za djecu i o djeci, i tu je postao čuven po korištenju svakodnevnog govornog jezika kojim je oslikavao autentične priče iz života djece. Najveću popularnost u dječjoj literaturi stekao je pričom Kralj Matijica Prvi, u kojoj je glavni lik dječak, koji neprestano smišlja kako popraviti svijet, a zapravo je on autorov alter ego. Okušao se i u drugim književnim vrstama, a zapažen kao pisac postao je s knjigom Dijete salona iz 1906. godine u kojoj je iznio bespoštednu kritiku malograđanskih običaja i mentaliteta.
S djecom je počeo raditi dajući instrukcije, volontirajući u čitaonicama te u dječjim ljetnim kampovima za siromašne. Pod pseudonimom “Stari doktor” 1930-ih godina je na poljskom radiju vodio vlastitu emisiju u kojoj je razgovarao s djecom i o djeci. O svojim je pedagoškim koncepcijama i iskustvima pisao u knjigama Kako voljeti dijete, Pravo dijeteta na poštovanje, Pravilo života te Šaljiva pedagogija.
Svoju modernu koncepciju odgoja provodio je u praksu radeći u Sirotištu za židovsku djecu u Varšavi u ulici Krochmalna te pomažući u Našem domu, odgojnoj ustanovi za poljsku djecu. U radu su mu se pridružili i drugi reformski pedagozi jer su njegovi pedagoški koncepti već tada bili popularni. Korczak je govorio kako svijet koji okružuje djecu nije prilagođen njihovim potrebama i zato je nastojao osigurati im okruženje koje zaslužuju. Ako se jedno dijete smije, smije se cijeli svijet, bila je njegova misao vodilja.
U domu kojeg je vodio djeca su bila veselija i samouvjerenija nego štićenici iz drugih sirotišta. Korczak se prema njima ophodio kao s punovrijednim ljudima stavljajući u prvi plan ljudsko dostojanstvo djece kao i poticanje njihove individualnosti te je odbijao kažnjavanje batinama, strogost i prisilu. Upravo je u tom sirotištu nastao model demokratske dječje republike sa samoupravljanjem, dječjim parlamentom i drugarskim sudom, na kojem su djeca sama odlučivala o različitim “kaznama isprike”. U Korczakovom sirotištu su nastale i prve novine koje su uređivala djeca: Mali pregled. Na pročelju lijepo uređene zgrade sirotišta vijorila se zelena zastava “dječje republike”.
Kada je nacizam zahvatio Poljsku, vrlo brzo su i židovska djeca iz Korczakova sirotišta protjerana u varšavski geto. Razni svjedoci su poslije pričali kako ni tada Korczak nije odustajao od svojih pedagoških uvjerenja te je i u takvim uvjetima ohrabrivao i odgajao djecu u slobodi i vjeri u bolje sutra. Petog kolovoza 1942. uslijedila je deportacija 200 djece i Korczaka u logor smrti Treblinka gdje su svi zajedno u plinskoj komori završili svoje živote. Iako je Korzacku, kao vrsnom liječniku i pedagogu reformatoru, bilo ponuđeno da izbjegne smrt, on je odbio ponuđenu pomoć poznanika jer nije htio ostaviti djecu. Prilikom deportacije, jedan od svjedoka bio je i židovski skladatelj i pijanist Wlasyslaw Szpilman koji je u svojim memoarima opisao kako je Korczak ohrabrivao djecu: Siročadi je tvrdio da ih voze na selo, što je razlog za veselje… Slika koja je kasnije obišla svijet zorno prikazuje kolonu djece s Korzackom na čelu, koji u naručju nosi jednog od štićenika dok ga za drugu ruku drži drugo dijete i tako redom sva djeca koračaju, ne znajući zapravo da je to njihov hod u smrt.
Cijeli je njegov život bio posvećen djeci i borbi za njihova prava, a njegov odlazak u smrt bio je samo još jedan korak prema tom istom cilju. Ostao je vjeran svom pozivu i sebi, ne propuštajući čak ni tada priliku da se obrati svima onima koji su ga željeli sljediti. I danas, u njegovu životnom djelu možemo pronaći inspiraciju za svakodnevni rad i život s djecom.
Deset odgojnih načela Janusza Korczaka
- Ne očekujte da će vaše dijete biti ono što vi želite da bude. Pomozite mu da postane sobom, a ne tobom.
- Nemojte tražiti od djeteta da vam vrati za sve što ste učinili za njega. Dali ste mu život, kako bi vam se odužio? Jednog dana ono će dati novi život, a njegovo dijete još jedan.
- Nemojte se istresati na dijete zbog vaših problema, da ne biste u starosti jeli suhi kruh. Kako i namjestite krevet, u takvom ćete krevetu spavati.
- Ne gledajte na njegove problem s visine. Život daje svakome prema njegovoj snazi, a možete biti sigurni da mu je jednako teško kao i vama, a možda i teže jer još nema dovoljno životnog iskustva.
- Ne ponižavajte ga. Ne zaboravite da su najvažniji susreti čovjeka susreti s djecom. Pridajte im više pažnje – nikad ne znate koga susrećete u djetetu.
- Ne zamarajte se ako ne možete učiniti nešto za svoje dijete. Samo zapamtite: za dijete nije učinjeno dovoljno ako nije učinjeno sve što vam je bilo moguće.
- Dijete nije tiranin koji će preuzeti vaš cijeli život. Nije to samo meso i krv. Ono je dragocjen biser koji vam je darovan da zapali novi oganj u vašem životu. Ono je plod ljubavi majke i oca, u kojem neće rasti ”vaše”, ”vlastito” dijete, već duša povjerena vama na čuvanje.
- Naučite voljeti i cijeniti tuđu djecu. Nikada im ne činite ono što ne biste učinili svome.
- Volite svoje dijete takvo kakvo je – netalentirano, neuspješno, odraslo.
- Uživajte s njim i radujte mu se! Trenuci s djetetom blagdani su koje još uvijek imate.
