Obitelj Eleazara Garcíe još uvijek čeka pravdu

Foto: pixabay.com

Ovo je rasizam, rekao je Diego García, ujak Eleazara Garcíe, mladog Roma koji je uhićen i pretučen na vratima stadiona El Molinón u Gijónu 8. rujna 2019. godine. Na prosvjedu održanom nedavno u Madridu, više od godinu i pol dana od njegove smrti, obitelj Garcia poručila je da još uvijek čeka pravdu. Prema njihovom mišljenju, institucije su slučaj ubojstva pokušale prikriti od samog početka sudskog procesa koji je pokrenula obitelj.

Predstavljanje smrti kao “prirodno uzrokovane”

Eleazar García bio je mladi Rom s invaliditetom, koji je nakon premlaćivanja od strane sigurnosnih snaga i policije umro od srčanog udara. Nedavno je pokrajinski sud odbacio njegov slučaj, a Eleazarova obitelj bori se za proglašavanje sudske odluke ništavnom. U posljednjih godinu dana održali su više prosvjeda kojima su upozorili da neće odustati od borbe za drugačije razmatranje njegove smrti i prepoznavanje odgovornosti policije.

Opisivanje Garcíjine smrti kao “prirodno uzrokovane”, smatraju nedopustivim. Kako ponavljaju u javnim istupima – važno je sve ono što je prethodilo srčanom udaru, sve ono što ga je uzrokovalo. García je na stadionu gledao nogometnu utakmicu španjolske nacionalne reprezentacije. U jednom trenutku utakmice postao je dezorijentiran, napustio stadion i kasnije se pokušao vratiti, ali kod sebe nije imao kartu. Zaštitari su ga zaustavili u prolazu, a od tog trenutka, prema zabilježenim svjedočanstvima, García je pretrpio brutalno nasilje – zaštitari i policajci su ga opetovano tukli, uzrokujući podljeve i modrice na zapešćima, koljenima, jagodičnim kostima, vratu, licu, rukama, nogama i gornjem dijelu prsa. Pritisnuli su ga uz zaštitnu ogradu, držali mu ruke na leđima, i udarali ga. Nekoliko minuta kasnije García je umro od srčanog udara.

Pokrajinski sudac je prvotno smatrao da postoje naznake zločina i predložio da se sudi optuženima. Sa svoje strane, Tužiteljstvo je zatražilo obustavu slučaja iznoseći da nije bilo nasilja od strane zaštitara ili lokalne policije i da se radi o prirodnoj smrti, što je naposljetku bilo dovoljno za odbacivanje slučaja.

Ne radi se o izoliranom slučaju

Pravdu za Garciju više je puta tražila i romska organizacija Kale Amenge, koja se bori za kolektivnu emancipaciju Roma i Romkinja u Španjolskoj. Iz organizacije su upozoravali da se Garcíjinu smrt ne smije prikazivati kao izoliran i “nesretan” slučaj, jer Romi i Romkinje u Španjolskoj trpe sustavno nasilje i diskriminaciju, a García je tek jedan od mnogih čiji su životi zbog toga izgubljeni. S najvećom romskom populacijom u zapadnoj Europi, otprilike 750 tisuća Roma u Španjolskoj još uvijek živi teško.

Pisali smo na Phralipenu već kako je prije šest godina Savez španjolskih Roma podnio žalbu Španjolskoj kraljevskoj jezičnoj akademiji tražeći da iz rječnika koji izdaje ta ustanova, a koji je najviši autoritet za kastiljski jezik u svijetu, uklone riječ “varalica” kao jedno od objašnjenja navedenih uz pojam “ciganin”. Akademija je pritužbu odbila komentirati, rekavši da su definicije u rječniku odraz uporabe i da im nije svrha ponižavati. Ovakvo “objašnjenje” dobro ilustrira u kojoj je mjeri diskriminacija tradicija koju se cijeni, čuva i nastavlja.

Način na koji se pravni sustav odnosi prema Garcíjinoj smrti, lakoća s kojom se njegov slučaj odbacuje, to potvrđuje.Riječima Garcíjinog ujaka: Kao da se ništa i nije dogodilo… Mi smo Romi, ali imamo ista prava kao i svi drugi. Obitelj je pozvala sugrađane i sugrađanke iz Madrida da se aktiviraju i izađu iz svojih privilegija, da podignu glas za pravdu i u praksi pokažu da je svačiji život bitan. Za Garcíu će nastaviti prosvjedovati.

Nasilje u zatvorskom sustavu

Osim prekomjernog policijskog nasilja i maltretiranja koje Romi i Romkinje često trpe na ulicama europskih gradova, nesrazmjeran broj (u odnosu na većinsku populaciju) Roma zastupljen je i u zatvorskom sustavu većine europskih zemalja.

U zatvorima Romi često pate zbog nejednakog postupanja, a nerijetko i umiru zbog zlostavljanja od strane zatvorskih čuvara i policajaca koji su zaduženi za njihovu skrb i sigurnost. Više je nerazjašnjenih slučajeva smrti Roma u zatvorima diljem Europe posljednjih godina. Za njihove smrti, kao i za Garcíjinu, još uvijek nitko nije odgovarao – nisu smatrane vrijednim istrage.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime