Autostrada bijenale, koje je svoje treće izdanje završilo 11. rujna, obišlo je Prištinu, Prizren i Kosovo, te kroz razne umjetničke instalacije i izložbe predstavilo jedno nedovršeno putovanje kao poziv na djelovanje. Kako navodi umjetnica Valbona Zherka, dokle postoji putovanje, ima nade, tako i organizatori bijenalea ističu da je umjetnost oblik oporavka i ozdravljenja u doba pandemije, te kako izložba, postavljena u javnom prostoru, predstavlja upravo taj/tu otpor(nost).
Bavimo se javnim prostorom jer on pripada svima nama, od autobusne stanice, korita rijeke do tradicionalnih kuća i vrtova te tako želimo poticati svakodnevnu umjetničku razmjenu, onu između umjetnosti i ljudi, pružajući znatiželjnicima platformu za (kritičko) razmišljanje i estetski doživljaj, izjavili su osnivači i organizatori bijenala.
Svoje mjesto na ovogodišnjem Autostrada bijenalu našao je i rad pod nazivom Herstories, umjetnice Małgorzate Mirga-Tas, koja je zajedno sa Edisom Galushijem i romskom zajednicom pripremila rad postavljen na zgradu Anadolu sveučilišta u Prizrenu. Rad je serijom portreta prikazao Romkinje Shpresu Agushi, zagovornicu ženskih prava s Kosova, Nicoletu Bitu, aktivisticu iz Rumunjske, Zinet Galushi, domaćicu i majku Edisa Galushija s Kosova, Delaine Le Bas, umjetnicu iz Engleske te Esmu Redžepovu, pjevačicu i humanitarku iz Makedonije. Na šestom portretu našla se anonimna Romkinja koja ujedno predstavlja sve Romkinje u društvu.
Cilj izložbe bilo je iznošenje sjećanja žena putem njihovih osobnih predmeta koje su one nosile godinama. Htjeli smo postići to da naizgled običnim predmetima poput majci, hlača, košulja i haljina, približimo Romkinje i njihove živote posjetiteljima Bijenala i slučajnim prolaznicima. Moja majka u ovoj izložbi predstavlja Romkinju u narodnoj nošnji te koliko su generaciji žena kojoj pripada i moja majka takvi predmeti važni jer oni oslikavaju i njihov identitet. Svaka žena predstavljena je kroz vlastite emocije i osjećanja. Svakako smo na početku znali da želimo predstaviti moć žena u ovoj izložbi pa smo se odlučili predstaviti svaku zasebno, navodi Edis Galushi, umjetnik, romski aktivist i prevoditelj.
Galushi je istaknuo Esmu Redzepovu koja je imala veoma važnu ulogu u emancipaciji romske žene kako u kulturološkom tako i u socijalnom pogledu, pa se znalo od početka da će ona biti predstavljena u radu. Potom smo tražili ostale kako bismo imali raznolikost ličnosti te smo se opredijelili za žene koje su ostavile traga u građanskom aktivizmu i koje dolaze iz različitih djelova Europe. Htjeli smo potretirati ljepotu, moć i važnost žene u jednom društvu.
U instalaciji i pripremi izložbe sudjelovali su Romi i Romkinje s Kosova zajedno sa umjetnicom Mirgom-Tas koja ih je tako podučavala tehnike rada s platnom. Raditi sa Małgorzatom je zaista bilo veliko zadovoljstvo. Ona se sa ovim stilom umjetnosti bavi godinama i zaista ima unikatan način rada. U ovakvim radovima veoma je važno očuvati originalnost kako karaktera koji se portretira tako i materijala koji se koristi. Njoj to polazi za rukom pa tako na kraju postaju zadovoljni kako ljudi koji su uključeni u rad tako i ostali koji imaju prilike da ga posjete.
U svakom izdanju Bijenala tako postoji romski „kutak“ kojim se putem različitih radova vizualno predstavlja romska kultura. Znajući da je Prizren mali, ali multikulturan grad, tijekom Bijenala cijeli grad bio je ukrašen izložbama umjetnika i umjernica, što je izazvalo pozitivne reakcije. Małgorzatin rad bio je prikazan na samom ulazu u centar grada. I slučajni prolaznici i turisti bili su iznenađeni umjetničkom instalacijom. Po prvi puta imali su vidjeti čitav rad prezentiran na taj način te kako su istim predstavljene slike snažnih žena – Romkinja i romskog naroda.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije