Osim svima poznatih aktera Prvog svjetskog kongresa Roma održanog 8. travnja 1971. godine u Orpingtonu, jugoistočnom dijelu Londona, poput Grattana Puxona, Slobodana Berberskog i Vanka Roude, važan govornik bio je i Juan de Dios Ramírez Heredia. On je u svojem govoru vrlo frenetično istaknuo važnost jedinstva pripadnika/ca romskog naroda bez obzira na geografske granice koje ih dijele: Ljubav i bratstvo kao očigledni znaci jedinstva među Romima iz različitih zemalja predstavljenih na ovom Kongresu, nadahnjuju sve nas i ojačavaju nas u saznanju da smo jedno – da smo ljudi koji patnje i radosti svakog od naše braće smatraju svojim patnjama i radostima – i zavjetovali smo se da ćemo od sada pa nadalje širiti duh jedinstva u našem narodu.
U svojem novom članku 1971. ‘Željezna zavjesa’ i ‘Berlinski zid’ činili su se neprobojnim zidovima, objavljenom 22. ožujka ove godine, osvrće se na Kongres u Londonu, san koji se činio nedostižan, ali govori i o ovogodišnjem obilježavanju 8. travnju koji naznačava točno pedeset godina od ovog velikog događaja za romski narod: Dana 8. travnja moramo izaći na ulicu s osmijehom i s pruženom rukom prema onome tko se želi rukovati. I onima koji nas slušaju moramo reći kakvi smo zapravo. Da naš narod nimalo ne nalikuje izopačenoj i lažnoj slici koja se o nama nudi u nekim medijima. Dana 8. moramo osjećati ponos što pripadamo jednom velikom narodu. Mi smo više od četrnaest milijuna ljudi, raširenih po cijelom svijetu. Četrnaest milijuna ljudskih bića sa zajedničkom poviješću, sa zajedničkim jezikom, sa, u velikoj mjeri, zajedničkom kulturom i s očitom željom da i dalje želimo biti ono što jesmo: Romi i Romkinje 21. stoljeća.
Njegov članak objavljen je na portalu Romske unije (Unión Romaní), španjolske nevladine, neprofitne organizacije koja je strukturirana kao federacija romskih udruga s teritorija cijele države, a čiji je on predsjednik. Glavni cilj organizacije je postići socijalnu uključenost romskog naroda, a ona također djeluje i protiv različitih oblika diskriminacije i rasizma te pokreće razne inicijative na području, primjerice, obrazovanja, stanovanja, zdravstva, kulture i emancipacije žena. Španjolske granice predstavljaju njezin opseg rada, a s Međunarodnom romskom unijom (IRU) sudjeluje u aktivnostima kojima se kulturu romskog naroda nastoji prepoznati kao vrijednost univerzalne kulture. Organizaciju vode upravo pripadnici romskog naroda te tako aktivno sudjeluju u krojenju vlastite budućnosti.
Kao političar, Juan de Dios trenutno je član Unije demokratskog centra (UCD), Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE) i Stranke europskih socijalista (PES). Godine 1983. bio je član Parlamentarne skupštine Vijeća Europe te je tako postao prvi europski zastupnik romske nacionalnosti u povijesti, a od srpnja 1994. do kraja 1997. bio je predstavnik španjolske vlade pred Vijećem europske unije za pitanja rasizma, ksenofobije i imigracije. Kao zastupnik u Kongresu zastupnika od 1977. do 1986. godine bio je potpredsjednik Odbora za kulturu, Parlamentarnog nadzornog odbora RTVE-a te član Odbora za vanjske poslove, a kao europarlamentarac od 1986. do 1999. bio je podpredsjednik Pododbora za informiranje, član Odbora za kulturu, mlade, obrazovanje, informiranje i sport, Odbora za javne slobode i unutarnje poslove, Odbora za predstavke, Pododbora za ljudska prava te član Parlamentarnog izaslanstva za odnose sa zemljama Južne Azije.
Osim što se borio za promicanje položaja romskog naroda, sa svojih različitih političkih pozicija također je branio i druge marginalizirane društvene skupine koje trpe diskriminaciju, poput invalida i emiganata. Rad Europskog parlamenta vezan uz tu problematiku sakupio je u svojoj knjizi Prijevoz osoba s invaliditetom u Europi. Također, autor je ili koautor nekoliko knjiga o romskoj zajednici te studija o obrani manjinskih prava. Mi Romi, Romski život, Europa protiv rasizma, Pisma romskog naroda, Novinari protiv rasizma?, samo su neke od njih.
Juan de Dios Ramírez Heredia, političar i veliki aktivist, utabao je novi put na kojem Romi_kinje sudjeluju u javnom životu, a vodeći se njegovim primjerom priključili su se i brojni drugi članovi romske zajednice. Cijeli život bori se za pravednije društvo u kojem bi svi živjeli u harmoniji.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
