Ovoga je mjeseca objavljeno novo izvješće EU-a o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma i borbi protiv negativnih stavova prema osobama romskog podrijetla u Europi.
Izvješće je sastavljeno oslanjajući se na procjenu učinka okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma koju je provela Služba Europskog parlamenta za istraživanja, izvješća i studije koje su sastavili Europska komisija, Agencija Europske unije za temeljna prava te druge relevantne institucije i organizacije civilnog društva, te razmjenu informacija s relevantnim institucijskim dionicima i civilnim društvom.
Trenutačni okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. okvir je koji se stalno razvija, pa mu se tako pristupa i u ovom izvješću. Međutim, kao alat neobvezujuće politike, on služi kao okosnica za koordinaciju politika, savjetovanje i praćenje te ciljane političke preporuke za nacionalne strategije integracije Roma. Nacionalne, regionalne i lokalne vlasti u konačnici odlučuju o tome hoće li prenijeti preporuke u administrativne kapacitete i konkretne političke mjere te na koji će to način učiniti.
Kao posljedica toga, u Izvješću Komisije o evaluaciji okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. pokazalo se sljedeće: Djelotvornost u napretku prema integraciji Roma ocijenjena je općenito ograničenom, uz znatne razlike među područjima i zemljama. U području obrazovanja ustanovljen je najveći napredak (poboljšanja u pogledu sprječavanja ranog napuštanja školovanja, ranog i predškolskog odgoja te obveznog školovanja, no pogoršanja u pogledu segregacije). Samoprocjena zdravstvenog statusa Roma poboljšana je, no zdravstveno osiguranje i dalje je ograničeno. Nisu primijećena poboljšanja u pristupu zapošljavanju te je udio mladih Roma koji nisu zaposleni, ne školuju se niti stručno osposobljavaju (NEET) čak i povećan. Situacija sa stanovanjem i dalje je teška. Prepoznat je određeni napredak u pogledu općeg cilja borbe protiv siromaštva. Antiromizam i zločini iz mržnje i dalje uzrokuju veliku zabrinutost unatoč dokazima o određenom smanjenju broja iskustava diskriminacije koja Romi imaju pri pristupu uslugama u nekim područjima.
U Izvješću se navodi da je u 2019. godini i dalje bilo 68 posto Roma koji su rano napustili obrazovanje. Osim toga, samo 18 posto romske djece prijeđe na više razine obrazovanja te su stope izostajanja s nastave i ranog napuštanja školovanja znatno više nego za druge kategorije učenika. Kad je riječ o zapošljavanju, postoji znatna razlika između Roma i neromskog stanovništva, uključujući u pogledu mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju. Stope zaposlenosti Roma iznose oko 40 posto u većini država članica, dok se udio Roma u skupini NEET u prosjeku povećao s 56 posto na 63 posto između 2011. i 2016.
Razlike u stanovanju i dalje su velike jer oko 30 posto Roma i dalje živi bez vode u svojim stambenim objektima, a 36 posto njih živi bez zahoda, tuša ili kupaonice. U okviru za nacionalne strategije integracije Roma navodi se da očekivani životni vijek pri rođenju u EU-u iznosi 76 godina za muškarce i 82 godine za žene. Očekivani životni vijek za Rome deset je godina kraći. Osim toga, iako stopa smrtnosti novorođenčadi u EU-u iznosi 4,3 na tisuću živorođene djece, postoje dokazi da je ta stopa znatno viša među romskim zajednicama.
Stoga se smatra da je glavna slaba točka postojećeg okvira upravo njegova neobvezujuća priroda. Riječ je o politici koja se uglavnom oslanja na političku volju svih razina vlasti u državama članicama za provedbu nacionalnih strategija, uključujući administrativne kapacitete i proračune. Nažalost, većina država članica razvila je nacionalne strategije, a da pritom nije dodijelila odgovarajuća proračunska sredstva za njihovu provedbu.
Kako bi se to ispravilo, u izvješću se predlaže direktiva EU-a za jednakost i uključivanje osoba romskog podrijetla za razdoblje nakon 2020., kao zakonodavni akt obvezujuće prirode za države članice u pogledu ciljeva uključivanja Roma koje treba ostvariti. Ističe se i da je, kako bi se osigurala politička predanost potencijalnoj direktivi za razdoblje nakon 2020., potrebna velika mobilizacija ključnih dionika, uz istraživanje mogućnosti u vezi s predstojećim predsjedništvima EU-a. U skladu s tim pristupom dodijelit će se odgovarajuća sredstva i to bi moglo dovesti do uspješnije provedbe nacionalnih strategija ili akcijskih planova, osobito na regionalnoj i lokalnoj razini.
EU mora povezati svoje političke i financijske prioritete s tom direktivom. Uključivanje osoba romskog podrijetla bit će jedan od prioriteta pri izradi lokalnih i nacionalnih proračuna. Potrebno je razviti učinkovitije i ojačane mehanizme praćenja i nadzora a, u slučaju donošenja direktive, Europska komisija i države članice osigurat će da dodijeljena sredstva budu pravilno potrošena i da se ne zloupotrebljavaju, navodi se u izvješću.
Navodi se i da u politici za jednakost i uključivanje osoba romskog podrijetla nakon 2020. treba uzeti u obzir unutarnju heterogenost romske zajednice u prioritetnim područjima i pobrinuti se za to da nitko ne bude zapostavljen, uključujući one bez etničke pripadnosti, kao što su Aškali, Egipćani ili Putnici, koji su svejedno stigmatizirani kao Cigani. Osim toga, naziv koji se odnosi na sve skupine trebao bi biti osobe romskog podrijetla.
Kako bi se promjene postiglo na djelotvoran način, Europska komisija i države članice moraju odustati od paternalističkog pristupa, koji se dominantno koristio za razvoj postojećeg okvira. Pristup odozdo prema gore omogućio bi osobama romskog podrijetla da djelotvornije sudjeluju u donošenju politika na svim razinama. Dobra je praksa u tom kontekstu državni ugovor koji je savezna država Baden-Württemberg potpisala s Njemačkim regionalnim udruženjem Sinta i Roma. Godine 2014. osnovano je zajedničko vijeće. Članovi vijeća predstavnici su njemačkih Sinta i Roma u saveznoj državi Baden-Württemberg, ali i predstavnici vlade, parlamenta i općinskih udruženja te savezne države.
Zakonodavni prijedlog EU-a za jednakost, uključivanje i sudjelovanje romskog stanovništva te za suzbijanje antiromizma i strateški prijedlog EU-a za razdoblje nakon 2020., u konačnici traži da nitko ne bude zapostavljen te da pri upućivanju na romske skupine u politikama i raspravama EU-a nakon 2020. koristi naziv romsko stanovništvo. Završno se napominje da bi u prijedlog javne politike EU-a nakon 2020. za romsko stanovništvo kao dodatne mjere uz četiri glavna prioritetna područja, odnosno obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i zdravstvenu skrb, trebalo uvrstiti jasno upućivanje na ravnopravno sudjelovanje u svim područjima javnog života, političko sudjelovanje te jezik, umjetnost, kulturu i povijest romskog stanovništva.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
