Na internetskoj stranici izraelskog dnevnog lista Jerusalem Post sredinom kolovoza objavljeno je pismo čitatelja Davida Goldmana pod nazivom Ovo sramotno ruganje holokaustu mora odmah prestati. U narednim danima tekst su prenijeli brojni mediji, među njima i mediji iz Hrvatske i regije.
Prema većini izvora, skoro 85 posto zatvorenika bili su Srbi, Romi, Bošnjaci i Hrvati, dok su preostalih 15 posto bili Židovi. Jugoslavensko forenzičko ispitivanje logora i okolne županije 1947. i 1948. pokazalo je da je u logoru sveukupno ubijeno između 2.500 i 4.500 ljudi, između ostalog je napisao Goldman. U tekstu je naveo i da su jugoslavenske vlasti kasnije povećavale broj ubijenih u Jasenovcu, kako bi time stekle financijsku korist.
Besparična Jugoslavija je 1980. rebrendirala Jasenovac kao ‘Auschwitz na Balkanu’, u ciničnom pokušaju iznuđivanja novca od Zapadne Njemačke, pri čemu je broj poginulih u logoru kasnije povećan na 59.000, zatim 72.000, 77.000, 99.000, 250.000, pa sve do 800.000 žrtava, poput neke jezive igre ‘genocidnog binga’, napisao je Goldman.
Goldman se predstavlja kao slobodni novinar iz Adelaidea u Australiji, voditelj internetske stranice thegoldmanreport.org, navodno posvećene razotkrivanju nacističkih kolaboracionista i neonacista u Australiji. Stručnoj javnosti i znanstvenicima posvećenima istraživanju zločina Drugog svjetskog rata do sada je bio u potpunosti nepoznat.
Opasni revizionizam
Nakon nekoliko dana žustrih i brojnih reakcija stručnjaka koji su upozorili da se radi o opasnom revizionističkom tekstu, Jerusalem post Goldmanov je tekst izbrisao. Na portalu je potom objavljen odgovor beogradskog Muzeja žrtava genocida u kojem uputili javni protest zbog iznesenih lažnih tvrdnji o jednom od najmonstruoznijih stratišta u cijeloj Europi tijekom Drugog svjetskog rata.
Koristeći niz netočnih izjava i poluinformacija, autor je pokušao obezvrijediti 76 godina kontinuiranog istraživanja, kako stručnjaka i institucija Jugoslavije, kasnije Srbije i Hrvatske, tako i institucija poput Yad Vashema i Memorijalnog muzeja holokausta SAD -a. Jedino što je točno navedeno u tekstu odnosi se na zemljopisni položaj Jasenovca i postotni udio Židova u ljudskim gubicima (15 posto), piše u reakciji za Jerusalem Post Dejan Ristić, voditelj Muzeja žrtava genocida u Beogradu.
Baze podataka Muzeja žrtava genocida sadrže podatke o gotovo 90 tisuća identificiranih žrtava sustava koncentracijskih logora i logora smrti Jasenovac, što trenutno predstavlja najmanji mogući, ali ne i konačan broj svih ubijenih na tom stratištu. 1997. godine Muzej žrtava genocida dostavio je Yad Vashemu popis s imenima 52.500 Židova ubijenih u Jugoslaviji tijekom Drugog svjetskog rata (od kojih je 10.500 izgubilo živote u Jasenovcu), koji je uvršten u njihov službeni popis.
U istraživanjima Muzeja žrtava genocida kontinuirano se naglašava i da je gubitak Židova u sustavu koncentracijskih logora i logora smrti u Jasenovcu, s obzirom na zastupljenost u stanovništvu, realno bio 13 puta veći od gubitka Srba u logoru, što opovrgava apsurdnu Goldmanovu tvrdnju da Srbija pokušava istjerati Židove iz holokausta i zamijeniti ih Srbima.
Slijedeći smiješnu, pseudoznanstvenu, anticivilizacijsku i sramotnu logiku koja u ovom revizionističkom članku negira broj žrtava u Jasenovcu isključivo na temelju toga što za sve nema odgovarajućih forenzičkih podataka, mogli bismo postaviti pitanje je li moguće na isti način poreći broj od 1.200.000 do 1.500.000 ubijenih u Auschwitzu budući da ni za tu tvrdnju nema forenzičkih dokaza?, opravdano se pita Ristić u svom tekstu.
