Barvalipe Roma Online University: Politička strategija za jednakost Roma

0
44
Foto: Facebook/ERIAC

Kulturalni teoretičar i filozof dr. Ismael Cortés nedavno je održao online predavanje pod nazivom Romski identitet: između jedinstva i radikalne raznolikosti (Roma Identity: Between Unity and Radical Diversity), kojim je elaborirao strategiju potrebnu za integraciju Roma u društvo, uz naglasak na njegovo aktivno mijenjanje. Cortésova se akademska istraživanja bave odnosima zakona, kulture i politike, koje proučava pomoću analize načina na koji ideologije konstituiraju institucionalne norme. Kao aktivist, bavi se pravima političkih manjina.

Cortés u predavanju postavlja pitanje političke strategije koju Romi trebaju zauzeti s obzirom da nemaju nacionalni identitet, odnosno državu, a političke se odluke donose uglavnom putem državnih institucija. Romima je zbog takve strukture onemogućeno homogeno djelovanje. Zatim, postavlja upit kako različite dimenzije identiteta, poput klase, roda, seksualnosti i rase, mogu uzajamno djelovati. Cortés na kraju problematizira ograničenja liberalne parlamentarne demokracije, koja mnogima onemogućuje politički aktivan život.

Koristeći pojam parija (izgnanik) poznatog romskog lingvista Iana Hancocka, Cortés tvrdi da postoji tendencija da Romi, koji su parije europskog društva, postaju ovisni o političkim institucijama, što ih čini pasivnim subjektima. Cortés smatra da Romi moraju postati politički aktivni jer ih establishment drži u stanju stagnacije i izopčenosti, nudeći im sitnu i kratkoročnu pomoć putem različitih NVO (nevladinih organizacija). Cortés ističe da je djelovanje putem NVO klopka za Rome, koja više beneficija donosi ljudima oko njih nego njima samima, a u međuvremenu moć Roma u civilnom društvu, samoupravnim jedinicama, nacionalnim parlamentima i parlamentu EU gotovo u potpunosti izostaje.

Predavač koristi roman Franza Kafke Dvorac kako bi opisao stanje birokratizacije u kojem su Romi zarobljeni. U romanu, protagonist K dolazi u selo i pokušava doprijeti do misterioznih vladara iz dvorca, a kroz niz zavrzlama uvijek iznova ne uspjeva to ostvariti. K je potpuno otuđen od dvorjana, ali i seoskih mještana koji su sumnjičavi spram njega. Cortés navodi da se Romi, baš poput K, nalaze u istoj poziciji alijenacije od vlasti i većinskog stanovništva i da ih se obje grupe, slično kao u romanu, pokušavaju riješiti. Međutim, iako je K žrtva dvorca, potpuno je ovisan o njemu, baš kao što su Romi ovisni o institucijama kojima upravlja netko drugi.

Parafrazirajući filozofkinju Hannah Arendt, Cortés ističe da Romi moraju početi politički djelovati jer jedino na taj način mogu doći do jednakih privilegija kao ostalo stanovništvo država u kojima borave. Medijsko obaviještavanje o kulturi Roma ili pomoć nevladinih organizacija u borbi protiv stereotipa Romima nisu dovoljni da ostvare jednakost, već aktivnim ulaskom u političku sferu moraju mijenjati kobnu situaciju koja ih pogađa, tvrdi Cortés. No, ovdje dolazimo do problema da Romi kao manjine u tuđim državama nemaju dovoljnu brojnost da promjene situaciju u svoju korist.

Cortés tijekom predavanja redovito naglašava pojam common (zajednički), kojeg posuđuje od filozofa Antonia Negria i Michaela Hardta, jer smatra da jedino pomoću zajedništva s drugim skupinama Romi mogu zauzeti institucije. U skladu s time, na Romima je zadatak da se obrazuju o problemima izbjeglica, žena, radnika i ostalih ranjivih skupina, kako bi u širokoj koaliciji mogli elaborirati i nametnuti zahtjeve koji su u zajedničkom interesu. Cortés napominje da Romi ne smiju podlijeći klasičnoj podjeliMi – Oni, jer je većinsko stanovništvo također žrtva stratifikacije te se u njemu nalaze umirovljenici, prekarni radnici, nezaposleni, LGBTIQA+, beskućnici, djeca, mladi, itd. Recimo, problemi slabljenja i kršenja radničkih prava, nezaposlenosti i beskućništva Romima su vrlo bliski. Snažan glas romskog pokreta moraju biti i Romkinje, koje čine barem 50 posto populacije, što omogućuje povezivanje s feminističkim pokretom, itd. S druge strane, na ostalim je ranjivim skupinama odgovornost da eliminiraju anticiganizam u vlastitim redovima. Cortés napominje da u većinskoj populaciji ima mnogo anticiganizma, ali da nije jednako izražen u svim skupinama takozvane većinske populacije, jer je i ona, kao što smo zaključili, sastavljena od niza manjih skupina. Politički posao Roma je, između ostalog, detektirati koje skupine gaje slabije, a koje jače anticiganističke sentimente te politički djelovati s prihvatljivijima.

Budući da Romi nisu stacionirani na jednom političkom teritoriju, Cortés smatra da je potrebno okupirati institucije (dvorac) i odlučivati pomoću njih (njega). Nakon što Romi pronađu zajedničke interese sa ostalim ranjivim skupinama bit će im omogućeno utjecati i izvan granica pojedinih država stvaranjem snažnog međunarodnog političkog pokreta, koji uključuje rješavanje niza ekonomskih, političkih i kulturalnih problema, pa tako i onih koji destruiraju romske živote.

Nakon Cortésovog izlaganja nekoliko je stručnjaka za srodna područja komentiralo predavanje i postavljalo mu pitanja. Zanimljiv prigovor mu je uputila Jelena Savić, istaknuvši da Negri i Hardt koriste pojam common kao nešto što se događa izvan hegemonije neoliberalne političke strukture, koja je uostalom konstruirala romski identitet u vidu siromaštva i svojeg developmentalističkog pogleda na svijet, u kojem oni nužno zaostaju za nama ostalima koji smo napredni. Po njoj se Cortés tijekom predavanja previše oslanjao na institucije koje su dio postojeće hegemonije. Predavač je odgovorio kako smatra da je kroz predavanje opisao političko djelovanje izvan logike neoliberalizma i kako se upravo kroz strategiju zauzimanja institucija koje omogućuju takav ekonomski i politički poredak on može nadići.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime