Prije pandemije broj ljudi koji je živio tzv. vanlife bio je donekle nišna zajednica. Pandemija je očito prevagnula na stranu primamljivosti takvog načina života, kao relativno sigurnog i izoliranog načina putovanja u vlastitoj kući na kotačima. Između travnja 2020. i ožujka ove godine samo je u Njemačkoj registrirano skoro 82 tisuće kamper kuća, što je 43 posto više nego u prethodnoj sezoni. Iako su u mnogočemu druženje i slobodna interakcija s drugima još uvijek ograničeni, putovanje i život u kombiju ili kamperu ipak nudi način za stjecanje novih iskustava, kao i osjećaja da ste dio zajednice, dio svijeta kojim se krećete. Takva je barem priča koju prezentiraju ljudi koji promoviraju #vanlife. Međutim, treba se zapitati je li takva realnost istinita za sve čiji su životi i kuće na kotačima, i kako oni kojima je takav život izbor utječu na svakodnevicu onih kojima je nužnost.
Smanjenje već ograničenih prostora za Rome i Putnike
U tom je kontekstu indikativan primjer Velike Britanije, i utjecaja trenda života u kombiju na Rome i Putnike, jedne od socijalno najugroženijih zajednica u Velikoj Britaniji. Kako izvještava Euro News, Romi i Putnici desetljećima se susreću s problemima dok putuju po zemlji pokušavajući raditi i preživjeti. U novije vrijeme donesen je zakon koji im dodatno otežava život, a kojime je “upad” na tuđi posjed (tipa parkiranje na livadi) postao kazneno djelo. Policija će također imati pravo zaplijeniti i oduzeti njihova vozila i domove. Sada je za očekivati da će se odnošenje policije prema Romima i Putnicima dodatno pogoršati, a za očekivati je i da će odnošenje policije prema “ostalim” građanima i turistima koji putuju kombijima ipak biti malo drugačije i blaže.
U Velikoj Britaniji se koristi oko 555 tisuća kamp kućica, a približno 23 tisuće pripada Putnicima. Unatoč tome što čine manjinu, Romi i Putnici i dalje se suočavaju s nerazmjernom isključenošću i uznemiravanjem od strane mještana. Dok ostali građani i turisti mogu bez problema rezervirati na karavaning i kamping stranicama, većina karavanskih klubova ima neki tip ograničenja za Rome i Putnike. Čak i na mjestima gdje se tradicionalno godinama okupljaju Romi i Putnici sa svojim vozilima-domovima, velik priljev #vanlife turista sada ih ugrožava jer se na tim lokacijama privlači dodatnu pozornost. Surferi, bogati umirovljenici, digitalni nomadi – raznolike grupe ljudi skupljaju se na mjestima na kojima je nekad bilo svega nekoliko kamp kućica Putnika, koji su se oslanjali na ta mjesta kao rijetke oaze mira i sigurnosti. Nije trebalo dugo da za te lokacije bude donesen novi podzakonski akt koji zabranjuje kampiranje s vozilima preko noći.
Budući da su već suočeni s raznim zakonima koji im otežavaju način života, porast broja kampera i turista u kombijima u Velikoj Britaniji i Europi smanjuje već ograničenu količinu prostora koju zajednice Roma i Putnika mogu koristiti. Iako mnogi gledaju na život na kotačima kao na uzbudljivo novo poglavlje svog života, za marginalizirane zajednice radi se o teškoj nužnosti, sa stalno novim izazovima i problemima.
Romantiziranje nomadstva
Za one koji usvajaju nomadski način života u kombiju važno je shvatiti da, za mnoge druge, to nije samo trend putovanja, već zapravo desetljeća tradicije i povijesti. Ako vlada ne identificira lokacije u Velikoj Britaniji na kojima slobodno mogu živjeti obitelji Roma i Putnika, najstarije nomadske zajednice u Velikoj Britaniji ostat će bez mogućnosti za mjesta koja mogu nazvati domom, zaključuje Rachel Davies u članku za Euro News.
Ono što se u slučaju Roma i Putnika često opisuje kao nomadska tradicija zapravo je povijest nužnoga, povijest jedinog načina preživljavanja u okolini koja ih je obespravljivala. Bosonogo se nabada na oštricu puta, pisao je Slobodan Berberski, veliki romski pjesnik o kojem smo pisali na Phralipenu. Tamo gdje su se neki naslađivali i romantizirali čergarske skitnje Roma, Berberski je navodio da okusimo gorku stvarnost bezdomnosti i njenu uvjetovanost – obespravljenost, neprihvaćanje i progone – koji do skitanja dovode. Time nije dopustio bijeg od odgovornosti i distanciranje od romskih problema i romskog iskustva, nije pružao standardnu egzotiku gledanja izvana, već jasno secirao odgovornost svih za sve, nepovratnu i neporecivu povezanost i međuovisnost društva.
Oni kojima je život na kotačima trend mogu se poigravati i riskirati, uglavnom imaju novca i nisu profilirani od strane policije na isti način kao Romi i Putnici. Treba reći da postoje i drugi problemi s masovnim korištenjem kampera i popularizacijom života na kotačima, poput kemijskih zahoda ispražnjenih na otvorenom, hrpa smeća istovarenih po poljima i plažama, kao i blokiranje poljskih staza kamperima, čime se otežava rad poljoprivrednika. Mnogi ljudi neodgovorno i nepromišljeno putuju, iako si mogu priuštiti da se ponašaju drugačije. To je između ostalog i posljedica toga što znaju da se uvijek mogu izvući, da ih zapravo neće koštati. Ako zagusti, mogu otići na sljedeću slobodnu lokaciju, platiti parkiranje koliko treba, platiti i kaznu ako treba. Ako im dosadi ili ako ih nomadski život razočara, lako se mogu vratiti fiksnom domu. Sve su to opcije koje Romi i Putnici nemaju.
Naravno, ovakvi trendovi nisu glavni uzrok problema romskih zajednica, oni su samo još jedna prepreka na putu koji ih je odavno prepun. Ono što je jednima teška romantika, drugima je samo – teško.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
