Početak ove godine u regiji je obilježilo progovaranje žena (i ponekog muškarca) o seksualnom nasilju. Sve je započelo činom srpske glumice Milene Radulović, koja je izišla u javnost prijavivši za višestruko silovanje svog nekadašnjeg profesora glume i redatelja Miroslava Aleksića. Uz Radulović, o seksualnom nasilju i uznemiravanju koje su doživjele od strane Aleksića, progovorilo je više djevojaka – četiri su zlostavljanje prijavile anonimno, zajedno s Radulović, a dvije su se javile kasnije.
Viši sud u Beogradu Aleksiću je odredio pritvor od 30 dana. Uhićen je zbog osnovane sumnje da je od 2012. do 2020. u prostorijama svoje škole glume u Beogradu seksualno napastovao najmanje pet svojih učenica (dvije su u to vrijeme bile maloljetne), a za to bi na kraju mogao biti kažnjen s od pet do 15 godina zatvora.
Nakon hrabrog istupa Milene Radulović, diljem regije su se počele javljati žene koje su doživjele nešto slično, žene ohrabrene da prekinu često dugu i veoma mučnu šutnju. Četiri bivše studentice sarajevske Akademije scenskih umjetnosti, Asja Krsmanović, Matea Mavrak, Nadine Mičić i Ana Tikvić, pokrenule su Facebook stranicu Nisam tražila, koja objavljuje iskustva seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja iz čitave regije. Stranica je isprva bila namijenjena za dijeljenje iskustava umjetnica i drugih javnih osoba, ali se pretvorila u platformu kojoj se javljaju žrtve od svugdje, različitih profesija, životnih pozadina i iskustava.
Pozivamo sve žene da s nama anonimno podijele svoja iskustva kako bi skrenule pažnju na ono što su proživjele, ili još uvijek proživljavaju i tako promijenile atmosferu u društvu u kojem je bilo kakav oblik nasilja prema ženama prećutno odobrovan, podržavan i podstaknut predrasudom da je u tim profesijama takvo ponašanje prihvatljivo, stoji u opisu stranice.
Podržite ih da progovore kad god su za to spremne
Mi šutimo kada ne bismo smjeli. I zato nemojte nikada više pitati žrtve zašto šute, nemate na to pravo. Podržite ih da progovore kad god da su za to spremne, poručila je televizijska voditeljica Jelena Obućina na početku emisije na Newsmax Adriji, a taj je video brzo postao viralan. Obućina je rekla ono što većina nas osjeća, a uglavnom ne izrazi u riječi – naša su društva društva brojnih nepravdi, koje prate brojne i duboke šutnje. Šuti se zbog sela, šuti se zbog posla, šuti se zbog spašavanja glave. Dresirali smo ušutkivanje kao svoju tradiciju. Pitanje zato nije zašto su žene šutjele, nego zašto smo ih ušutkivali i zašto to i dalje radimo.
Zato ne pitajmo više žene zašto su dosad šutile – zapitajmo se što smo sve sami i zašto prešutjeli i prešutjele, prepoznajmo da je trenutak kada druge i drugi napokon progovore trenutak da pojačamo zvučnik, da im pružimo razglas. Možda ćemo tako, korak po korak, pronaći snagu i hrabrost da i sami u nekom trenutku izgovorimo ono što je još uvijek skriveno, bolno i štetno u nama i oko nas. Koliko je takve boli, potvrđuju svjedočanstva koja ovih dana iskaču sa svih strana i u Hrvatskoj.
Dekanica Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu Franka Perković Gamulin nedavno je Indexu u razgovoru rekla da su je ova svjedočanstva šokirala, te da nije očekivala da će se ticati i zagrebačke Akademije, na kojoj je novoformirano Povjerenstvo već zaprimilo više prijava seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja. Sustav ne funkcionira dovoljno dobro i propustili smo primijetiti i reagirati, a ja sam kao dekanica prva u lancu odgovornosti. Želim pokazati žrtvama da nisu bile uzalud hrabre kada su progovorile i da će svi koji su radili te užase podnijeti konzekvence, poručila je Perković Gamulin.