U vezi čitave stvari oglasila se i Javna ustanova Spomen područja Jasenovac, iz koje tvrde da Goldman u svojim tekstovima optužuje pojedince i ustanove za ‘ruganje holokaustu’, a na kraju je upravo on taj koji dovodi u pitanje žrtve te im se na taj način ruga. Tako su se na meti njegovih napada našli povjesničari Ivo Goldstein i Rory Yeomans, te ustanove koje brinu o čuvanju sjećanja na žrtve holokaust, poput Spomen područja Jasenovac.
Zato će Spomen područje Jasenovac još jednom iskoristiti ovu priliku kako bi podsjetilo javnost na povijesne činjenice. Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. godine, donesene su zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti koje su se odnosile protiv Židova i Roma te diskriminatorne odredbe protiv Srba. Osnivanjem koncentracijskih logora, a prvenstveno logora Jasenovac u kolovozu 1941. godine, pripadnici ove tri etničke skupine deportirani su prema logorima, gdje je izvršen genocid nad Srbima i Romima, holokaust nad Židovima te zločini protiv čovječnosti protiv drugih zatočenika koji su deportirani u logore iz razloga što se nisu slagali s politikom ustaškog režima. Uz to, dogodili su se brojni masakri civilnog stanovništva, pretežno Srba, na teritoriju tadašnje NDH, stoji između ostalog u njihovom priopćenju.
Na Goldmanov tekst reagirao je i Goldstein koji je za Večernji list kazao kako se radi o lažima. Meni i drugim informiranim ljudima iz struke taj je čovjek posve nepoznat. On ništa o tome što piše ne zna i ne znam je li toga svjestan ili nije. Netko mu je dostavio posve isfabricirane činjenice. Radi se o diskusiji koja se vodi zadnjih nekoliko godina o tome kako dokazati točan broj žrtava u Jasenovcu. Radikalna revizionistička i proustaška desnica tvrdi da to valja učiniti iskopavanjem leševa, što je besmislica, i ja to dokazujem na mnogo mjesta u mojoj knjizi ‘Jasenovac’ iz 2018. godine, rekao je Goldstein.
Goldstein je objasnio i kako je u TV-emisiji Nedjeljom u 2 iznio tezu da su leševi u Jasenovcu uništavani i spravom za mljevenje kostiju što su nacisti radili u logorima u sklopu općepoznate ‘Akcije 1005’, a ustaše su i u tom pogledu usko surađivali s nacistima.
Vukić veza
Ne čudi da je Goldmanove tekstove na svom Facebook profilu podijelio Igor Vukić, revizionist i autor knjige Radni logor Jasenovac, u kojoj se promiče teza da je Jasenovac bio radni logor, a ne logor smrti, i da sve skupa i nije bilo tako strašno. Vukićeva je knjiga svojevremeno promovirana na HRT-u i u Večernjem listu, a osvrtao se i na komemoraciju u Uštici, što je potaklo pojedine portale na osporavanje razmjera genocida nad Romima u Drugom svjetskom ratu na području tzv. NDH.
Vukić je tako tvrdio da je u Jasenovcu bilo 1.500 Roma i Romkinja, unatoč tome što je na poimeničnom popisu koji vodi Javna ustanova Spomen područje Jasenovac izlistano više od 16 tisuća žrtve romske nacionalnosti, među kojima je bilo više od pet tisuća djece, unatoč tome što Enciklopedija Muzeja holokausta u Washingtonu navodi da u Jasenovcu ubijeno između 15 i 20 tisuća Roma, i unatoč tome što se u priručniku za nastavnike Romi u Drugom svjetskom ratu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1941. – 1945. Danijela Vojaka, također navodi da se brojka kreće oko 15 tisuća romskih žrtava. Kako su tada u odgovoru na Vukićeve tvrdnje istaknuli na Faktografu, prijeratni popisi stanovništva zabilježili oko 15 tisuća Roma (1931. godine), a prvi poslijeratni popis stanovništva iz 1948. godine zabilježio ih je samo 405 na području Hrvatske i 442 na području Bosne i Hercegovine.
Istraživanja o Jasenovcu poprilično su jasna, osim za one kojima je jedini cilj zločine opovrgavati i umanjivati, a takvih ljudi očigledno još uvijek ima u našem društvu. Situacija s baukom Goldmanovog pisma čitatelja još jednom pokazuje kako se lako laži šire kada ih ljudi žele čuti. Na svu sreću, još uvijek ima i onih koji su spremni podsjetiti na istinu.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