Nedavno je objavljeno i kako je devet bivših studentica Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu podnijelo prijavu protiv profesora s Klinike za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju. Prijava je podnesena dekanu, predstojniku Klinike te predsjednici Povjerenstva za stegovnu odgovornost radnika. U ime studentica prijavu je podnio Tomislav Gomerčić, profesor sa Zavoda za veterinarsku biologiju. Profesor protiv kojeg su stigle prijave udaljen je s radnog mjesta i protiv njega je pokrenut stegovni postupak.
Prebacivanje loptice na “neodgovorne” studente i “zabušante”
Fakultetska okruženja i profesori na pozicijama moći nenavikli na preispitivanje dominacije, moći i hijerarhijskih struktura, ponegdje su odmah pokušali prebaciti krivnju na “loše” studentice i studente.
Tako je Srđan Vukadinović, profesor na Akademiji dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli, nakon što je optužen za seksualno uznemiravanje od nekoliko studentica, poručio kako se u slučaju anonimnih prijava radi očito o nekim fantomima koji su izgubili godine, dobili loše ocjene ili nisu ostvarili ono što su mislili. (…) Ne možemo ljude bez dokaza optužiti tako što će se pisati da su se ovako ili onako ponašali. Kažem vam da imajući u vidu neke slučajeve, tu ima dosta ostrašćenosti. Oni koji imaju manjak talenta i manjak vrijednosti tako reagiraju. Neće tako najbolji studenti ili najbolje glumice tako reagovati, od njih koji su zadovoljili kriterije to nećete čuti.
Reakcije poput Vukadinovićeve zasad su u manjini, a nadajmo se (i pobrinimo) da će tako i ostati. Osim što se mora pružiti prilika studenticama i studentima da u miru prijave sve slučajeve nasilja i uznemiravanja, priča tu ne smije stati. Ovo je prilika da se na svim fakultetima, ali i šire u društvu, počne ozbiljno raditi na stvaranju okruženja koje neće proizvoditi i reproducirati nasilje. Nije dovoljno istražiti i procesuirati sve “stare” slučajeve, bitno je raditi i na tome da više ne bude novih.
Obrazovanjem i odgojem protiv nasilja
Seksualno nasilje počinje u najranijoj životnoj dobi, a poprima razne oblike. Kako su to divno sročile iz feminističkog kolektiva fAKTIV: Kad odmahuju rukom na tvoju nelagodu u djetinjstvu, kad tvoje granice ne smatraju važnima, kad tvoju seksualnost smatraju prljavom – omogućavaju i one puno teže oblike seksualnog nasilja. Kad se smiju na šale o silovanju – podržavaju silovanje. Rad protiv nasilja počinje u obitelji, među prvim prijateljima, u školi.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja bi stoga, kao jedan od nužnih koraka, u škole trebalo uvesti obavezne radionice i edukacije o seksualnom nasilju. Ženska soba je napravila edukativni preventivni program protiv seksualnog nasilja za učenike prva tri razreda srednje škole. No to nije obavezno i škole to ne moraju prihvatiti. Najviše otpora nam pokazuju škole u Dalmaciji. One nam kažu da im to ne treba jer kod njih nema seksualnog nasilja. A takvih škola, koje to tvrde, ima i po Zagrebu isto, komentirala je nedavno Josipa Tukara Komljenović iz Ženske sobe. Ovakav otpor škola potrebno je sustavno slomiti i učiniti obrazovanje protiv seksualnog nasilja obaveznim za sve.
Bitno je na kraju reći i kako je tek lani povećana minimalna kazna za silovanje s godine dana na tri godine. Sudski procesi pritom traju dugo, a u međuvremenu žrtve prolaze dodatnu traumu. To je spora i teško dostižna pravda, a kao takva funkcionira za samo mali broj slučajeva, jer se procjenjuje da 90 do 95 slučajeva seksualnog nasilja ostaje neprijavljeno. Dug je još put pred nama, ali zahvaljujući hrabrim i nepokornim ženama lagano se krećemo u dobrom smjeru. Čitavom regijom čuje se složno – nikad više moja šutnja, nikad više tvoje ušutkivanje.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
